Prije nego što zaključite iz naslova kako je ovo poziv na kukanje, želimo napomenuti kako je ova tema sve samo ne to. Budući da danas imamo s jedne strane generacije koje promiču roditeljstvo temeljeno na bezuvjetnoj ljubavi, nenasilju i beskonačnoj strpljivosti te tako donose nove trendove u prvi plan odgoja, a s druge strane svakodnevicu u kojoj se ti isti roditelji koprcaju u kaljuži životnih izazova i očekivanja, potpuno je nerealno očekivati da vjerujemo nekome tko tvrdi da mu je roditeljstvo baš uvijek slatko.

Činjenica je da se danas u bilo kojem polju života s puno strasti zalažemo za dostizanje savršenstva i zamišljenog sklada, a to ima svoju cijenu. U svemu tome, priznati da nas roditeljstvo ponekad nervira zvuči kao najgori grijeh. 

Bacite kamenje - ovdje se radi samo o tome da smo u suštini svi ljudi, slomljeni od brojnih pritisaka kojima smo izloženi sa svih strana, umorni od težnje da neprestano udovoljavamo poslovnim izazovima, vlastitim željama i očekivanjima te u konačnici, od balansiranja svih svojih uloga i pokušaja da neprestano rušimo stereotipe.

Roditeljstvo je posao koji nema radno vrijeme i ne postoji prilika za uzimanje godišnjeg odmora. Da se razumijemo, apsolutno se slažemo da ljubav prema djeci nema cijenu, ali sve ostalo (od promjena pelena usred noći i ustajanja nekoliko puta kako bismo utješili uplakano dijete pa do pomoći sa zadaćom nakon napornog dana) itekako ima cijenu - i to dosta visoku. I fizičku i psihičku.

To potvrđuje i Američka psihološka udruga. Prema njenom istraživanju, roditelji su pod većim stresom nego što su bili prije nekoliko desetljeća. Ritam života, svakodnevni pritisci i borba za balans između privatnog i poslovnog života, stvaraju pritisak koji nije ni malo lak. Žongliranje između djece, partnera i karijere može biti iscrpljujuće, a osjećaj krivnje zbog toga što ponekad ne možete sve postići čini još teže. Zvuči poznato? Nije ni čudo da se ponekad osjećamo frustriranima. I to je potpuno normalno.

Svaka slika "savršene" obitelji, s osmijehom na licima i sretnim trenucima, skriva i svoje tamne strane. Zbog društvenih mreža, često se osjećamo kao da smo jedini koji imaju problem s frustracijom. Ali da budemo jasni: nitko od nas nije imun na trenutke iscrpljenosti i ljutnje. Tatageri svakodnevno balansiraju između izuzetno zahtjevnih poslova i obitelji, koja bi trebala biti izvor najveće radosti u životu. U takvim uvjetima, razlikovati kad si preumoran, a kad si jednostavno nervozan, može biti težak zadatak.

Očinstvo se ne sastoji samo od poljubaca pred spavanje i obiteljskih večera, već i od učenja kako preživjeti kad je cijela kuća u neredu, a posao ne ide kako treba. Roditeljstvo je i vrijeme u kojem moraš odabrati hoćeš li ostati priseban i suosjećajan ili ćeš jednostavno eksplodirati zbog toga što već treći put u tjednu kasniš na sastanak ili prebacuješ završavanje zadatka koji je trebao biti riješen prije nekoliko tjedana.

Prema istraživanjima koja je proveo Pew Research Center, ne samo da je očekivano da otac danas bude aktivan u odgoju djece, nego mora biti tu u svakom trenutku. Ne smiješ biti samo financijski oslonac, nego i emocionalni – i to na svakom koraku. A to stvara pritisak jer tvoj je prostor za pogreške mnogo manji. S teškim radnim danima, obiteljskim obavezama i, često zaboravljenim, potrebama za vlastitim opuštanjem, mnogi tatageri misle kako nemaju prostora za slabost.

Zašto je važno prihvatiti te trenutke

U društvu u kojem je supertata gotovo normativ, postavlja se pitanje: gdje je granica između nastojanja da budemo najbolji roditelji i gubitka vlastite ravnoteže? Nismo svi u mogućnosti raditi od 9 do 17, niti možemo provoditi sate na raznim aktivnostima koje od nas društvo očekuje. A ni to nije loše! Zapravo, priznanje da smo pod stresom i frustracijom otvara prostor za iskrenost, za pomoć i, najvažnije, za razumijevanje.

Na kraju, u ovoj čudnoj ravnoteži između očinstva i karijere, izuzetno je važno dopustiti sebi da priznaš kad ti „biti tata“ ide na živce. Kultura skrivenih emocija i neprestanog žrtvovanja stvaraju ogromne pritiske koji ne vode nikamo. Razumijevanje da je ponekad u redu biti frustriran znači omogućiti sebi prostor za rast. Roditeljstvo nije samo set dugih, prelijepih trenutaka. Ono je i učenje kako se nositi s tim izazovima.

Prema psiholozima, važno je razumjeti da roditeljstvo nije samo usmjeravanje djeteta u društveni, moralni i emocionalni svijet. To je i proces učenja od sebe, za sebe. Ako roditelj izdrži sve te napetosti i izazove, na kraju se i sam mijenja i raste. A to uključuje i prihvaćanje svojih nesavršenosti i prepoznavanje trenutaka kad je potrebno stati i reći: "Ovo nije lako, i to je sasvim u redu."

Dakle, sljedeći put kad te roditeljstvo iznervira, nemoj se osjećati loše. To nije znak slabosti - to je ljudskost. Svi mi imamo svoje granice. I u tom priznanju pronaći ćemo snagu.

Izvor naslovne fotografije: Pexels