Ajmo prvo raščistiti jedno: mit o muškarcu koji „nosi kući plaću“, koji je provider i glava kuće. Ovo je slika koja nam je poznata i utisnuta duboko u kolektivnu svijest: muškarac se vraća kući s posla, s plaćom koja će pokriti sve potrebe, dok ga žena čeka s večerom, djecom i osmijehom. Ali vremena su se promijenila. Znamo to, i žene i muškarci. Ali i dalje postoji taj neki pritisak koji muškarcima kao da negdje sjedi na leđima cijelo vrijeme i govori im da ih količina novca koji zarade zapravo definira. I njih, ali i njihovu muškost. Vrijeme je da promijenimo te duboko utisnute slike i zato pričamo i educiramo o društvenim stavovima koji su nam žulj na peti. Financije u partnerstvu su jedan od njih.

Smeta li te ako žena zarađuje više?

Zamisli situaciju. Oboje radite i zarađujete, ali ona zarađuje više i ima bolji posao. Što prvo pomisliš? “Opa, bravo za nju, ponosan sam. Vidi koliko je sposobna”. Ali, kopka li te negdje duboko u svijesti nešto? Kao neka mala nelagoda? Muči li te podsvjesno misao poput: “Ako nisam ja taj koji više zarađuje, jesam li onda manje muškarac?” Ili, ne daj Bože, papučar? 

Istraživanja pokazuju da se razina stresa kod muškaraca povećava ako žena zarađuje više od 40 % ukupnih obiteljskih prihoda. Isto tako, ako žena zarađuje više, podaci pokazuju da muškarci u tim odnosima pokazuju manju razinu zadovoljstva u vezi, da im je mentalno zdravlje narušenije i da to povećava mogućnost rastave braka.

Društvo se trudi obrazovati nas kako bi još jednom redefinirali što zapravo znači biti muškarac, ali čini se da brojke i rezultati istraživanja baš ne idu na ruku tim idejama. 

Iako je puno ovakvih podataka koji na neki način potvrđuju zastarjele rodne uloge i stereotipe,  ima i onih koji pokazuju da je kod mlađih generacija iz urbanih područja cijela tema financija i ideja da muškarac mora biti većinski provider zastarjela i ne utječe puno na njihove odnose. 

Spomenut ćemo ovdje i još jednu, istraživanjima potvrđenu, zanimljivu činjenicu. Naime, u vezama gdje žena zarađuje više ili podjednako kao i njezin muški partner, kućanski su poslovi ravnopravnije raspoređeni između njih dvoje. 

Novo vrijeme, novi odnosi

Pogledajmo na trenutak ponovno taj „hranitelj"/provider stereotip. To je ostatak prošlih vremena, kad su muškarci zaista često bili jedini u obitelji koji su zarađivali. Ali danas su žene samostalne, ambiciozne, visokoobrazovane i da, često zarađuju ozbiljan novac, ali to što neke zarađuju više od partnera, ne znači da je vrijednost muškarca u vezi manja. Vrijednost muškarca ne mjeri se visinom plaće. Kao što se, na kraju krajeva, ni vrijednost žene ne mjeri visinom njezine. Ili?

Opet ću spomenuti kratke intervjue s ljudima na ulici na koje naiđem na internetu jer me svaki put zgroze. Ona užasna pitanja poput „Bi li izlazila s njim da zarađuje xy godišnje“ ili još bolje „Koliko muškarac mora zarađivati da bi uopće bila s njim“. I onda se nađu djevojke koje stvarno krenu odgovarati na pitanja s nekom brojkom i automatski potvrđuju stereotip da plaća koju zarađuje, određuje muškarca, a da su žene tu samo da ih netko spasi i o njima brine. Kako van iz tog okvira? I dalje tražim odgovor na to pitanje.

Pitanje ega

Osobno ne osuđujem muškarca ako se osjeća loše jer zarađuje manje od svoje žene jer ga je društvo naučilo kako je bitno da on bude taj koji je financijski nadmoćan. Ne osuđujem ga, ali mi ga je žao. 

Zapravo je razumljivo ako ga zbog toga malo zaboli ego, ali to je samo još jedan znak da nas društvo krivo uči da je muška vrijednost povezana s primanjima. Naša je generacija ta koja ima priliku razbiti te krive predodžbe i izgraditi ravnopravne, zdrave odnose bez financijskih usporedbi. Već znamo kako financije znaju biti sklizak teren, ali zato je najbolje biti oko toga otvoren i ne dopustiti da plaća i primanja naruše odnose i emocije koje gradimo s nekim. 

Što stvarna podrška znači?

Ovo možemo čak i preformulirati u „Što žene žele od partnera?“. Neću govoriti u ime svih žena jer nismo sve iste, ali većini pametnih, samostalnih i normalnih cura/žena, prava podrška nema veze s novcem. 

Ako si muškarac i čitaš ovo, zamisli još jednu situaciju. Ona ima težak dan — klijenti zahtjevni, rokovi kratki, ona preopterećena. Što misliš, treba li joj tvoja podrška u obliku uplatnice? Ne. Ona želi vidjeti partnera koji će joj skinuti teret s ramena, čovjeka koji je razumije, sluša i ne osjeća se ugroženo njezinim uspjehom.

Kad žena daje sve od sebe na poslu i gradi karijeru, ono što joj najmanje treba je netko tko će se osjećati inferiorno zbog njezinih uspjeha. Treba joj netko tko je siguran u sebe, tko je, bez obzira na sve, uz nju. Ne u sjeni njezinih uspjeha, nego ravnopravno. Netko tko vidi i voli njezinu snagu, poštuje je i ne osjeća pritisak da je uvijek prvi ili da mora biti prvi. Takva podrška vrijedi više od bilo kojeg stanja na računu.

Redefiniranje muškosti 

Ponavljat ćemo koliko god puta je potrebno: biti pravi muškarac nema nikakve veze s tim kolika je tvoja plaća. Pravi muškarac je onaj koji ne bježi od snažne žene, koji se uz nju ne osjeća interiorno, nego joj stoji rame uz rame. Pravi muškarac ima emocionalnu inteligenciju, zna slušati i zna priznati kad mu nešto nije lagano, umjesto da se krije iza nekog lažnog osjećaja snage. Takav muškarac ima integritet, samopouzdanje i zna da je njegova uloga puno veća od financijskog doprinosa.

Dakle, ona zarađuje više? Bravo za nju, i bravo za tebe. Zato što ste partneri, a ne suparnici. Ako se pitaš jesi li „papučar“, sjeti se da prava snaga ne leži u dominaciji. Leži u sigurnosti, ponosu na uspjeh partnerice i spremnosti da budeš uz nju, kako je i ona uz tebe. Jer biti muškarac znači biti oslonac koji se ne mjeri novcem, nego onim kakav si iznutra.

Izvor naslovne fotografije: Pexels