Postoje trenuci u roditeljstvu za koje nitko nije emocionalno spreman. Prvi put kad dijete padne. Zatim tantrum i bacanje po podu usred trgovine. Pa prva temperatura usred noći koju je nemoguće skinuti.

Postoji i onaj legendarni trenutak kad uđeš u sobu i shvatiš da je tvoje dijete upravo pretvorilo zid dnevnog boravka u kombinaciju Picasso faze i kriminalnog mjesta zločina. Kako reagirati u tom trenutku?

Zašto djeca crtaju po zidovima?

Iako je instiktivno prva reakcija većine roditelja šok, a zatim frustracija, crtanje po zidovima zapravo je jedna od najnormalnijih razvojnih faza ranog djetinjstva. I ne, to ne znači da imate neposlušno dijete.

Odrasli zid vide kao nešto što treba ostati čisto, uredno i estetski neutralno. Dijete vidi veliku praznu površinu koja doslovno zove na istraživanje. Dječji mozak u ranoj dobi još ne razumije društvena pravila poput “po papiru se crta, po zidu ne”, “ovo je skupo” ili “to će mama morati prefarbati”. Oni razumiju pokret, trag, boju i nevjerojatno uzbudljiv osjećaj da mogu ostaviti trag u prostoru oko sebe.

Istraživanja razvojne psihologije pokazuju da crtanje i šaranje igraju važnu ulogu u razvoju fine motorike, koordinacije i kreativnog izražavanja kod male djece. Posebno između druge i četvrte godine djeca prolaze fazu intenzivnog istraživanja površina, tekstura i granica.

Dakle, vaše dijete ne pokušava uništiti stan. Ono pokušava razumjeti svijet.

Kako reagirati bez vikanja?

Naravno da će vas iznervirati kad vidite iscrtan zid. Nitko neće meditativno šaptati: “Ah, kakav prekrasan razvoj kreativnosti", ali način na koji reagiramo u tim trenucima ipak je važan.

Stručnjaci upozoravaju da pretjerano sramoćenje ili vikanje zbog razvojno normalnih ponašanja može kod djece stvoriti osjećaj straha oko kreativnog izražavanja.

To ne znači da treba ignorirati ponašanje. Granice su zaista važne. Ali postoji velika razlika između “Vidim da si crtao po zidu. Zid nije za crtanje.” i “Što nije u redu s tobom?!”

Djeca u toj dobi još ne razumiju posljedice kao odrasli. Oni testiraju svijet. I upravo zato mirna, jasna reakcija dugoročno funkcionira puno bolje od drame.

Što roditelji mogu napraviti?

Evo dijela koji je puno važniji od samog kažnjavanja. Trebate im ponuditi alternativu. 

Primjerice, veliki papir na podu, ploča za crtanje, perive boje, kreativni kutak ili dio zida koji je dopušten za crtanje. Jer djeca ne prestaju imati potrebu crtati samo zato što ste rekli “ne”. Ona samo traže drugo mjesto.

U konačnici, djeca puno bolje usvajaju granice kad im se uz zabranu ponudi prihvatljiva alternativa. 

Ima još jedna surova istina. Možda najokrutniji dio roditeljstva je da dok traje, djeluje beskrajno, ali onda odjednom prođe.

Jednog dana (čak i puno brže nego što mislite) više neće biti malih otisaka po staklu, nitko neće crtati po zidovima, igračke neće biti po podu, a kuća će biti tiša nego što ste ikad mislili da želite.

I možda ćete baš tada pogledati savršeno bijeli zid i pomisliti kako vam zapravo malo nedostaje taj mali kaos. Jer zidovi se mogu prebojati, ali djetinjstvo (i život) prolaze puno brže nego što mislimo. 

Uživajte u tom putovanju.

Izvor naslovne fotografije: Pexels