Roditeljstvo danas zahtijeva puno više od brige o osnovnim potrebama djeteta i pukog čuvanja „dok mama ne dođe“. Isto tako, mame su jednak autoritet očevima i danas rijetko možemo čuti izjave poput: „Pitaj tatu smiješ li“.

Činjenica je da muškarci nemaju tako izražene hormonalne promjene kao žene te ne mogu na jednak način doživjeti proces začeća, trudnoće, poroda, postnatalni period pa ni sve ostale faze odgoja kao što to mogu žene, ali to ne znači da ne trebaju biti uključeni u sve navedene faze. Kada žena rodi, postoji toliko zadataka koje novopečeni roditelj mora savladati da se ponekad sve to treba zapisati u nadi da nešto ne zaboravimo.

Dojenje je čin koji može prirodno izvesti samo žena, ali zato muškarac može i treba sudjelovati u svemu ostalome, od buđenja noću i nunanja, preko mijenjanja pelena, uspavljivanja, igre, higijene i presvlačenja. Danas ne postoji niti jedna uputa koja bi sugerirala ženi da je to samo i isključivo njena briga.

Evolucija roditeljstva

Unatoč tome što je posljednjih godina udio muškaraca koji aktivno sudjeluju u roditeljstvu značaju porastao, ravnopravnost između žena i muškaraca u ulozi roditelja i dalje izaziva kontroverze i potiče mnoga pitanja za raspravu jer mnoge obitelji i dalje ne funkcioniraju na ravnopravan način. Na to ukazuju i rezultati istraživanja koje je Mamager proveo u suradnji s agencijom Medianet u kojem su se ispitanici s 45 % slaganja izjasnili da su muškarci i žene ravnopravni u ulozi roditelja.

Novi modeli koje stručnjaci sugeriraju kod odgoja djece uključuju poticaj za očeve da se uključe uz emocionalnu povezanost i svakodnevnu brigu o djeci te ističu kako biološke razlike ne bi smjele biti opravdanje za nejednaku raspodjelu roditeljskih odgovornosti.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Emory u SAD-u pokazalo je da očevi, koji su emocionalno i praktično uključeni u roditeljstvo, razvijaju fiziološke promjene koje potiču njihovu povezanost s djecom. To se očituje uz porast razine oksitocina (hormona ljubavi) koji je direktno povezan s osjećajem privrženosti i ljubavi.

Izazovi i prepreke

Iako su postulati teorijske ravnopravnosti u potpunosti jasni, stvarna ravnopravnost u podjeli roditeljskih uloga i dalje nailazi na brojne društvene, strukturalne i političke prepreke. Primjerice, iako muškarci sudjeluju u roditeljskim obavezama, mnoga istraživanja pokazuju kako većina žena i dalje preuzima brigu o djeci i kućanstvu, iako uz sve te obaveze još i radi.

Kako bismo zaobišli i savladali sve te izazove i krenuli u smjeru stvarne ravnopravnosti u roditeljstvu, potrebno je educirati roditelje o rodnim normama i predrasudama s kojima se mogu susretati i koje ih mogu nesvjesno ograničavati. Na društvenom i političkom nivou, potrebno je uvesti politike koje će omogućavati duži roditeljski dopust za očeve i poticati aktivniju ulogu muškarca unutar vlastite obitelji. Isto tako, pomoći mogu i fleksibilni uvjeti na radnom mjestu kao i kvalitetniji program u vrtićima i školama.

Utjecaj na djecu

Utjecaj koji rodna ravnopravnost unutar obitelji ima na djecu je zaista velika. Studije pokazuju da djeca koja odrastaju uz takvu ravnopravnost, imat će zasigurno puno veći osjećaj za druge, odnosno napredovat će u socijalnim i emocionalnim vještinama. U odrasloj dobi, takva će djeca imati bolje mentalno zdravlje i zdravije te kvalitetnije odnose, a očevi koji aktivno sudjeluju u odgoju djece svojom uključenosti sudjeluju u većim šansama da dijete razvije veću sposobnost empatije i bolju mogućnost rješavanja konflikta u odnosu s vršnjacima.

Promocija pozitivnog primjera muškaraca koji preuzimaju odgovornost unutar obitelji i u samome odgoju, ključna je kako bi se potaknula promjena kulturnih normi. Muškarac je i može biti daleko više od običnog financijskog oslonca i sekundarne logistike unutar obitelji.

Samo kroz stvarnu, a ne teroretsku i hipotetsku ravnotežu, možemo osigurati dobre uvjete za sretno djetinjstvo i omogućiti i stvarati pravednije i funkcionalnije društvo.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash