Ulazak u svijet roditeljstva je kao ulazak u sasvim novu galaksiju. Imaš ideje, vizije, pa čak i planove, a onda te stvarnost dočeka poput buđenja nakon premalo kave i previše neprospavanih noći. Tate misle da znaju što ih očekuje kada dobiju slatke male djevojčice. Šljokičasti svemir, svijet prepun tijara, rozih haljinica i likova iz crtića. No, je li to zaista baš tako?

I dok pokušavaju složiti outfit koji ne izgleda kao walking ad za neku Disneyevu franšizu, suočavaju se s pitanjima koja idu mnogo dublje od same estetike. Kako oblačimo svoju djecu i što time zapravo poručujemo njima i svijetu? Je li boja samo boja ili je čini bitan dio društvenog skenera koji već na prvoj razini procjenjuje identitet, pripadnost, pa čak i budućnost našeg djeteta? U toj priči moda prestaje biti igra i postaje teren za borbu vrijednosti.

Tate i modne avanture

Tatama djevojčica ponekad je šok kada uđu na dječji odjel trgovine s odjećom i vide da većina odjeće izgleda kao da je dizajnirana za modne revije Barbie lutaka. Sve se vrti oko standardne girly estetike – pastelne boje, cvjetići, šljokice i nezaobilazni likovi poput Else iz "Snježnog kraljevstva". Roza i ljubičasta, čini se, nisu opcije nego pravilo. No, budući da odjeća nikada nije samo odjeća, već oblik komuniciranja, ono što nosimo odražava poruke koje želimo poručiti svijetu oko nas.

Naravno da čujemo argument: „Ali ona to voli.“ Da, djevojčice uglavnom vole svijetle boje i šljokice, ali treba postaviti pitanje gdje su naučile to što vole? Djeca nisu imuna na marketinške trikove, a svijet ih od malih nogu uvjerava da je biti princeza ultimativni cilj za sve djevojčice. A gdje je tu akcijski junak za curice? Gdje su hlače s džepovima dovoljno velikim za skupljanje kamenčića?

Jedno istraživanje provedeno na Sveučilištu Sussex pokazalo je da djeca već u dobi od tri godine internaliziraju društvene norme o tome što je prikladno za njihov rod. Primjerice, djevojčice već u ranoj dobi smatraju da su slatki rozi ili nježni motivi jedini prikladni za njih, dok su cool i pustolovni rezervirani za dječake.

Balansiranje između slobode i poruke

Kad god kupujemo odjeću za djevojčice, želimo im pružiti slobodu izbora, ali isto tako želimo da znaju kako to nije jedino što svijet od njih očekuje. Možeš voljeti jednoroge, ali jednako tako možeš nositi majicu s akcijskim junacima. Možeš obožavati haljinice, ali zašto ne i baggy kombinezon u kojem možeš istraživati blato?

Roditeljstvo nije samo pružanje opcija, nego i navigiranje kroz društvene norme koje im nameću svijet prije nego što dovoljno odrastu da ga razumiju. Ponekad to znači da im moramo objasniti kako nije pogrešno nositi hlače umjesto haljine ili odabrati neutralne boje ako dijete to poželi.

I ne samo to – tate se često osjećaju kao da hodaju po tankoj granici između "previše uključeni u nešto što bi trebala biti mamina domena" i "nedovoljno zainteresirani za važan aspekt njenog odrastanja". Društvo ih tjera u kut gdje „majke znaju bolje“, ali istovremeno žele njihovu veću uključenost i angažiranost kako bi roditeljstvo bilo što ravnopravnije. 

Jedno je sigurno: i njihova perspektiva je jednako važna. Jer na kraju dana, i oblačenje je oblik odgoja.

Stvaranje svijeta bez šljokica i ograničenja

Tata nije samo novčanik za shopping – njegova perspektiva donosi balans i raznolikost u djetetov odgoj. Oblačenje djece, a posebno djevojčica, nikada nije samo odjeća. To je priča o vrijednostima, normama i porukama koje šaljemo. U skladu s tim, misija svakog tate trebala bi biti da osigura da njihove kćeri znaju kako šljokice nisu jedini svijet koji mogu istražiti, ali da ga mogu slobodno izabrati ako to žele.

Kao roditelji, imamo odgovornost ne samo osigurati odjeću za našu djecu, već i oblikovati način na koji o njoj razmišljaju. Šljokice su samo površina, a ono što bismo trebali je naučiti kćeri da nisu ono što nose, već ono što se nalazi u njima. Ako jednorog majica znači da će se danas nasmijati više puta, super.

Roditeljstvo je proces, a oblačenje je samo jedan mali dio slagalice. Ali kroz taj mali dio, gradimo temelje za veće stvari – za slobodu izbora, osjećaj vrijednosti i sigurnost u vlastitoj koži. I zato bi svaki tata trebao uvijek biti tamo, spreman za novi shopping izazov ili borbu s novim šljokičastim trendom. Jer nije stvar u tome da sve bude onako kako kažu roditelji. Stvar je u tome da zajedno stvaramo svijet u kojem je sve moguće. Čak i naizgled nespojive modne kombinacije.

Odijevanje djece nije samo roditeljski izazov – to je i društvena odgovornost. Ako trgovine nastave nuditi strogo podijeljene odjevne opcije, a društvo nametati svoja očekivanja, djeci, ali i roditeljima, bit će sve teže razmišljati izvan zadanih okvira.

Sve više brendova i organizacija prepoznaje ovu potrebu. Primjerice, inicijativa Let Toys Be Toys širi svijest o tome kako ukloniti rodne podjele u dječjim proizvodima, uključujući odjeću. Ako želimo da naša djeca odrastaju s osjećajem da mogu biti bilo što, onda to moramo početi pokazivati i kroz ono što nosimo i kupujemo.

Na kraju dana, cilj nije da izgledaju savršeno na obiteljskim fotografijama ili da zadovolje društvene standarde. Cilj je da kroz izbor odjeće, uz našu pomoć, nauče donositi odluke, biti autentični i osjećati se dobro u svojoj koži.

Izvor naslovne fotografije: Pexels