Mislim da je dovoljan jedan pogled na današnji način života, trendove i odnose i da bi svatko zaključio kako je vjernost postala neka staromodna ideja, arhetip ljubavi o kojem čitamo u ljubavnim romanima. 

I tako dok o ljubavi i predanosti pričamo s romantičnom nostalgijom, negdje između dating aplikacija, otvorenih veza i razmišljanja „sve je dozvoljeno“, čini se da monogamija prolazi kroz ozbiljnu krizu identiteta. 

Budući da je u veljači sve u znaku ljubavi i romantike, zapitale smo se jesu li dugotrajne veze osuđene na propast i može li vjernost opstati u eri neograničenih opcija? Ova pitanja nisu samo filozofska rasprava. Ljubavni odnosi i način na koji ih doživljavamo i živimo utječu na svaki aspekt naše svakodnevice - od mentalnog zdravlja do kvalitete odnosa koje prenosimo svojoj djeci. 

Vrijeme je da iskreno preispitamo što danas znači biti vjeran, zašto su ljudi zbunjeni oko koncepta monogamije i kako, unatoč svemu, možemo očuvati vjeru u ljubav.

Jesmo li evolucijski predodređeni za monogamiju?

Prije nego što krenemo analizirati stanje vjernosti u 21. stoljeću, trebamo si postaviti jedno ključno pitanje: je li monogamija prirodna ili je samo društveni konstrukt?

Znanstvena istraživanja nemaju jednostavan odgovor. Evolucijski biolozi tvrde da smo kao vrsta skloni i monogamiji i nevjeri – u isto vrijeme. Naša biologija ne isključuje mogućnost dugotrajne predanosti, ali istovremeno sadrži impulse koji nas tjeraju na istraživanje i promjene partnera.

Društvo je kroz povijest postavljalo pravila kako bismo uspostavili red, stoga se monogamija nije pojavila iz neke velike romantične ideje, već kao model koji osigurava stabilnost obitelji i zajednice. No, što ako mislimo da su se ta pravila počela rušiti?

Moderni izazovi i vjernost

Nekad je monogamija bila društvena norma jer nije bilo puno alternativa. Ljudi su se vjenčali mladi, društvena očekivanja su bila jasna, a ideja „zauvijek“ nije dolazila s nebrojenim opcijama koje su danas dostupne. Danas pak živimo u vremenu gdje je odanost postala opcija, a digitalni svijet otvorio je vrata dodatnim beskonačnim mogućnostima.

Već smo se nedavno osvrnuli na to kako je danas sasvim normalno da desnim swipeom možeš upoznati nekoga novog i to za pet minuta. Odanost tako prestaje biti stvar izbora i ulazi u domenu otpornosti na distrakcije. 

S druge strane, nije teško primijetiti kako su trendovi fokus usmjerili na individualne potrebe. Društvo danas vrlo jasno sugerira da ako partner ne ispunjava svaku tvoju potrebu, ne preostaje ti ništa drugo nego da pronađeš nekoga tko hoće. Instant zadovoljstvo je postalo veće od predanosti i želje da budemo sretni i ispunjeni. 

U skladu s time, nije teško zaključiti kako današnji svijet ne potiče stabilne odnose. On potiče konstantnu potragu za nečim boljim.

Zašto ipak želimo vjernost?

Ipak, usprkos svim tim trendovima i promjenama, većina ljudi i dalje duboko u sebi želi nekoga tko će im biti vjeran. Možemo pričati o modernim vezama koliko god želimo, ali psiholozi se slažu da ljudi traže sigurnost, emocionalnu povezanost i osjećaj „mi protiv svijeta“.

Unatoč tome što od nje nastojimo pobjeći, monogamija nam daje nešto što stalne promjene ne mogu – povjerenje. A upravo je povjerenje jedan od glavnih stupova dugotrajnih veza. Znati da imaš nekoga tko će biti uz tebe, čak i kad stvari postanu teške, neprocjenjivo je.

Također, istraživanja pokazuju da stabilne veze poboljšavaju mentalno zdravlje i dugoročno povećavaju sreću. U prijevodu: monogamija smanjuje stres, što nikako nije informacija za odbaciti. Ako ste roditelj, najbolje znate i vidite u kojoj mjeri djeca upijaju obrasce odnosa. Stabilan ljubavni život stvara sigurnost koju će i oni ponijeti dalje u svoj život. Vjernost možda više nije „prirodna“ u svijetu koji nas stalno tjera na neke izbore, ali je i dalje ono što svi (htjeli mi to priznati ili ne) želimo i trebamo.

