Ako danas prođete kroz TikTok ili Instagram, primijetit ćete poplavu AI filtera koji obećavaju tanje lice, glađu kožu, veće oči, oštriju čeljust. Što je još gore, neke filtere koje koriste ljudi na društvenim mrežama možda nećete ni primjetiti koliko su realni.

Kada beauty efekti postanu opasni

Upravo ti filteri trenutno se istražuju u SAD-u i Velikoj Britaniji zbog navodnog štetnog utjecaja koji imaju, osobito na tinejdžerice. Psiholozi upozoravaju da ti filteri nisu „bezazlena zabava“ (kao što su oni klasični gdje si naljepite zečije uši ili nešto tome slično), već doprinose osjećaju nezadovoljstva tijelom, problemima sa samopouzdanjem, a mogu potaknuti i poremećaje u prehrani.

U Velikoj Britaniji TikTok je, primjerice, uveo dobna ograničenja za neke beauty filtere, posebice one koji stanjuju lice, produžuju trepavice ili zaglađuju nepravilnosti na koži (filter Bold Glamour)., jer su istraživanja i grupe za mentalno zdravlje ukazali na njihov negativan utjecaj.

Jedno istraživanje u SAD-u i Velikoj Britaniji pokazalo je da algoritmi koji preporučuju sadržaj korisnicima sve više serviraju „appearance-oriented“, „dieting“ ili čak „toxic eating disorder“ sadržaje onima koji se i najmanje zainteresiraju za takve videe. To znači da nastaje začarani krug: pogledaš filter, aplikacija ti pokaže još više sličnih videa, počneš se uspoređivati, osjećaš se gore. 

Ne znam imate li vi koji ovo čitate TikTok, ali mogu potvrditi iz osobnog iskustva da njihov algoritam radi na tom principu - ne moraš čak i staviti like ili komentar na video, sama činjenica da ga pogledaš do kraja algoritmu šalje signal da ti kao korisniku pokazuje još više sličnog sadržaja.

Tko određuje što je „lijepo lice“ — i što to znači za naše kćeri?

Standardi ljepote nisu fiksni. Znamo da se oni oduvijek mijenjaju — kroz različite epohe i kulture. No problem danas je brzina. Standard se promijeni preko noći, zahvaljujući filterima, viralnim lookovima, influencerima. Za djevojčice od 12 godina ili mlađe to može značiti prerano kupovanje kozmetike, vjerovanje da su glow ili anti-age kreme nužne ili osjećaj da je „savršeni selfie“ važniji od toga da se osjećaju dobro u vlastitoj koži.

Zapitajte se: jeste li vi kao djevojčice koristile puder ili anti-age kreme prije nego što vam je zaista trebalo? Jeste li osjećale pritisak da „popravite“ lice ili sakrijete nepravilnosti, osim možda tu i tamo nekog prištića? Većina nas nije, ali mnoge djevojčice koje danas odrastaju — jesu.

Odgoj djevojčica danas znači snalaženje u svijetu u kojem filteri, beauty efekti, pa i moda i telefoni, šalju glasne poruke: „Ovo je ono što treba biti lijepo.“ Čak i za dječake, iako oni možda dobivaju manje direktnih komentara o izgledu, pritisak uspoređivanja je stvaran. No tinejdžerice te poruke usvajaju ranije i intenzivnije.

Što pokazuju istraživanja: dokazi, a ne samo anegdote

U SAD-u i Velikoj Britaniji istrage su već pokrenute. U Velikoj Britaniji zabrinutost je posebno izražena među stručnjacima za mentalno zdravlje jer filteri poput onih koji stanjuju lice doprinose tjeskobi, nižem samopouzdanju i mogućim poremećajima u prehrani. 

Studija objavljena u časopisu Body Image analizirala je više od milijun TikTok videa prikazanih korisnicima s poremećajima u prehrani i onima koji imaju “zdrav” odnos prema hrani. Rezultati su pokazali da su korisnici s poremećajima prehrane dobivali puno više „appearance-oriented“, „dieting“, „exercise“ i „pro-eating disorder“ videa — ponekad i višestruko više. To sugerira da algoritam može pogoršati ili „hraniti“ sklonost prema štetnim ponašanjima, baš kao što smo spomenuli na početku.

