Većina nas odrasla je uz Disney princeze koje su uvijek imale kontrolu nad situacijom. No, već smo do sada valjda shvatile da mi nismo princeze niti živimo u Disney svijetu. Moderna svakodnevica je sve samo ne bajka, stoga stres, izgaranje i osjećaj da nikada nismo dovoljne postaju svakodnevica za mnoge mame. I kao da to nije dovoljno, društvo je lansiralo dodatni pritisak – "Budite savršene! Izgledajte sjajno! Ali nemojte se slučajno požaliti." Sve to dovelo nas je do sindroma supermame i tog nevidljivog plašta koji nosi većina žena dok se istovremeno bore s nemogućim standardima.

Što je sindrom supermame?

Sindrom supermame okvir je u koji ulaze mnogi mamageri današnjice. To je priča o modernoj kulturi koja traži previše i vraća premalo. Pa kako se u svemu tome snaći i sačuvati zdrav razum? Kako živjeti bez da se odričete svojih obaveza i da ne preispitujete vječno jeste li dovoljno dobra majka? 

Savršeno pripremljene ručkove, uredne domove i djecu koja nikada ne viču zamijenili su stvarni izazovi roditeljstva. No, duboko ispod te površine, majke se i dalje bore s neprestanim i kroničnim umorom, osjećajem krivnje i pritiskom da budu "sve za svakoga". To je savršen opis sindroma supermame, modernog emocionalnog tereta s kojim se previše žena suočava, ali o kojem premalo njih govori.

Termin označava brojna stanja i ponašanja poput:

• potisnutih emocija kao što su anksioznost, tuga ili preplavljenost
• obaveze da mama uvijek mora biti staložena i jaka
• izbjegavanja traženja pomoći partnera, ostalih članova obitelji ili prijatelja
• skrivanja svoje ranjivosti
• konstantnog stavljanja djece i ostalih članova obitelji ispred svojih vlastitih potreba i dobrobiti

Ovaj fenomen nije nastao slučajno. Duboko je ukorijenjen u društvenim očekivanjima i povijesnim ulogama majčinstva. Tijekom desetljeća, stereotipi o "dobroj majci" evoluirali su iz domaćice pedesetih godina u modernu superženu koja žonglira karijerom, obiteljskim obvezama i osobnim rastom. Međutim, taj ideal dolazi s cijelom prtljagom neizgovorenih očekivanja: trebaš biti dostupna 24/7, uvijek strpljiva i emocionalno prisutna, a istovremeno financijski doprinijeti kućanstvu.

Svi žele supermamu, ali nitko ne želi biti ona

Sindrom supermame nije samo želja da sve bude savršeno – to je uvjerenje da, ako nije savršeno, niste dovoljno dobre. Taj unutarnji glas, često potaknut uspoređivanjem na društvenim mrežama i nerealnim očekivanjima društva, tjera žene da rade više, spavaju manje i konstantno balansiraju između posla, obitelji i društvenih obaveza. Iako izvana sve izgleda besprijekorno, iznutra dolazi do izgaranja.

Mnoge žene osjećaju pritisak zbog prešutnih očekivanja od majki koja upućuju na to da ne bi trebale samo brinuti o djeci nego i izgledati kao da to rade bez napora. Takvi pritisci veći su zbog izloženosti sadržajima koje svakodnevno konzumiramo na društvenim mrežama. Ironično, te iste mreže često produbljuju osjećaj izolacije, jer nitko zapravo ne pokazuje svoje stvarne borbe.

Prema istraživanju Američke udruge za psihologiju, čak 40 % majki koje balansiraju karijeru i roditeljstvo osjeća da ne može zadovoljiti sve standarde koje same sebi postavljaju. Perfekcionizam, iako često viđen kao vrlina, tako postaje izvor stalnog nezadovoljstva, gdje je "dovoljno dobro" jednostavno neprihvatljivo.