Muškarci i vjernost

Ako ćemo vjerovati pop kulturi, muškarci i vjernost idu zajedno kao ulje i voda. Filmovi, serije i sve ono čemu smo izloženi na internetskim prostranstvima neumorno ponavljaju istu priču: muškarci su programirani da „švrljaju“, da ih monogamija guši, da prije ili kasnije pokleknu pred iskušenjem. Dodajmo na to evolucijske teorije koje sugeriraju da su muškarci genetski „predodređeni“ za razmnožavanje s više partnerica i dobijemo jednostavan narativ: muškarci nisu stvoreni za vjernost. Ali što ako je to samo pojednostavljena laž koju ponavljamo toliko dugo da smo u nju počeli vjerovati?

Jer u stvarnom životu, izvan senzacionalističkih naslova i zamki društvenih mreža, naravno da postoje muškarci koji ostaju vjerni. Postoje oni koji cijene stabilnost, predanost i ljubav. Postoje oni koji ne biraju monogamiju iz straha, već iz uvjerenja. Uostalom, prema studiji koju je objavila dating aplikacija Feeld u suradnji s dr. Justinom Lehmillerom s instituta Kinsey, 81 % generacije Z sanja o monogamnim vezama. 

Evolucijski biolozi poput Davida M. Bussa ističu da muškarci i žene jednako cijene dugoročne veze, samo što su društvene norme oblikovale njihova ponašanja na drugačije načine. Drugim riječima, problem nije biologija, nego kultura. Muškarcima se kroz povijest dopuštalo više slobode, dok su žene bile podložnije društvenim kaznama ako bi prekršile pravila monogamije. Ali što se događa kada kultura prestane postavljati rigidna pravila i kada su svi jednako odgovorni za vlastite izbore? 

Muškarac koji ostaje vjeran ne čini to zato što nema prilika. Čini to zato što je svjestan vrijednosti odnosa koji gradi. Dakle, pitanje nije „mogu li muškarci biti vjerni?“ jer na kraju dana, odgovor leži u samim muškarcima i njihovim individualnim vizijama ljubavi, predanosti i osobnog integriteta.

Kako očuvati vjeru u ljubav u svijetu koji potiče distrakcije?

Ako želite imati vezu koja traje, pitanje nije kako spriječiti partnera da ode, nego kako izgraditi odnos koji nitko ne želi napustiti.

• Za početak, zamijenite koncept „moraš me usrećiti“ s „gradimo sreću zajedno“. Ako vam je partner samo izvor sreće, u trenutku kad ta sreća nestane, tražit ćete je negdje drugdje. Prava ljubav znači ulaganje i rast. 
• Postavite jasne granice. Svaka veza je drukčija, ali lojalnost i povjerenje su ključni. Otvoreni razgovori o očekivanjima mogu spriječiti nesporazume.
• Ne uzimajte ljubav zdravo za gotovo. Kad postanemo previše sigurni u ljubav, zaboravimo ulagati u nju. Svaka veza traži trud, čak i kad prođu godine. Dapače, tek onda i stižu pravi izazovi.
• Isključite buku vanjskog svijeta. Ako slušate previše savjeta s interneta, lako je postati nesiguran u vlastitu vezu. Svaki odnos ima svoj ritam, a vi odlučujete što je najbolje za vas.

Da, svijet se promijenio i opcije stvarno jesu beskonačne. Ali prava ljubav koja traje nikada neće izaći iz mode. I monogamija nije mrtva. Ona samo traži redefiniciju u svijetu koji ju je počeo preispitivati. To dokazuje i spomenuta studija koja odražava ljubavne želje mladih generacija.

Ako želimo očuvati vjeru u ljubav, ne trebamo se bojati promjena. Trebamo se vratiti osnovama: povjerenju, predanosti i svjesnoj odluci da biramo osobu uz koju želimo ploviti morem života, bez obzira na njene mane i izazove na koje u životu nailazimo.

Izvor naslovne fotografije: Pexels