Janov hrvatski san kreće 2006. godine kada starom Hondom kreće prema Splitu s jasnom vizijom. Poznat po svom hrabrom i inovativnom pristupu, upravo je on pokrenuo inicijativu za hrvatsku digitalnu nomadsku vizu, samo jednim otvorenim pismom upućenim premijeru, čime je Hrvatsku pozicionirao kao jednu od vodećih destinacija za digitalne nomade u svijetu. Uz to, nedavno je u svojoj tvrtki Webpower Adria uveo četverodnevni radni tjedan, izazivajući tradicionalne norme produktivnosti i ravnoteže između poslovnog i privatnog života.

Tijekom našeg razgovora, Jan otkriva svoj put, od pisanja tog ključnog pisma, do razmišljanja o budućnosti i prilikama koje treba iskoristiti. U vremenu kada mnogi direktori žele vratiti zaposlenike u urede, Jan zagovara fleksibilnost. Također, dotaknuli smo se i Janove uloge tatagera, pitali ga o obitelji i životnim vrijednostima. Što nam je sve zanimljivo otkrio, saznajte u nastavku.

M: Kako bi opisao osobu koja može sebe nazvati „Tatagerom”? Pretpostavljam da možeš ovdje opisati i sebe. 

J: Uff, teško pitanje... kako bih opisao sebe. Prvenstveno na sebe gledam kao na oca i supruga, zatim kao poduzetnika. Smatram se osobom koja zna kako uskladiti stvari u životu – obiteljski život, raditi naporno kada je potrebno, ali i uživati u kvalitetnom vremenu s voljenima. U svemu što radim, vrlo sam pedantan, i privatno i profesionalno.

M: Sjećaš li se prve informacije koju si znao o Hrvatskoj i zbog koje si pomislio: „Volio bih živjeti ovdje”? 

J: Dok sam još živio u Nizozemskoj, radio sam kao voditelj call centra, a istovremeno studirao marketing na Sveučilištu u Leidenu. Vlasnik tog call centra bio je Mato Božić, Hrvat iz Brčkog (BiH), koji se s roditeljima preselio u Nizozemsku kada je imao sedam godina. Mato je bio ponosni Hrvat i često je pričao o svojoj zemlji. Kad sam imao 22 godine, pitao sam ga mogu li pisati završni rad u Hrvatskoj, s ciljem da proširim poslovanje kontaktnog centra u ovu prekrasnu zemlju. Mato je vjerovao u mene, pa sam 3. rujna 2006. godine spakirao sve svoje stvari, sjeo u svoju staru Hondu i krenuo ravno za Split! U roku od nekoliko mjeseci zaljubio sam se u ovu zemlju i svoju suprugu Slavicu. Osamnaest godina kasnije, Hrvatsku nazivam svojim domom i vidim ovdje sjajnu budućnost za sebe i svoju obitelj.

M: Tvoje pismo hrvatskom premijeru bilo je hrabar potez koji je doveo do promjene zakona i uvođenja radne vize za digitalne nomade. Što ti je prolazilo kroz glavu kada si pisao to pismo i jesi li očekivao da će dovesti do takve promjene? 

J: Otvoreno pismo objavio sam na LinkedInu, obraćajući se premijeru, dok smo svi još bili u šoku zbog pandemije Covid-19. Preko noći su nam domovi postali uredi, a mnogi od nas, postali su radnici na daljinu. S obzirom na to koliko Hrvatska ovisi o turizmu, zemlja je bila suočena s velikim izazovima zbog svih ograničenja putovanja. U isto vrijeme sam razmišljao “Ako možete raditi od bilo gdje, zašto ne raditi iz Hrvatske?” Dovodeći digitalne nomade, mogli bismo potaknuti turizam, privući ljude koji bi ovdje boravili nekoliko mjeseci ili čak cijelu godinu. To bi moglo pomoći našoj ekonomiji i usporiti odljev mozgova kojem smo svjedočili posljednjih 10 do 15 godina. Naime, više od 500.000 mladih i talentiranih Hrvata napustilo je zemlju. S dolaskom digitalnih nomada, privukli bismo mlade i talentirane ljude koji bi (privremeno) živjeli u Hrvatskoj.

Četrdeset i četiri dana nakon otvorenog pisma premijeru, sastao sam se s njim i pružio mi je punu podršku za uvođenje radne vize za digitalne nomade. Zajedno sa šest ministarstava uspjeli smo promijeniti dva zakona i dvije uredbe u nekoliko mjeseci i Hrvatska je 1. siječnja 2021. godine postala druga zemlja u Europi i sedma u svijetu koja je omogućila boravak digitalnim nomadima. Nisam očekivao da ćemo tako brzo uspjeti napraviti promjene u zemlji koja je poznata po kompliciranoj birokraciji. 

Znao sam da ovakve inicijative mogu uspjeti samo ako se poduzme veliki korak – i ja sam ga poduzeo!

