Bruxelles je naviknut na birokratske govore koji su uglavnom suhe, protokolarne rečenice. Ali 1. rujna 2025. atmosfera u Europskom parlamentu bila je sve osim uobičajene. 

Severina Vučković, regionalna pop ikona i jedna od najkontroverznijih figura javnog života na Balkanu, stala je za govornicu i rekla ono što većina političara nikada ne bi smjela ili im nedostaje hrabrosti reći. Njezine riječi nisu bile ukrašene diplomatskim frazama. Bile su sirove, direktne i uznemirujuće točne: 

Ako Europska unija ne zaštiti pravo na besplatan i dostupan prekid trudnoće, onda sve što nazivamo europskim vrijednostima pada u vodu.

U trenutku kad se EU ponosi slobodnim tržištem, digitalnim inovacijama i otvaranjem granica, Severina je podsjetila da sve to nema smisla bez onog temeljnog – slobode nad vlastitim tijelom. Isto tako, ako tijela žena ostanu pod kontrolom države, crkve ili političkih kalkulacija, onda nismo u zajednici slobodnih građana, nego u projektu neoliberalne trgovine. 

Ovaj govor nije bio samo još jedan njen celebrity trenutak. Bio je poticaj da se zapitamo koliko je Europa zaista spremna priznati da ženska prava nisu luksuz, nego temelj same ideje Unije.

EU između mita o tržištu i realnosti prava

Europska unija često se predstavlja kao bastion slobode i demokracije, ali kad se zagrebe ispod površine, dolazimo do paradoksa koji upućuje na činjenicu da pravo na abortus nije jednako dostupno u svim državama članicama. Dok u Nizozemskoj ili Francuskoj žena može diskretno i besplatno dobiti zdravstvenu uslugu, u Hrvatskoj i Poljskoj ona se često suočava s institucionaliziranim nasiljem, odnosno prizivom savjesti liječnika, administrativnim preprekama i otvorenim stigmatiziranjem.

Akademska istraživanja potvrđuju ono što Severina naglašava: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da ograničavanje pristupa pobačaju ne smanjuje broj pobačaja, nego samo povećava broj nesigurnih i opasnih zahvata. S druge strane, studija sa Sveučilišta Harvard pokazala je da dostupnost reproduktivnih prava direktno utječe na ekonomski razvoj – žene koje imaju kontrolu nad svojim tijelom češće ulaze na tržište rada, završavaju visoko obrazovanje i grade stabilnije obitelji.

Drugim riječima, pravo na pobačaj nije samo pitanje zdravlja i etike, nego pitanje društvenog napretka i jednakosti.

Glas žene protiv neoliberalnog refleksa

Severina je svoj govor pozicionirala točno tamo gdje boli: neoliberalni refleks EU-a često svodi sve na “tržište”. Mobilnost radne snage? Da. Slobodno kretanje kapitala? Da. Ali sloboda nad vlastitim tijelom? Tu počinju ograde, birokracija i ideološki ratovi.

Ona je podsjetila i da pravo na prekid trudnoće nije trgovačka roba, nego test solidarnosti. Ako se to pravo svede na tržišni mehanizam “tko može platiti, može i pobaciti”, onda cijeli europski projekt postaje iluzija. I tu dolazimo do ključnog momenta kako pitanje abortusa nije medicinsko ni teološko, nego političko pitanje slobode.

Zašto Severinin govor odzvanja baš sad?

Kontekst je ključan. U zemljama poput Poljske, žene doslovno umiru jer liječnici odbijaju obaviti zahvat čak i kad im je život ugrožen, a Europa je pred odlukom: hoće li ostati na strani slobode ili će dopustiti da se ultrakonzervativne sile normaliziraju.

Severina je, zapravo, razbila tišinu koja je u Bruxellesu često udobna. Rekla je naglas ono što akademske studije i aktivistički pokreti već godinama tvrde: bez ženskih prava nema europske demokracije.

Mediji, šutnja i licemjerje

Jedan od najoštrijih dijelova govora bio je kritika medija, a posebno ženskih magazina koji su kampanju “My Voice, My Choice” ignorirali. U društvu u kojem se žene u lifestyle rubrikama najčešće prikazuju kao sretne, lijepe i bez problema, prava tema (pravo na vlastito tijelo) proglašava se preteškom. To nije samo urednička odluka, to je odraz duboko ukorijenjenog patrijarhalnog filtera kroz koji se filtrira što smijemo, a što ne smijemo čitati.

Ultimatum, a ne molba

Severina je u Bruxellesu naglasila da ženska prava nisu molba, nego povijesna nužnost. Stoga imamo i ultimatum: ili će Europa stati iza njih ili će izdati samu sebe.

Njezin govor možemo čitati i kao upozorenje i kao poziv na akciju jer u trenutku kad ratovi, ekonomske krize i politički ekstremizmi prijete osnovama europskog društva, upravo prava žena postaju prvi test stabilnosti. Kako su to pokazale povijesne borbe (od sufražetkinja do pokreta #MeToo), tamo gdje žene gube svoja prava, cijelo društvo klizi prema autoritarizmu.

EU je zamišljena kao projekt slobode i solidarnosti. Ako to doista jest, onda ne može stajati po strani dok se žene diljem Unije pretvaraju u građanke drugog reda. Severinin glas bio je glas svih onih koje se prečesto tjeralo da šute. I zato ovo nije bio samo govor. Dakle, tko je na pravoj strani povijesti, a tko još uvijek misli da žensko tijelo pripada nekome drugome?

Izvor naslovne fotografije: My voice my choice