Siječanj je mjesec kad se božićni ukrasi povlače u kutije, a mi preispitujemo svoje novogodišnje odluke dok se hladni dani razvlače bez kraja. No, za mnoge, siječanj nije samo neugodan prijelaz između blagdanske euforije i povratka svakodnevnici. To je i vrijeme kad se naša mentalna otpornost testira, a siječanjska depresija (poznata i kao sezonski afektivni poremećaj) dolazi na svoje. Ali, zašto su baš moderni očevi možda najveće žrtve ovog fenomena?

Kako su povezani tatageri i siječanjska depresija

Nakon blagdana, kada je sve fokusirano na obiteljsko zajedništvo i radost, dolazi praznina – financijski troškovi, osjećaj iscrpljenosti i vraćanje u rutinu. Muškarci, koji su često socijalizirani da ne izražavaju ranjivost, mogu se povući u sebe, osjećajući težinu tih pritisaka, ali bez alata za njihovo rješavanje.

Prema istraživanjima, muškarci sve češće pate od depresije i anksioznosti, ali rijetko traže pomoć. Društvena očekivanja i kultura muškosti često im nalažu da budu ti koji drže sve konce u rukama. Siječanjska depresija može otkriti koliko je taj teret postao neodrživ.

U knjizi Man Enough: Undefining My Masculinity, Justin Baldoni ističe kako moderna muškost zahtijeva redefiniranje – umjesto izbjegavanja osjećaja, muškarci trebaju naučiti kako ih prihvatiti i podijeliti. Očevi koji se bore sa siječanjskim sivilom mogu također biti pokazatelj šireg društvenog problema: kako balansirati emocionalni angažman i tradicionalne uloge koje se još uvijek očekuju od muškaraca?

Macho softie: novi model očinstva 

U skladu s time, ima jedan trend koji se posljednjih godina uz podršku društvenih mreža polako, ali sigurno popeo u sam vrh popularnih tema. Radi se o macho softie očevima koji, usudile bismo se reći, u potpunosti opisuje novi, moderni model očinstva kojem se priklanja sve više muškaraca. Macho softie muškarce najlakše ćemo opisati ako vam kažemo da zamislite oca koji je sposoban montirati IKEA policu bez uputa, ali i raspravljati o važnosti emotivne inteligencije tijekom večere ili muškarca koji mijenja gume na autu brže nego što vi kažete “senzor za pritisak”, ali svejedno zna točno koju aromatičnu svijeću zapaliti nakon teškog dana. To je pravi macho softie – spoj tradicionalne muževnosti i novootkrivene nježne strane. 

Ovaj trend proslavili su mediji, filmovi i društvene mreže, gdje tatageri s bebama u nosiljkama skupljaju lajkove i diveći pogledi prate njihove sportske podvige s djecom. Na površini, sve to izgleda kao veliki korak naprijed. Konačno, očevi su priznati kao ravnopravni roditelji, a emocionalna dostupnost postaje poželjna osobina. 

Ipak, macho softie očevi suočavaju se i s jednim paradoksom. Dok žele biti moderni roditelji koji prkose stereotipima, često se osjećaju zarobljeni u pokušajima da ispune te visoke standarde. 

Dodatni izazov proizlazi iz društvenih mreža gdje slike savršenih obitelji postavljaju nedostižne ciljeve. Očevi koji pokušavaju sve to ostvariti mogu osjetiti da gube vlastiti identitet jer nema prostora za njihove osobne potrebe ili trenutke opuštanja, a muškarci u većini slučajeva teško izražavaju svoje emocije zbog čega su podložniji neravnoteži mentalnog zdravlja.

Stručnjaci poput dr. Michaela Addisa, autora knjige Invisible Men, potvrđuju da je kod muškaraca ključni problem u tome što često ne izražavaju svoje osjećaje ili ne traže pomoć. Moderni očevi su u opasnosti od emocionalnog zatvaranja, čak i dok nastoje biti otvoreni i ranjivi.

Kako možemo podržati moderne očeve?

Možda je siječanjski blues savršena prilika da se suočimo s problemima koje često ignoriramo. Priznavanje mentalnog zdravlja muškaraca, posebice očeva, kao važnog dijela razgovora o roditeljstvu ključno je za promjenu. Očevi trebaju imati prostora za svoje emocije bez osjećaja srama ili slabosti.

Obiteljska terapija, razgovor s partnerom ili čak otvaranje u grupi prijatelja mogu pomoći u razbijanju zida tišine. Osim toga, društvena promjena koja bi poticala otvorenost i smanjivala stigmu traženja pomoći ključna je za zdravije očinstvo.

Sada je idealno vrijeme za resetiranje, ali i za prepoznavanje emocionalnih potreba očeva. Ovaj mjesec možda je hladan i mračan, ali mogao bi postati svjetionik promjena uz glasniji razgovor o mentalnom zdravlju modernih očeva. Podržavajući njihovo emocionalno zdravlje, podržavamo obitelj u cjelini. 

Možda je krajnje vrijeme da prestanemo gledati na očinstvo kroz prizmu “tate će to riješiti” i počnemo ga tretirati kao ono što zaista jest – kompleksnu, ali predivnu ulogu koja zaslužuje jednako razumijevanje i podršku kao i majčinstvo.

Izvor naslovne fotografije: Pexels