Mala djeca, mala briga – velika djeca, velika briga. Slažete li se s ovom izjavom? Ponekad u odgoju djece dođe do jedne velike ironije – umjesto da vam s vremenom bude sve lakše, kako godine odmiču, vama je djecu sve teže odgojiti i doći s njima “na zelenu granu”. 

Posebna drama je kada tinejdžeri počnu izlaziti vikendom s društvom. Ne možete ih baš držati pod staklenim zvonom jer ste zabrinuti za njihovu sigurnost, a ne možete im ni baš dati da rade sve po svom pa ih skupljati u policijskim stanicama jer su ostali predugo vani ili na ispumpavanju jer, osim s vremenom, još nisu naučili svoju granicu s nekim drugim stvarima. 

Postoji ta neka slika u društvu koja tatu često okarakterizira kao onog strožeg člana “roditeljskog klana” – on je taj koji postavlja stroga pravila, prema njemu djeca osjećaju strahopoštovanje, njegova je uvijek zadnja, a mama je tu da utješi. Naravno, to nije tako u svakoj obitelji, niti je pravilo. Većinom oba roditelja igraju iste uloge i zajedno rade na tome da dijete oforme u kompletnu osobu. 

Ali kada dođe do onih teen godina, kada krenu prva zaljubljivanja, prvi otpori, prve svađe s roditeljima, ali i prvi izlasci – to je period gdje treba imati konjske živce, kako se kaže, kao i znati se dobro postaviti. Tinejdžerima treba dati do znanja da mi postavljamo pravila, ali i da odnos nije jednostran, već da i oni imaju pravo glasa te da ih se uvažava. Treba im pokazati da su odrasli i da ih tako i doživljavamo, ali ne dovoljno da im ne treba naš guidance. Postaviti pravila, ali uspostaviti i povjerenje. 

Ako trenutačno mučite muku s time kako da postavite pravila oko vikend izlazaka svoje teen djece, ovo su naši savjeti. Možda vam pomognu, a možda ćete zbog kojeg od njih i mirnije spavati noću (točnije, vikendom). 

Jasna, ali fleksibilna pravila

Na primjer, vaše teen dijete želi izaći s prijateljima, vaša reakcija može biti nešto u ovom stilu: "Možeš izaći s prijateljima, ali reci mi gdje ćeš točno biti, s kim ideš i kada ćeš se vratiti. Ako se planovi promijene, samo mi pošalji poruku da znam da je sve okej."

Ovaj način dobra je preporuka jer tinejdžeri osjećaju da im se vjeruje, ali razumiju potrebu za komunikacijom i odgovornošću. 

Odgovor na njihovo “zašto?” nek ne bude “zato”

Umjesto da djeci kažete, "Budi doma do 22 sata jer ja tako kažem,"  radije recite “Gledaj, zakon je i dalje takav da ne smijete biti nakon 23 sata sami vani ako niste punoljetni, takva pravila postoje s razlogom.” Ili nešto poput, “Brinem za tvoju sigurnost i zato mi je bitno da se na vrijeme vratiš, javi mi ako ti prođe bus ili tramvaj da znam da kasniš i da ne brinem”. Isto tako im možete reći da ako će poštivati pravila, da ćete s vremenom popustiti s pravilima ili dopustiti da ostanu malo dulje.

Ako razumiju razlog iza postavljenih pravila, djeca će ih lakše poslušati.

Pitanje “A što ti misliš?”

Ako želite uspostaviti neki kućni red pravila za vikend, možete ih pitati što bi oni smatrali prikladnim ili koje su njihove želje i onda se naći na pola puta. Nešto dopustiti, a nešto ograničiti. 

Uključivanje tinejdžera u donošenje odluka daje im osjećaj poštovanja i povećava njihovu spremnost na suradnju.

Posljedice, a ne kazne

Kazne su u odgoju poznate oduvijek. “Idi u svoju sobu” je ultimativna odgojna mjera, ali probajte i neki novi način. Umjesto da ih kaznite dugotrajnim zabranama zbog npr. kašnjenja, možete probati s ovim narativom “Budući da si kasnio/la, moram razmotriti postavljena pravila, ako mi dokažeš da možeš napraviti po pravilima, sljedeći vikend opet možeš ostati u gradu malo dulje”

Ovaj pristup povezuje posljedice s njihovim ponašanjem, što čini situaciju poučnom, a ne autoritarnom.