Sva istraživanja ikad provedena na tu ili sličnu temu vode istom zaključku: izloženost obrađenim ili filtriranim slikama povezana je s negativnijom slikom o tijelu ili željom za korekcijama.

Još jedno domaće istraživanje među učenicima 5.–7. razreda i srednjoškolcima pokazalo je da djevojčice u ranoj adolescenciji osjećaju snažan medijski pritisak prema mršavljenju, više nego dječaci (koji osjećaju pritisak da razviju mišićava tijela), a taj se pritisak s godinama i izloženošću povećava. A pazite, istraživanje je provedeno davne 2016. godine. Bojim se da bi rezultati danas možda bili još i gori. 

I prije nego se netko uhvati za činjenicu da pričamo samo o djevojčicama, a zanemarujemo dječake, postoje činjenice. A činjenica je da teret izgleda i dalje u najvećoj mjeri nose žene i djevojke. Dok se dečki često vrednuju kroz sport, postignuća ili humor, djevojke od malih nogu slušaju komentare o svom tijelu, licu, kosi. Koliko puta ste čuli da netko za djevojčicu kaže „kako je slatka“ ili „kako je lijepa“, dok za dječaka kažu „kako je pametan“ ili „kako je brz“? Te male rečenice oblikuju njihove svjetove. AI filteri i TikTok trendovi samo dodatno naglašavaju ono što je društvo već desetljećima učilo cure – da njihova vrijednost stoji u ogledalu. 

I to što više pričamo o ovoj temi iz perspektive djevojčica, ne znači da umanjujemo pritiske koje društvo nameće muškarcima i dječacima.

Što filteri rade umu i raspoloženju

Stalna izloženost beauty filterima uči mlade korisnike da njihovo nefiltirano lice nije dovoljno. Uči ih da postoji „ispravljena“ verzija njih samih. Ona koja je prihvatljivija, ljepša. To potiče uspoređivanje: ogledalo vs. filtrirana fotka, selfie vs. „for you page“ savršenstvo. Odrasli ovo također osjećaju. Vjerujem da ste ponekad sve ovo osjetili na “vlastitoj koži”, ali vjerojatno je prevladalo vaše iskustvo, svijest o tome da je svijet društvenih mreža većinom lažan i otpornost prema tome da zbog vanjskih nerealnih utjecaja ne volite svoje tijelo i sve ono što vam ono omogućuje. Mladi često nemaju dovoljno iskustva i svijesti da bi to sebi mogli objasniti.

Za mnoge djevojčice filteri nisu samo filteri — oni su tihi glasovi u njihovim glavama koji im šalju poruku: ako stanjiš lice, ako zagladiš kožu, ako se prilagodiš ovom trendu, bit ćeš lijepa; ili barem prihvaćenija. Kad se standard promijeni idući tjedan ili se pojavi nova viralna estetika, tjeskoba se vraća. A ponekad ni to nije potrebno. Ponekad je dovoljno da se samo pogledaju u pravo ogledalo, umjesto u ekran svog telefona da se tjeskoba ponovno pojavi. I to je ono što je toliko poražavajuće.

Događa li se isto i u Hrvatskoj? Vidite li to?

Vode li se slične rasprave i brige u Hrvatskoj danas? Primjećuju li roditelji da djevojčice traže glow-boosting kreme, aplikacije za uređivanje lica, filtere koji „pune usne“ ili „smanjuju nos“? Vode li se u školama razgovori vezani za ovu temu? Znate li kakav sadržaj konzumiraju vaša djeca? 

Vrlo je moguće da su dinamike slične, samo manje vidljive ili manje regulirane. Hrvatska istraživanja pokazuju da adolescentice osjećaju snažan medijski pritisak vezan uz vitkost, a nezadovoljstvo raste s godinama i izloženošću. Ali što je s filtriranim selfijima, AI efektima, „beauty effectima“ koji postaju norma? Razgovaramo li o tome dovoljno?

Što roditelji i društvo mogu učiniti?

Iz psihološke perspektive, nekoliko stvari može pomoći u borbi protiv ovog vala beauty filtera.

