"Wow, kako divan tata, vodi klinca na igralište!" – rekao je nitko nikad kad je vidio mamu kako radi istu stvar. Ali kad je tata u pitanju, evo orkestriranih ovacija, konfeta i povorke u njegovu čast. Jer, ljudi moji, on je uskočio kako bi čuvao vlastitu djecu. 

A sad stanimo na loptu i zapitajmo se otkud dolazi ta grozna navika da muškarce tretiramo kao dadilje u vlastitim domovima? Vrijeme je da prestanemo govoriti kako tata čuva djecu. Jer, spoiler alert – to nisu ključevi od auta, nego njihova vlastita djeca.

Dobrodošli u jezičnu revoluciju.

Pomoćni igrači u utakmici roditeljstva

Društveni narativ još uvijek često prikazuje tate kao pomoćne igrače u utakmici roditeljstva. U tom scenariju, oni su kao simpatični zamjenski treneri koji uskaču kad glavna ekipa (čitaj: mama) treba odmor. 

Ali nisi super tata ako povremeno presvučeš pelenu, skuhaš ručak ili uspavaš dijete. To se zove roditeljstvo. Majke nisu automatski zadane postavke za sve vezano uz djecu. Vrijeme je da prestanemo tapšati tate po ramenima samo zato što sudjeluju u vlastitim obiteljima.

Razbijanje mita o "tati babysitteru"

Ako ste otac i provodite vrijeme sa svojim djetetom, niste babysitter. To nije usluga koju nudite partnerici. To je vaše dijete. Vaša odgovornost. Vaš posao.

No, unatoč toj činjenici i dalje viđamo scene u kojima se tate glorificira za minimum truda. Ako muškarac ostane sam s djecom na nekoliko sati, čut će „Jao, kako je super tata!“. Ako mama to napravi, to je samo još jedan običan dan u životu. Tata koji mijenja pelene nije partner koji pomaže. Tata koji kuha večeru dok mama kupa dijete nije zlatni muž. To je roditeljska odgovornost.

Zamislite da netko pohvali ženu jer je oprala suđe. Ili zato što se sjetila odvesti dijete doktoru. Apsurdno, zar ne? No, kada muškarac napravi nešto što je dio osnovnog roditeljstva, često ga se tretira kao nadčovjeka. 

Ako ti i dalje nije jasno zašto je ovo problem, zamisli još jednu situaciju u kojoj tvoja šefica dođe na posao i kaže: "Muž mi je danas stvarno pomogao s djecom!" A prvo što ti onda pomisliš je: "Čekaj, zar to nije i njegovo dijete?"

Točno tako. Roditeljstvo nije one-man (ili one-woman) show. To je timski sport, a tata nije rezerva koja dolazi u igru samo kad je mama na klupi. Dok god veličamo muškarce za osnovne roditeljske zadatke, istovremeno nehotice potvrđujemo da je primarna odgovornost i dalje na ženama. I zato je vrijeme da postavimo jedno jednostavno, ali ključno pitanje: zašto od očeva ne očekujemo više?

Ne tražimo heroje, nego ravnopravne partnere

Ne treba nam više narativa o tati koji pomaže, nego o tati koji jednostavno roditeljski sudjeluje, odnosno odgaja. Zamislite svijet u kojem muškarci nisu nagrađeni posebnim značkama za doprinos oko kuhanja večere, nego im se podrazumijeva jednaka odgovornost. Svijet u kojem se mame ne osjećaju kao da su sretnice ako imaju muža koji je aktivan roditelj, nego to smatraju sasvim uobičajenom i normalnom situacijom i lifestyleom.

Biti tata ne znači „uskočiti“ kad je partnerici previše. To znači biti prisutan, odgovoran i angažiran cijelo vrijeme, a ne samo kad se sjetiš ili kad te netko za to zamoli (ili pohvali).

Dakle, dečki, vrijeme je da skinete titule „tata heroj“ i zamijenite ih onime što biste oduvijek trebali biti – ravnopravni roditelji. I da, možete se i sami sjetiti da treba kupiti pelene.

Riječi oblikuju naš svijet. Ako stalno ponavljamo da tata „čuva“ djecu, podržavamo ideju da on nije njihov primarni odgajatelj. A to nije ok jer tate su ravnopravni roditelji, a ne pomoć vrhovnim odgajateljima - mamama. 

I zato je danas jezična revolucija u odgoju potrebnija nego ikada jer je važno dobro prodrmati stare ukorijenjene tradicije i uvjerenja koja više ne bi trebala pripadati roditelju 21. stoljeća.

Izvor naslovne fotografije: Pexels