Otvorena komunikacija bez rukavica

Pokažite svom teen djetetu da mu vjerujete. Dajte im do znanja da ako se ikada budu osjećali nesigurno ili neugodno negdje, da vam samo jave i da ćete doći po njih, bez ikakvih dodatnih pitanja vezanih za situaciju. Neka znaju da je OK pogriješiti i donijeti krivu odluku, ali i prepoznati to i iz nje naučiti. Tako vaši tinejdžeri osjećaju podršku i znaju da se mogu osloniti na vas bez straha od instantne osude vezane za situaciju u kojoj su se našli.

Nije sve uklesano u kamen, ali opet postoji red

Ako imate pravilo “Budi doma do 22 sata”, a taj vikend im baš najbolji prijatelj/ica slave rođendan, recite im da mogu ostati pola sata ili 45 minuta dulje jer je posebna prilika, ali da se nakon toga pravila vraćaju na staro. Fleksibilnost im pokazuje vaše razumijevanje za njihove želje i životne događaje od njima najveće važnosti, dok dosljednost naglašava važnost pravila.

Ja poštujem tebe, ti poštuješ mene

Ako se dogodi da vaše teen dijete bude frustrirano nekim pravilom ili vašim zahtjevom, mirno ga poslušajte i dajte do znanja da uzimate u obzir njihove emocije. Recite im da ih razumijete, istovremeno im objašnjavajući da su pravila tu s razlogom da ih zaštite. Pitajte ih što bi im pomoglo da se ne osjećaju “zakinuto” ili ljuto. 

Kada s tinejdžerima razgovarate s poštovanjem i razumijevanjem, vjerojatnije je da će vam uzvratiti istom mjerom. Ne 100 % sigurno, ali opet puno vjerojatnije. 

Naučite ih što je odgovornost

Potaknite ih da na neki način preuzmu dio odgovornosti kada izlaze vikendom. Na primjer, možete im reći nešto slično ovome: "Ako ideš u grad, želim da preuzmeš odgovornost za to kako ćeš se sigurno vratiti kući. Možeš li sam/a organizirati prijevoz ili mi javiti ako želiš pomoć oko toga?”

Ovo ih uči da razmišljaju unaprijed i preuzimaju odgovornost za svoje postupke, a opet ste naglasili da ste uz njih, ako im treba pomoć. 

Praise the good decisions!

Ako “igraju po pravilima” i poštuju ih, pohvalite ih tu i tamo, recite im da to pokazuje zrelost i da ste ponosni na njih. Pozitivnost i pohvala gradi povjerenje i potiče daljnje dobro ponašanje.

Zaboravite na igrice moći

Najlakše je reći “Živiš pod mojim krovom i ja sam tu da postavljam pravila, a ti da ih slušaš, nemam se ja što tebi objašnjavati”, ali koliko je učinkovito? Odmah da kažemo – nije. Za očekivati je da neće sve uvijek ići glatko i da svi ovi savjeti gore neće biti dovoljni da živite u savršenom skladu i idili. Ne ide. Ali bitno je da se ne “postavljate” previše autoritativno (my way or the higway), ne poštujući njih ni njihova mišljenja. Bitno je znati se adekvatno prilagoditi i ipak ih uključiti u neke odluke i pravila jer iako ih gledamo kao našu djecu, i uvijek hoćemo, oni su na putu prema odraslosti i jednom će stvarno sami donositi sve svoje odluke. Trebamo im pomoći da izgrade čvrste temelje za to. 

Ako dođe do “sukoba” ili nelagode, recite im da ih želite saslušati i čuti što bi za njih bilo savršeno rješenje situacije i onda se nekako malo pokušaje prilagoditi. Izbjegavanje sukoba smanjuje obrambeni stav i potiče suradnju.

Postavljanjem jasnih i pravednih granica te održavanjem otvorene komunikacije i poštovanja, možete voditi svog tinejdžera prema odgovornom ponašanju, a pritom očuvati pozitivan odnos s njima. Budite spremni da će tu i tamo biti lupanja vratima i onoga “Ti mene ne razumiješ”, ali nekada je i to normalan dio odrastanja i roditeljstva. I vi ćete koji put pogriješiti, kao i oni, ali to nije razlog da odustanete, da se grizete ili da budete previše strogi prema sebi ili njima. 

A i uvijek ostaje ona opcija da počnete izlaziti s njima. 

Šalimo se, naravno. 

Izvor naslovne fotografije: Pexels