Prvo, otvoreni razgovori: trebamo s djecom razgovarati o onome što vide online, što filteri rade i kako iskrivljuju stvarnost. Trebamo im pomoći da shvate da se standardi ljepote stalno mijenjaju — često nasumično, često vođeni algoritmima, viralnim trendovima, influencerima i alatima za uređivanje — a ne nekim stvarnim vrijednostima. I da, u krajnju ruku, to što nameće društvo nije prava ljepota i da standardi ljepote gotovo nikada nisu bili nešto realno. Na nama je da im pokažemo da ljepota ne može i ne smije biti unificirana – i da nijedan filter ne smije imati moć definirati njihovu vrijednost i da ono što vide na ekranu nije mjerilo njihove stvarne ljepote.

Drugo, medijska pismenost: naučiti mlade da propituju ono što vide. Tko je uredio ovu fotku? Zašto je ovaj filter popularan? Kakvu poruku šalje? To pomaže razbiti automatsko usvajanje tih ideala. 

Medijska pismenost može vam zvučati ozbiljno i akademski, ali zapravo je riječ o osnovnom znanju koje danas postaje jednako važno kao matematika ili strani jezik. Ako ne naučimo djecu kako funkcionira svijet medija i društvenih mreža, riskiramo da se izgube u tom kaosu. Medijska pismenost znači naučiti ih kako razlikovati oglas od stvarne preporuke, filter od stvarnog izgleda, algoritam od slobodnog izbora. To znači i naučiti ih kritički razmišljati – čim se vraćamo na pitanja: zašto je netko objavio baš tu fotografiju, zašto baš s tim hashtagom, i što to uopće znači za njih? Kad jednom shvate da se sadržaj koji im iskače ne pojavljuje slučajno, već zato što ga netko (ili nešto – algoritam) gura, puno će lakše moći distancirati svoj osjećaj vlastite vrijednosti od onoga što vide na feedu.

Kao treće, tu je regulacija: kao što se vidi u raspravama u Velikoj Britaniji i SAD-u, raste pritisak da se određeni filteri (a negdje čak i uporaba određenih društvenih mreža) ograniče za maloljetnike. Platforme mogu dodati upozorenja, ograničiti pristup transformacijskim efektima ili označiti koliko filter mijenja lice. A možemo li i mi kao roditelji postaviti svojevrsne regulacije našoj djeci, kada je u pitanju korištenje mobitela i interneta? Možda je i to pitanje o kojem treba promisliti.

I četvrto, biti uzor. Ako djeca vide da mi, kao roditelji, sami sebe vrednujemo kroz puno širu sliku od same estetike, i oni će lakše graditi zdravi odnos prema sebi. Djeca puno manje slušaju što im govorimo, a puno više upijaju ono što radimo, a samo autentičnost može normalizirati stvarnu ljepotu.

Pružimo otpor

Ovi filteri i beauty efekti neće nestati. Tehnološke kompanije od njih zarađuju; trendovi se vrte brzo; kultura mladih je duboko online. Ali to ne znači da smo nemoćni. Znajući ono što sada znamo — da algoritmi serviraju više štetnog sadržaja ranjivima, da tinejdžerice u Hrvatskoj i drugdje već osjećaju medijski pritisak oko izgleda i težine — možemo odlučiti pružiti otpor. Ne sramom, ne samo pravilima, već kroz razgovor, osvještavanje i pomicanje očekivanja.

Tko odlučuje što je „lijepo lice“? Ne smije to biti trend, filter ili tuđa ideja. Trebalo bi biti mnogo lica — lica poput naših, nesavršenih, promjenjivih, stvarnih.

Želim pitati vas koje ovo sada čitate: jeste li se ikad ulovile da iz navike posegnete za filterom prije nego objavite fotku? Što primjećujete kod djevojčica oko vas (kozmetika, filteri, društveni trendovi) što vas zabrinjava — i što ste pokušale ili mislite da možemo drugačije? 

Jer ovo nije samo priča o snažnim djevojkama ili roditeljstvu. Ovo je priča o kulturi. O idealima i vrijednostima koje prenosimo dalje. A kad su ideali uski, oni više ograničavaju nego što podižu.

Izvor naslovne fotogafije: Pexels