Završetak školske godine. Neki roditelji ga slave kao da su upravo preživjeli rat, dok drugi potajno žale što rutina odlazi na godišnji. Djeca su ili na vrhuncu euforije ili tiho preplavljena umorom, ocjenama, rastancima i tranzicijama. 

Kojem god timu pripadali, jedno je sigurno: kraj školske godine nije samo administrativna crta. To je emocionalni događaj. Jer dok mi otvaramo Excel za planiranje ljetovanja i Q3 strategije, djeca rastu, odlaze iz razreda, možda mijenjaju škole, učitelje, prijatelje. Sve ono što je bilo njihova svakodnevica prestaje, barem do rujna. A to nije mala stvar, bez obzira imaju li 7 ili 17 godina.

Emocionalni rezime godine

Za djecu, kraj školske godine je često zbunjujuć. S jedne strane tu je olakšanje: “Nema više zadaća, učenja i obaveza”, a s druge strane, neizvjesnost: "Što sad?". 

Ali kad se utiša buka kalendara i zadnjih dana škole, ostane nešto tiše i dublje: emocije. One koje djeca još ne znaju uvijek imenovati, a roditelji često nemaju kad obraditi. I tu dolazimo do bitnog pitanja: Što zapravo osjećamo kad školsko zvono utihne?

Važno je da uvijek imamo na umu kako djeca nisu samo učenici. Oni su ljudi u razvoju, koji sve doživljavaju snažnije nego što doista je. Umor se miješa s ponosom, strah s uzbuđenjem, a sve to treba nekako proživjeti, ne samo "odraditi".

Roditeljske emocije 

Roditelji na kraju školske godine također (svjesno ili nesvjesno) dožive emocionalni rollercoaster. Nađe se tu ponos na trud i rezultate, ali i ljubomora na druge roditelje koji “uvijek sve stignu”. Možda čak i tihi bijes jer osjećaju da sve nose na leđima.

Nekoliko savjeta za vas:

• Dajte sebi ocjenu iz nježnosti. Ne iz savršenstva.
• Pogledajte unazad i pohvalite se za sve što ste ipak uspjeli.
• Povežite se s drugim roditeljima – kroz razgovor, a ne kroz natjecanje.

Kako pomoći djetetu?

Dajte im (i sebi) dozvolu za osjećaje

"Super je što ti je drago što je kraj."
"Razumijem da ti je tužno što se više nećete igrati u istom razredu."
Normalizirajte ambivalentne emocije. Nema potrebe da svi budu "samo sretni" – realnost je složenija.

Ne umanjujte njihove emocije frazama

Rečenice poput: "Ma nemaš ti brige", "Budi sretan, sad su praznici!" često samo umanjuju njihove doživljaje. Pokušajte umjesto toga postaviti neka od ovih pitanja:

• “Reci mi više o tome.”
• “Što ti je bilo najdraže ove godine?”
• “Je li nešto bilo posebno teško?”

Pogledajte i vlastitu emotivnu mapu

Jeste li iscrpljeni? Ponosni? Krivite li se jer niste mogli na sve priredbe i testove? Osjećate li da vaše dijete "nije dovoljno postiglo"?
Zastanite malo na trenutak. Vi ste roditelj, ne čarobnjak. I vaša godina bila je puna. Niste dužni biti savršeni. 

Iskoristite ljeto ne kao bijeg, nego kao prostor – za razgovor, za igru, za nerad i dosadu. Upravo u tom praznom hodu djeca procesuiraju godinu. Tu se rađa kreativnost, sigurnost, ali i ono najvažnije – povezanost.

Završetak godine savršen je trenutak za jedno pitanje koje često zaboravimo, a svako dijete treba čuti: Što si ti naučio/la o sebi ove godine?

Odgovor možda neće doći odmah. Možda će doći u ljetnoj šetnji, u vožnji bicikla ili dok zajedno birate sladoled. Ali kad dođe – imat ćete ono što nijedna ocjena ne može izmjeriti: intimni uvid u unutarnji svijet vašeg djeteta.

Izvor naslovne fotografije: Pexels