Potisnute emocije nisu samo stvar mentalnog zdravlja. One imaju stvarnu, opipljivu cijenu za naše tijelo. Prema brojnim istraživanjima, naše tijelo doslovno pamti sve što pokušavamo potisnuti. Dok mi jurimo s jednog sastanka na drugi, tijelo skuplja sav taj nakupljeni stres, strah i tugu u točno određene dijelove tijela – napetost se skriva u vratu, dok se brige često manifestiraju kroz probavne probleme.

Za generaciju koja svakodnevno pokušava žonglirati između deadlineova, društvenih mreža i konstantnog osjećaja da moramo biti produktivni, vrijeme je da promijenimo narativ. Naše tijelo nije neprijatelj koji nam šalje bolove da nas sabotira, nego ga trebamo početi gledati kao saveznika koji očajnički traži da ga poslušamo. 

Tijelo kao emocionalna mapa

Da je mentalno zdravlje u ozbiljnoj krizi dokazuje i prošlogodišnje izvješće Svjetske Zdravstvene Organizacije koje je usamljenost proglasilo značajnim faktorom rizika za zdravlje i svjetskom zdravstvenom brigom. Time usamljenost iz dosadašnje percepcije emocionalnog stanja svrstavamo direktno u zdravstvene izazove koji zaslužuju i trebaju dodatni fokus na globalnoj razini. To nije jedini dokaz povezanosti emocija i zdravlja. Mnogi stručnjaci naglašavaju da prepoznavanje i razumijevanje signala koje nam tijelo šalje nije nešto što treba ignorirati ili odgađati. 

Sve više istraživanja pokazuje kako potisnute emocije imaju specifične "adrese" u našem tijelu. Naša tijela su poput dnevnika u kojem je zapisano ono što nismo uspjeli izraziti riječima – brige, ljutnju, tugu i strah. A kada ti zapisi ostanu nepročitani, tijelo nam šalje podsjetnike u obliku boli, napetosti i drugih simptoma.

Prema istraživanju objavljenom u časopisu PNAS, različite emocije poput ljutnje, tuge, sreće i straha imaju prepoznatljive fizičke manifestacije. Na primjer, stres i anksioznost najčešće se pohranjuju u području ramena, vrata i gornjeg dijela leđa. Stručnjaci za somatsku terapiju objašnjavaju da je to evolucijska reakcija: tijelo se priprema za borbu ili bijeg, pa se mišići nesvjesno zatežu. Ljutnja, primjerice, često se skuplja u čeljusti, dok tuga i usamljenost opterećuju područje prsa. Isto tako, strah se skriva u predjelu trbuha i donjeg dijela trupa. Sve ovo ukazuje na činjenicu da ignoriranje emocija ima vrlo velike fizičke posljedice.

Kako nas današnja kultura gura prema potiskivanju

Zamislite da nosite nevidljivi ruksak. Svaki put kad se ne zauzmete za sebe, ne izrazite ljutnju ili odgodite suočavanje s vlastitim strahovima, taj ruksak postaje sve teži. S vremenom, više ni ne primjećujete njegovu težinu – jednostavno ga prihvaćate kao dio sebe. To je najslikovitiji način na koji naše tijelo postaje spremište za potisnute emocije.

Živimo u svijetu koji obožava fasade. Kultura koja nas uči da jednostavno moramo sve stići i da ne postoji izgovor za drugačiji scenarij te slavi snagu i neprestanu produktivnost, dok ranjivost i emotivni izljevi često nailaze na podsmijeh. Mamageri, tatageri, poduzetnici i radoholičari – svi se borimo s tihim, skrivenim očekivanjima. U svemu tome treba sačuvati glas razuma i primijetiti na vrijeme da tjelesna bol i psihosomatske bolesti često nisu znak slabosti, već vapaj tijela da obratimo pažnju na sve ono što cijelo vrijeme pokušavamo ignorirati.

Prema dr. Gaboru Matéu, pioniru u razumijevanju veze između tijela i emocija, ignoriranje unutarnjeg glasa često vodi do ozbiljnih zdravstvenih problema, od autoimunih bolesti do kroničnih bolova. Maté ističe da nas moderno društvo trenira da emocionalne nelagode brzo riješimo – bilo prekomjernim radom, konzumacijom alkohola ili doomscrollingom na Instagramu.

Anksioznost

Primjer jednog od čestih problema danas je i "težina na prsima" koju mnogi opisuju kao simptom tjeskobe. Fiziološki gledano, ova pojava je rezultat hiperaktivnog simpatičkog živčanog sustava. Čak i kronični umor može biti glas tijela koje traži da stanemo, osluškujemo i procesuiramo emocije koje smo ignorirali.

Ako biste zamislili modernu anksioznost kao osobu, ona bi nosila traper jaknu prekrivenu emotikonima, slušala podcast o produktivnosti i skrolala društvenim mrežama u potrazi za sljedećim self-care trendom. Živimo u razdoblju u kojem "smiri se" zvuči više kao uvreda nego kao savjet, a tjeskoba nije više samo medicinski pojam. Dok je nekada anksioznost bila povezana s realnim prijetnjama poput gladi ili rata, danas ju potiču mikro stresori: mailovi bez odgovora, FOMO (strah od propuštanja) ili čak previše izbora u trgovini. 

I vi se sada, zasigurno pitate kao i mi – kako smo završili ovdje? Vjerujemo da je mnogo faktora u igri, ali da su svakako ključni čimbenici bili digitalna ovisnost koja ukazuje da rijetko tko danas može živjeti bez svog telefona, zatim ekonomska nesigurnost i neumorna hustle kultura. U svemu tome, anksioznost je postala normalizirana do te mjere da ju često doživljavamo kao dio života. Ali ne mora biti tako. Možda je baš sada pravo vrijeme da redefiniramo što za nas znači uspjeh, smanjimo buku u našim glavama i podsjetimo se da je u redu ponekad samo – stati. Jer u svijetu koji nikada ne staje, najveći čin pobune je mir.

Rješenja

Rješenje nije jednostavno, ali je moguće. Terapeutkinja Hilary Jacobs Hendel predlaže "trokut svijesti" – praksu koja kombinira mentalno procesuiranje emocija, somatsku svjesnost tijela i njihovo izražavanje kroz sigurne kanale poput pisanja, vježbanja ili razgovora.

Prakticiranje mindfulness tehnika, poput meditacije ili svjesnog disanja, može pomoći da se povežemo sa svojim tijelom. Joga, primjerice, pruža idealan okvir za oslobađanje emocija pohranjenih u mišićima, dok razgovor s terapeutom može biti ključan za razumijevanje uzroka potisnutih emocija.

Dakle, dok se društvo divi ljudima koji sve drže pod kontrolom, nitko ne vidi cijenu te kontrole – niti fizičku niti emocionalnu. Svi mi imamo granice, no kultura produktivnosti i perfekcionizma tjera nas da te granice zanemarujemo. Potiskivanje emocija postalo je norma, a ironija je da upravo ta navika sabotira našu fizičku i mentalnu dobrobit. Vrijeme je da počnemo slušati ne samo vlastite misli, nego i vlastito tijelo jer možda je upravo ono ključno za povratak ravnoteže u vaš život.

Izvor naslovne fotografije: Pexels