Koliko je teško, a koliko lijepo biti single u 30ima? 

“Imaš li previsoke standarde?"

“Jesi li se previše navukla na svoju slobodu?” 

"Ma nećeš ostati sama cijeli život, a i ako ostaneš pa što onda, budi sama sebi dovoljna” (govori vam frendica koja je već u braku)

“Super ti je to, ne moraš nikome polagati račune, da sam barem ja single.”

“Ne treba ti muškarac, ti si snažna žena, okreni se karijeri.”

"Ma, upoznat ćeš nekoga kad se najmanje budeš nadala”. 

I tako dalje. Zvuče li vam poznato ovakve izjave?

Kad ti kažu "spusti kriterije" – kako se nositi s tuđim mišljenjima?

Koliko vam se puta već dogodilo da slučajno sretnete nekog poznanika/cu ili odete na obiteljski ručak i prva stvar koju vas pitaju je, “I, jesi li našla kakvog dečka?”, a vi momentalno osjetite mix ljutnje, frustracije i srama prilikom davanja odgovora. Been there, done that. 

Nešto kao da tjera ljude da, kada odgovorite NE, nagnu glavu i kažu, “Ajoj, ma ne brini, naći ćeš ti nekoga uskoro”. Ne znam jesu li svjesni koliko je to suprotno od “utjehe” i da, na kraju krajeva, možda ni ne tražite utjehu od njih. Ali u takvim se trenucima treba sjetiti da ljudi često projiciraju vlastite strahove na druge. Biti singl nije negativno samo po sebi. Negativnim ga čini način na koji društvo doživljava tu činjenicu da “nemaš nekoga”. Da, nekome je to noćna mora, zamisli da imam 30 i nemam muža. Ali, evo, uzmi trenutak i pitaj samu sebe, je l' tebi to stvarno takav smak svijeta?

Biti single kao žena i kao muškarac

Ako ste muškarac, možda niste čuli ovakvu “utjehu” ili u tonu ostalih čuli tu zabrinutost. Veća je vjerojatnost da su vam rekli “ma uživaj, još si mlad, stigneš, opusti se”. Ako ste žena, veća je vjerojatnost da ste čuli nešto kao, “A što čekaš, spusti standarde, što s biološkim satom, o tome ne razmišljaš?” I to su nam ti, svima nam omiljeni dvostruki standardi iz čijih se okova polako oslobađamo, ali još uvijek su tu.

Od svih stvari koje su teške kad si single, vrlo je vjerojatno najgora živjeti s tim društvenim pritiskom koji nalaže da je cilj života pronaći drugu polovicu. Ako ste samci u 30-ima, nešto s vama ne valja jer ne radite na tome da ispunite životni cilj i misiju svih nas. Naći onog pravog.

Društvo voli crtati sliku o tome kako bi život trebao izgledati do određene dobi—brak, djeca, kuća s lijepom verandom. Ali, reality check - život ne slijedi univerzalni plan. Biti singl u 30-ima nije neuspjeh. To je samo drugačiji put koji donosi različite izazove, osjećaje, odluke, ali i radosti i osobni rast i napredak. 

Bolje sama nego u lošoj vezi – zašto ne trebaš žuriti u odnos

Naravno, biti sama u 30-ima, 40-ima, ma realno u kojem god periodu života, može biti i teško i lijepo. Kao i biti u vezi ili braku, na kraju krajeva. Uvjeravam vas da to što imate partnera, muža ili djecu ne znači da vam je život lak, posložen i bez briga. Niste “prokljuvili” život samo time što ste u vezi. 

Da, ponekad je teško i usamljene ste i želite se osjećati kao da ste nečiji prioritet, ali istovremeno imati nekoga tko je vama prioritet i to je apsolutno jasno. Ali dok se to ne dogodi, možete same sebi biti prioritet. Izgraditi život kakav želite i prigrliti svaki njegov dio, kao i svaki dio sebe. Tako nećete “čekati nekoga” da vam upotpuni život. 

Iskoristite ovo vrijeme za donositi odluke isključivo prema vlastitim željama, a ne prema očekivanjima (ili društva ili partnera). To što ste same u tridesetima, to što vam otkucava biološki sat, to što vam je možda financijski teško – sve to nije razlog da “natjerate” same sebe da budete u vezi koja vas ne ispunjava, usrećuje ili na neki način obogaćuje. Ako sam u nešto sigurna, to je da je bolje biti sam/a nego u lošem društvu ili vezi.

Usamljenost vs. sloboda: realnost života bez partnera u 30-ima

Snažna si, neovisna, imaš karijeru, gradiš svoj život. I svejedno si ponekad tužna jer nemaš tu neku, svoju osobu. To te ne čini manje snažnom, ni manje neovisnom. To je normalan osjećaj jer smo socijalna bića i da, treba nam da nas netko voli i da mi volimo nekoga. I zato se nemoj osjećati loše ako se tu i tamo rastužiš što ti život ne izgleda kao onaj od frendice, sestre ili tvoje mame. Nemoj gubiti vrijeme maštajući o nekoj bajci koju si si zacrtala kao djevojčica. OK, that ship has sailed, nećeš biti mlada mama u 20-ima ili se udati za ljubav iz osnovnjaka. Ali to ne znači da se život svejedno ne može dobro posložiti. 

I da, biološki sat, naravno. Ako sanjaš o majčinstvu, pritisak može biti ogroman. Ali zapamti da uvijek postoje opcije. Od zamrzavanja jajnih stanica do medicinski potpomognute oplodnje ili posvajanja—majčinstvo ne dolazi samo u jednom obliku, i ti odlučuješ kojim ćeš putem ići.

I isto tako, ni život ne dolazi u jednom obliku. Naravno da je lijepo imati svoju osobu, voljeti i biti voljen, ali sjetite se ponekad da, iako možda nemate partnera, svejedno vas okružuje ogromna količina ljubavi. Nije život toliko loš, jednom kada se uspijete orijentirati na sve ono što imate, umjesto na onu jednu stvar koju možda nemate. 

Ne znam koliko ovo sve skupa ima smisla, ali nije mi bio cilj toliko da utješim vas single cure koje čitate (jer i dalje mislim da utjeha ovdje nije potrebna), nego više da budete OK s time kako vam život trenutačno izgleda, da osvijestite koliko je dobar i na koliko toga možete biti zahvalne i buditi se zadovoljne i sretne. I nema potrebe gledati sve kroz roze naočale, trenirati fejk pozitivnost ili uvjeravati sebe i druge da ste same sebi dovoljne. Možda osjećate da stvarno jeste – i super. Možda osjećate da ipak nešto fali – i to je u redu. Vi ste jedine koje žive ovaj svoj život. Krenite s time da maksimalno usrećite same sebe, a ostalo, kad god dođe – dobro dođe.

Izvor naslovne fotografije: Pexels