Ako postoji nešto u što možemo biti apsolutno sigurni, to je da će se u svakoj vezi kad-tad pojaviti nesuglasice. I prije nego što zakolutate očima i pomislite “Evo još jednog savjeta za savršenu vezu”, stanite na trenutak. 

Ovaj tekst nije o tome kako izbjeći svađe ili glumiti zen učitelja u napetim situacijama. Jer, realno, svi znamo da je to nemoguće. Ovo je priča o nečemu drugačijem - o tome kako u trenucima neslaganja osvijestiti vlastite greške i izgraditi dublju povezanost, umjesto da uništite ono što imate.

Prilično je jasno da je nemoguće, u bilo kojem odnosnu, a posebno onom emotivnom, spriječiti neslaganja i svađe. No, ono što jest moguće je upravljati situacijom na način koji omogućava rast odnosa, a ne njegovo ‘trovanje’ i potencijalni prekid. U tom smislu, nesuglasice i svađe mogli bismo smatrati mogućnostima da stvarno čujemo što druga osoba ima potrebu reći, kao i da se sami izrazimo. I da naša veza iz te svađe - profitira. 

Problem je, naravno, što emocije i frustracije mogu komplicirati situaciju, pogotovo ako se svađamo s partnerom. Da stvar bude još gora, mnogi od nas nisu baš opremljeni znanjem kako izgleda zdrava svađa, pa ispada lakše raspiriti vatru, umjesto da je ugasimo. Učenje kako usmjeriti svađu u progresivnom smjeru zahtijeva praksu, ali možemo krenuti tako da naprosto priznamo kad smo u krivu i zamijenimo ta ponašanja zdravijim, konstruktivnijim navikama.

A kako? U nastavku pročitajte nekoliko savjeta.

Prvo i osnovno, već više puta ponavljano jest - aktivno slušanje druge strane, iako je našoj prirodi da želimo reagirati i obraniti se, pogotovo tijekom svađe. Toliko se fokusiramo na svađu, zakačimo se za jednu riječ ili frazu, i na tome krenemo graditi našu obranu, a u međuvremenu propustimo ono što nam zapravo druga strana želi reći. Krenemo se braniti, fokusirani na samo taj jedan dio što, naravno, izaziva reakciju druge strane i tako se vrtimo u krug.

Što možemo napraviti? Usredotočimo se na ono što druga strana govori, na partnerov ton, govor tijela, emocije. Kad završi, ponovimo partneru ono što smo čuli (nije loše i da druga strana naprosto čuje što je upravo izrekla) i onda krenimo sa svojim argumentima. 

Također, često se savjetuje izbjegavanje direktnog okrivljavanja druge strane. Dakle, izbjegavanjem optužbi u stilu “TI radiš to i to” ili “zbog TEBE se dogodilo to i to”, fokusirajmo se i predstavimo drugoj strani kako se mi osjećamo zbog određene situacije. Primjerice - “JA se osjećam tako i tako” ili “TREBAM tebe da mi…”. Pokažimo ranjivost, a ne napadajmo. 

Nije preporučljivo ni preuveličavanje, primjerice korištenje izraza uvijek ili nikad, jer ne samo što je nepotrebno dramatično, vjerojatno nije ni u potpunosti istinito. Takve su primjedbe vrlo osobne, druga strana se fokusira na to, shvaća kao napad i kreće u obranu, pa svađa više ne može biti konstruktivna. Bolje je, savjetuju stručnjaci, koristiti izraze poput ponekad, često i slično. 

Također nije baš konstruktivno fokusirati se na problem, bolje je staviti fokus na rješenje. Stručnjaci savjetuju da se iznese problem, to kako se osjećamo zbog njega a onda i potencijalna rješenja oko kojih se možemo dalje dogovarati. U tom trenutku, umjesto protivnika postajemo suradnici i zajedno tražimo soluciju na obostrano zadovoljstvo. 

Posebno se savjetuje izbjegavanje odlaska usred svađe, to nigdje ne vodi i samo produljuje agoniju. Bolje je, misle stručnjaci, završiti svađu s nečim ohrabrujućim, primjerice, “Cijenim što si me saslušao(la)” ili  “Jako mi je drago što možemo ovako otvoreno razgovarati”. Čak i ako svađa nije dovela do rješenja, barem se kreće u pravom smjeru, a to je jedini način kako iz nje izvući nešto dobro za vezu. 

Uostalom, najbolji odnosi nisu oni bez nesuglasica, već oni u kojima partneri znaju kako se nositi s konfliktima, a da pritom ne oštete jedno drugo.

Izvor naslovne fotografije: Pexels