Dok društvo rado slavi mamin povratak u formu i bebe u slatkom outfitu, nitko ne priča o tome što se događa kad se svjetla ugase, kad umor sruši libido, a tijelo još uvijek šalje SOS signale od trudnoće i poroda.

Seks nakon poroda ostaje neugodna fusnota koju većina gurka pod tepih. Svi mi puno govorimo o trudničkom sjaju, o prvim osmjesima i bebinom uspavljivanju, ali rijetko ili gotovo nikad o tome što se događa kada se svjetla pogase i vrata spavaće sobe zatvore. Seks nakon poroda nosi stigmu tišine, kao da je intima luksuz, a ne temelj odnosa. 

Ipak, znanost i iskustvo roditelja govore drugačije: povratak intimi nije samo moguć, već i nužan, ali tek kada prestanemo šutjeti o njemu.

Tijelo nakon poroda: između hormona i realnosti

Porod je za tijelo ono što je maraton za mišiće – iscrpljujuć, transformativan i dugotrajan proces oporavka. Hormoni igraju ključnu ulogu: estrogen i progesteron drastično padaju, što znači da su suhoća, bolnost i pad libida česta pojava. Ginekolozi takvo stanje uspoređuju s onime što se u tijelu žene događa tijekom menopauze.

Studija objavljena u Journal of Sexual Medicine pokazuje da čak 83 % žena prijavljuje promjene u seksualnom životu unutar prvih šest mjeseci nakon poroda. Ali ono što moramo imati na umu je da to nije problem, nego biologija.

Psihologija intime

Seks nakon poroda nije samo fizičko pitanje, nego itekako i mentalno. Roditelji su iscrpljeni, neispavani i preplavljeni novom odgovornošću. Neke studije pokazuju kako majke često prijavljuju osjećaj gubitka identiteta u prvim mjesecima nakon rođenja djeteta. U toj tranziciji, intima ponekad dobije okvire još jednog zadatka na beskonačnoj listi obaveza.

Ali tu leži i zamka. Ako seks tretiramo kao obavezu, on gubi smisao. Ako ga prepoznamo kao prostor povezivanja, može postati i sidro koje čuva brak ili partnerstvo dok sve ostalo kaotično pleše.

Mitovi i stvarnost: “Kad ćeš se vratiti u normalu?”

Najopasniji mit o seksu nakon poroda je taj da postoji normalan i uobičajen timeline. U mnogim slučajevima, očekuje se da se parovi intimno spoje već šest tjedana nakon poroda koji se prema mnogima neslužbeno gleda kao ginekološki odobreni datum. Ali realnost je mnogo fluidnija. Nekima treba nekoliko mjeseci, nekima čak i godina. 

Kod žena koje su prošle epiziotomiju, šavovi mogu zacjeljivati mjesecima, a nelagoda i bol ostavljaju dubok trag u psihoseksualnom doživljaju tijela. Prema American College of Obstetricians and Gynecologists, čak 40 % žena prijavljuje bol pri odnosu i do šest mjeseci nakon poroda.

Uloga partnera ovdje je presudna: razumijevanje, strpljenje i komunikacija razdvajaju parove koji prežive i one koji se izgube u međusobnim zamjeranjima.

Dvostruki standardi: žene vs. muškarci

Društvo voli promatrati žensko tijelo kao projekt koji se obnavlja nakon trudnoće. Od mame koja treba pratiti fit trendove, do očekivanja da žena izgleda i ponaša se kao da beba nikad nije postojala. Muškarci pritom ostaju podrška sa strane, rijetko pod jednakim povećalom. Seks nakon poroda ogoljuje te dvostruke standarde: žena se suočava s fizičkim i emocionalnim posljedicama, dok se od nje istovremeno očekuje da održava odnos.

Ako postoji konsenzus među stručnjacima, to je onda ovaj: seks nakon poroda nema univerzalno pravilo. Preporuke ginekologa govore o šest do osam tjedana kao minimalnom periodu fizičkog oporavka, ali to je tek polazište. Psiholozi upozoravaju da je komunikacija između partnera ključna, dok terapeuti naglašavaju važnost redefiniranja intimnosti jer intima ne znači uvijek penetrativni seks.

Seks nakon poroda nije tabu jer je neugodan, već zato što je previše stvaran. Razotkriva sve – hormonske oluje, iscrpljenost, nesigurnosti, ali i ljubav, povezanost i novu vrstu intimnosti. Kad prestanemo očekivati povratak na staro i kad počnemo graditi odnos u novim okvirima i uvjetima, seks nakon poroda prestaje biti pritisak i postaje prilika.

Ako ćemo biti realni, seks nakon poroda nikad neće izgledati kao prije. I to je u redu. Možda upravo zato što može izgledati još intimnije, iskrenije i ljudskije nego ikad.

Ako išta trebamo izbrisati, to su šutnja i mitovi. Jer kad roditelji shvate da nisu sami u toj tišini, prostor za razgovor (i užitak) ponovo se otvara. A to je, u konačnici, najbolji temelj za odrastanje – i roditelja i djece.

Izvor naslovne fotografije: Pexels