Mentalni teret koji ne popušta

Jedna od ključnih dimenzija sindroma supermame je nevidljivi mentalni teret. To uključuje konstantno razmišljanje o tome što treba napraviti, od kupovine pelena do organiziranja rođendana, a sve to često pada isključivo na majke, čak i u obiteljima gdje oba roditelja rade. To je zato što žene često prirodno osjećaju odgovornost za sve – čak i za stvari koje nisu njihov posao. To stvara osjećaj da nikad ne mogu stati i odmoriti se.

Također, sindrom supermame, očekivano i logično, nije samo pitanje psihološkog stresa. On nosi i fizičke posljedice. Kronični umor, iscrpljenost i povećan rizik od anksioznosti i depresije samo su neke od posljedica stalnog perfekcionizma. Studije također pokazuju da se žene koje pate od ovog sindroma češće suočavaju s bolestima povezanima sa stresom, poput problema sa srcem i nesanice.

Kako sindrom supermame utječe na obitelji

Iako se sindrom supermame najviše odražava na majke, njegov utjecaj širi se na cijelu obitelj. Djeca majki koje pate od sindroma supermame mogu internalizirati visoka očekivanja i razviti vlastite probleme sa samopoštovanjem. Dr. Lisa Damour, psihologinja koja se bavi odgojem i roditeljstvom ističe kako djeca često imitiraju ponašanje svojih roditelja, a upozorava da ako vide iscrpljenost i perfekcionizam, mogu razviti osjećaj kako je to normalno.

S druge strane, sindrom može utjecati i na bračne odnose. Ako majke preuzimaju većinu emocionalnog tereta obitelji, partneri se često osjećaju isključeni, što može dovesti do neravnoteže i nesklada u vezi. U tom smislu, sindrom supermame nije samo osobni problem – on je društveni izazov koji zahtijeva širu promjenu u obiteljskim dinamikama.

Vrijeme je za odbacivanje savršenstva

Kako se možemo boriti protiv ovog iscrpljujućeg trenda? Prvo, potrebno je promijeniti percepciju majčinstva kao natjecanja. Umjesto da se uspoređuju s drugima, majke trebaju redefinirati svoje prioritete i prakticirati samoprihvaćanje.

Drugo, potrebno je otvoreno razgovarati o sindromu supermame i njegovim učincima. Ako su majke voljne podijeliti svoje priče, to može pomoći u stvaranju prostora za podršku i razumijevanje.

Na kraju, ključna je edukacija. Poslodavci trebaju prepoznati važnost ravnoteže između posla i privatnog života i poticati fleksibilne modele rada. Također, partneri trebaju preuzeti aktivniju ulogu u obiteljskim obvezama kako bi majke osjetile ravnotežu u emocionalnom teretu.

Sindrom supermame simptom je kulture koja glorificira izgaranje i perfekcionizam. No, rješenje nije u "manjem trudu" već u redefiniranju prioriteta i uloge majčinstva. Žene nisu samo majke – one su i individue s vlastitim potrebama, snovima i granicama.

Jer u konačnici, nitko uistinu ne očekuje savršenstvo – osim možda njih samih. Vrijeme je da se stane na kraj tom očekivanju. Kvaliteta odnosa s djecom, partnerima i samima sobom ne dolazi iz savršenih kolača ili organiziranih ormara. Ona dolazi iz ljubavi, prisutnosti i sposobnosti da, barem ponekad, kažete: "Danas nisam super, ali sam tu – i to je dovoljno."

Umjesto glorificiranja mame koja ne spava, radi dva posla i još stigne ručno izrađivati ukrase za školsku priredbu, vrijeme je da počnemo slaviti mame koje znaju reći "dosta".

Plašt superheroja? Bacite ga. Medalje? Ne trebaju vam. Ono što trebate jest podrška, razumijevanje i dovoljno prostora za disanje. Jer majčinstvo nije natjecanje u postizanju savršenstva, nego “posao” koji zahtijeva autentičnost i svjesnost svojih vlastitih potreba.

Izvor naslovne fotografije: Pexels