M: Smatraš li da viza za digitalne nomade ima i svoje negativne strane? 

J: Ne vidim ništa negativno u privlačenju digitalnih nomada. Neki ljudi bi mogli reći da nomadi pridonose rastu cijena nekretnina, ali to jednostavno nije slučaj u Hrvatskoj. Samo u Zagrebu ima preko 80.000 praznih stanova, a broj digitalnih nomada je izuzetno malen u usporedbi s brojem turista koji dolaze u Hrvatsku svake godine. Svi smo doživjeli inflaciju, ali ne možemo kriviti nekoliko tisuća digitalnih nomada za to.

M: Nedavno si u svojoj tvrtki uveo četverodnevni radni tjedan. Koja je bila motivacija za tu promjenu i jesi li primijetio ikakve negativne strane ili loše rezultate? Vjeruješ li da bi i druge hrvatske tvrtke uskoro mogle usvojiti isti pristup? 

J: Uvođenje četverodnevnog radnog tjedna vjerojatno je bila najbolja odluka koju smo mogli donijeti u Webpower Adria. Inspirirao me eksperiment na Islandu, gdje su radnici radili četiri dana u tjednu za istu plaću. Pokazalo se da su radnici sretniji, odmorniji i produktivniji. Uveli smo ovu praksu u rujnu 2021. i otada smo primijetili sljedeće: 

Četverodnevni radni tjedan donio nam je 50% manje bolovanja, dvostruko više prijava za otvorene pozicije, veću lojalnost zaposlenika, povećanu produktivnost i zadovoljstvo zaposlenika i naših klijenata.

M: Mnogo direktora u svijetu zagovara povratak zaposlenika u urede, dok se ti istovrmeno vodiš iznimnom fleksibilnošću i inovacijom. Što misliš, što izaziva tu podjelu između tradicionalnog i fleksibilnog pristupa radu među direktorima? 

J: Mislim da je ovdje često riječ o generacijskim razlikama. Tvrtke koje inzistiraju na povratku zaposlenika u urede obično imaju starije vodstvo s tradicionalnijim pristupom. To može funkcionirati u određenim industrijama, ali osobno vjerujem da je fleksibilnost najvrijednija stvar koju možete ponuditi zaposlenicima. 

U Webpower Adria vrlo smo jasni u vezi s očekivanjima, no kako i gdje naši zaposlenici ispunjavaju ta očekivanja - nije nam važno.

M: Kao poduzetnik koji je podržao i vizu za digitalne nomade i četverodnevni radni tjedan, koji bi savjet dao liderima koji žele izgraditi prilagodljivu i naprednu radnu kulturu, ali se boje negativnih posljedica ili smanjenja produktivnosti? 

J: Puno je talentiranih ljudi koji nisu zainteresirani za rad u uredu 40+ sati tjedno. Ako imate strogu politiku rada u uredu, propuštate mnoge sjajne pojedince. Ono što sam još primijetio je da kada angažirate prave ljude i date im više odgovornosti i autonomije, njihova produktivnost raste. Postavljanje ograničenja ima suprotan učinak. Siguran sam da ne postoji ništa manje učinkovito od rada u uredu, a neka istraživanja pokazuju da su ljudi produktivni samo 40 % vremena dok rade u uredu.

M: Nisi samo poslovni lider, nego i otac. Kako voliš provoditi vrijeme s djecom i koje vrijednosti im najviše želiš usaditi? Koje vještine smatraš najvažnijima za mlade ljude danas? 

J: Svako dijete jednostavno želi pažnju svojih roditelja. Danas u mnogim obiteljima oba roditelja moraju raditi puno radno vrijeme da bi preživjeli, pa je pažnja nekako sve manje usmjerena prema djeci. Zato sam vrlo zahvalan što mogu raditi od kuće i provoditi puno vremena s njima. Volim kada doručkujemo, ručamo i večeramo zajedno, što ih mogu dočekati kada dođu iz škole i voditi na sportske aktivnosti. Slavica i ja smo poduzetnici i ponosimo se što nam je poduzetništvo omogućilo ovakav ispunjen život. 

Djecu želimo naučiti da ako pokažu inicijativu i vrijedno rade, mogu pozitivno promijeniti svoj život i život ljudi oko sebe.

M: Koji bi savjet dao mlađoj verziji sebe? Bi li nešto drugačije napravio da sada imaš priliku? 

J: Zapravo, prilično sam zadovoljan svojim dosadašnjim životom. Uvijek sam bio vrijedan, odlučan i discipliniran. Bio sam spreman na žrtve, dao sam sve od sebe kada je trebalo i zadovoljan sam ishodom. Naravno, i ja radim greške, ali ponekad pobijedim, a ponekad naučim. U oba slučaja dobijemo nešto vrijedno.

Izvor naslovne fotografije: Jan de Jong