Koliko se puta u prosjeku u danu na nešto požalite? Posao, vrijeme, promet, politika ili cijene u supermarketu? Istina, stvarno ima materijala za žaliti se, ali moglo bi vas iznenaditi kako uzastopno žaljenje na nešto zapravo loše utječe na vas. Pod tim ne mislimo samo na raspoloženje.

Kada malo razmislim na koliko se stvari ljudi oko mene svakodnevno žali, dala bih se kladiti da bi im većini lakše bilo preživjeti dan da se požale na apsolutno sve, nego da se ne požale na baš ništa. Ljudi se u prosjeku požale na 15 do 30 stvari u danu (računajte da je hrvatski prosjek vjerojatno bar za pinkicu veći). Ako ste i vi dio tog prosjeka, možda biste trebali dva puta razmisliti prije nego što se idući put krenete žaliti na nešto jer, kako se čini, takav stav nam ne donosi baš ništa dobro (a već ste i sami naučili da ne mijenja stvari). 

Prigovaranje smanjuje mozak

Često sebi opravdavamo to što se žalimo pa kažemo da nam je tako lakše, dok izbacimo tu emociju van, ali čini se da je istina ipak nešto dalje od toga. Sam čin žaljenja na stvari i prigovaranja loše utječe na rad našeg mozga te na razinu naše sreće, ali i raspoloženja onih koji nas slušaju.  

Istraživanje Stanford učilišta pokazalo je kako prigovaranje smanjuje naš hipotalamus, koji je inače odgovoran za pamćenje i rješavanje problema. Dakle, ako 30 dana dnevno slušate nekoga kako se žali ili to radite vi sami, doslovno si fizički oštećujete mozak. 

Volimo iste misli

Što se češće žalite, povećavate vjerojatnost da ćete kasnije razmišljati negativno. U neuroznanosti se to objašnjava jednostavnim konceptom: “sinapse koje se zajedno aktiviraju, međusobno se povezuju”.

U mozgu postoji mali milijun sinaptičkih pukotina između sinapsi. Svaki put kada imate misao, jedna sinapsa šalje kemijski signal preko pukotine do druge sinapse. S vremenom se grade ‘mostovi’ preko kojih mogu putovati električni signali koji pak prenose relevantne informacije o vašim mislima. Svaki put kada se ovaj električni naboj aktivira, sinapse se približavaju kako bi smanjile udaljenost koju električni naboj mora prijeći. 

Mozak nam tako zapravo olakšava da nam se ta misao koja je već jednom pokrenula naboj, ponovno pojavi. Najkraća udaljenost između sinapsi je ona koja “pobjeđuje” i najbrže dođe u naše misli. Dakle, laički rečeno, ako počnete “uzgajati” pozitivne misli, one će se jednako brzo zalijepiti za vaše sinapse i puno će se lakše ponavljati, kao i one negativne. 

Dakle, kada jednom imate određenu misao, puno je lakše da vam se ta misao ponovno pojavi – što nije baš dobra vijest za pesimiste. Ne samo da ćete češće imati negativne misli, već je vjerojatnije da ćete nasumično doživjeti negativne misli dok obavljate svoje svakodnevne aktivnosti. 

Kada doživite neku negativnu emociju i kasnije se o njoj požalite, ta se misao i osjećaj doslovno “zacementira” u vašem mozgu, odnosno vaš ju mozak ponovno proživljava. Istraživanja pokazuju da te negativne misli utječu na vas i sljedeći dan, skoro kao “požali se danas, osjećaj se loše i sutra”. Nije baš neka reklama.

Optimisti žive dulje?

Isto tako, kada se puno žalimo, naše tijelo proizvodi veću količinu hormona kortizola (inače zaslužnog za fight or flight mode). Kada je naše tijelo u tom “raspoloženju”, naš mozak preusmjerava krv, kisik i energiju iz dijelova našeg tijela koje ne smatra ključnima za “borbu ili bijeg”. Učestalo oslobađanje veće razine kortizola u našem tijelu, može povećati šanse da razvijete visok kolesterol, neke bolesti srca, dijabetes ili pretilost. 

Postoje podaci koji pokazuju da optimisti u prosjeku žive 11 do 15 % dulje i da pokazuju 23 % manju šansu da razviju neku bolest srca, nego što je to slučaj kod ljudi koji više vuku na onu pesimističku stranu. 

Uz sve ovo, bitno je i s kakvim se ljudima okružite jer ako ljudi oko vas puno prigovaraju, vaš mozak, htio – ne htio, upija te misli kako bi razvio “suosjećanje” i razumijevanje za ono što drugi oko nas osjećaju (pod pretpostavkom da niste psihopat, njima taj dio fali). 

Kada se ipak isplati požaliti?

Jedno je sjesti u kafiću, prigovarati i žaliti se kako ništa u ovoj državi ne funkcionira, a drugo je požaliti se ili prigovoriti s jasnim ciljem, odnosno kako biste postigli neki točno određeni rezultat. Ključ je u tome da treba postojati svrha i plan da se dođe do rezultata, a ne prigovarati tek toliko da vas se čuje. Dakle, ponekad se ipak isplati požaliti ili prigovoriti. Ovo su neki od primjera:

• Kada se zauzimate za sebe (u poslu ili vezi), ali radite to strateški, s ciljem pronalaska praktičnog rješenja
• Kada se žalite, ali ste svjesni potencijalnog negativnog utjecaja na vas i isto ga tako svjesno otklonite
• Kada se žalite, ali u tome pronalazite i rješenje, tako da bacite svjetlost na cijelu situaciju i razumijete ju bolje

Nemojte upasti ni u zamku lažnog optimizma. Neće uvijek sve biti divno i krasno i naravno da ćete se pronaći u situaciji da prigovorite ili se požalite. Ali uvijek pokušavajte pronalaziti rješenje i ne uvući se u začarane krugove stalnog prigovaranja bez želje da riješite situaciju u koju se žalite. A ako vam baš dođe da malo kukate, a nemate energije za pronalazak rješenja - dozirajte.

Izvor naslovne fotografije: Pexels