Destilerija Castrum nije samo još jedna uspješna priča iz Hrvatske. Ona je dokaz da uz puno truda, znanja i strasti, čak i u malim sredinama poput Kaptola, možete dosegnuti globalne standarde. Mihovil, pravnik s djetinjstvom u vinogradima, i Iva, digitalna stručnjakinja s vizijom brendiranja, uspjeli su ono o čemu mnogi sanjaju – spojiti karijeru s ljubavlju prema obitelji i tradiciji.

U ovom inspirativnom razgovoru, Mihovil otkriva kako su njegova pravnička preciznost, Ivina marketinška genijalnost i obiteljska podrška oblikovali njihovu destileriju, zašto su odlučili ulagati u gin u Slavoniji te kako uspijevaju balansirati poslovne izazove s ulogom roditelja. 

Pročitajte kako se mladi bračni par vratio korijenima, preoblikovao tradiciju i dokazao da su autentičnost i upornost najvažniji sastojci svakog uspjeha.

M: Mihovile, već znamo kako je započela vaša priča s destilerijom gina, no voljeli bismo čuti kako su vaša prethodna zanimanja, tvoje kao pravnika, i Ivino kao digitalni marketinški stručnjak, doprinijela uspjehu vaše destilerije?

M: Naša zanimanja je možda na prvu malo teže povezati s destilerijom i žestokim pićima, ali kada se malo dublje uđe u priču, ona su nam itekako pomogla. Prije svega, da bismo znali nešto o destilatima, a potom ih i proizveli i prodali, moramo imati iskustva i znanja. Budući da sam ja odrastao u Kaptolu, selju pokraj Požege, od malih nogu sam zaljubljen u vinograde i voćnjake. Često sam bio uz oca i djeda kada smo „pekli“ rakiju pa su tu nastala i prva znanja o samom zanatu, koja sam kasnije proširio dodatnim edukacijama i obilaskom destilerija, upijajući znanja i iskustva drugih destilera te na kraju pronalazeći svoj put i potpis u proizvodnji. 

Naša zanimanja, odnosno završeni fakulteti, itekako su nam puno pomogla u cijelom procesu – od otvaranja destilerije, preko brendiranja proizvoda, nabave, prodaje i svega što jedno poslovanje obuhvaća. Iva je magistra ekonomije, specijalizirana za područje marketinga, a ja sam magistar prava. Na samom početku, pri osnivanju društva i otvaranju destilerije, moraš se susresti s dosta dokumentacije, a puno ju je lakše savladati ako imaš znanja i iskustva u tome. Rad u javnobilježničkom uredu, gdje sam radio baš puno osnivanja društava, uvelike mi je pomogao pri cijelom procesu. Također, u našem poslu ima dosta papirologije, trošarine, carine i izvoza, raznoraznih ugovora, tako da smo tu uštedjeli dosta novca (a i živaca) jer sam ja kao pravnik sve odradio. Da nije tako, taj dio bismo morali nekome prepustiti. 

Što se tiče Ivinog zvanja i znanja, tu ne moram ni govoriti koliko je veliki utjecaj na brendiranje, komunikaciju, društvene mreže i web odradila upravo ona sa svojim znanjem i poznanstvima. Što se tiče samog brendiranja, sve je pomno osmišljeno – da kroz sam proizvod pričamo priču našeg kraja, priču o Papuku i našoj Zlatnoj dolini. To je Iva fantastično odradila, u suradnji s dizajnericom Dorijom Jarak i kasnije dizajnerom Borisom Matešićem. Iako je tu već puno posla napravljeno, to je samo početak. Nakon brendiranja tek kreće borba za osvajanjem tržišta i prodajom.  

Često kažu da je proizvodima potreban dobar marketing, ali mi volimo reći da dobrom proizvodu treba i dobar marketing. Ako imate loš, odnosno nekvalitetan proizvod, dobar marketing ga može prodati samo jednom i to je to, stoga je nužno raditi na kvaliteti, kao i na kvalitetnoj promociji. Volim reći da sam ja proizveo naša pića u suradnji s Ivom, a ona ga je prodala u suradnji sa mnom. 

M: U posao ste krenuli hrabro, mogli bismo reći na glavu. S kojim si se izazovima suočio prilikom pokretanja destilerije, budući ste pokretali posao u jeku pandemije?

Jesmo, stvarno smo krenuli hrabro (ili ludo ako pitate dobar dio naše obitelji i prijatelja) na glavu, ali zaista pomno isplanirano. Kada pogledamo na to s odmakom od 3 i pol godine, stvarno izgleda nerealno sve što nam se na tom putu dogodilo. Izazovi s kojima smo se sreli na putu su ti što smo krenuli u smjeru potpuno drugačijem od naših zanimanja. Izazov je bio već samo preseljenje iz velikih gradova budući da smo nedugo nakon plasiranja prvog proizvoda na tržište, neboder u Sopotu zamijenili kućom u Slavoniji. Dosta je bilo komplicirano samo otvaranje destilerije jer nismo bili u tom poslu, a u prilog nije išlo ni to što smo se odlučili na otvaranje u vrijeme pandemije i restrikcija. 

Unatoč svemu, mi smo tome pristupili malo pozitivnije i baš iz takve situacije htjeli izvući najbolje. Odnosno, većina ljudi je radila od doma pa je Iva pomno odradila targetiranje na društvenim mrežama i pokušala doći virtualnim putem do što većeg broja ljudi. Nedugo nakon plasiranja prvog proizvoda na tržište, došlo je do nekoliko svjetskih medalja s renomiranih svjetskih natjecanja, pa je kombinacija uspjeha i činjenice da iza svega stoji mladi bračni par, koji se vratio u Slavoniju raditi nešto svoje, rezultirala ogromnim interesom medija. To nam je stvarno bilo od iznimnog značaja  za prepoznatljivost Castruma. 

M: Iva je spomenula da ste tijekom njenog mirovanja u trudnoći, ali i sada kad vaša kćerkica ima devet mjeseci, preuzeli veliku većinu posla u destileriji. Obzirom da radite sve sami, kako si balansirao između poslovnih obaveza i priprema za dolazak djeteta?

M: Ovo je stvarno jako dobro pitanje i vratilo me više od godinu dana unazad. Maša nam je sada deset mjeseci i možemo reći da je sada već malo veća, iako je trenutačno dosta zahtjevno razdoblje budući da se počela dizati na noge pa Iva i ja uglavnom glumimo zračne jastuke dok je budna.  

Balansiranje obaveza je bilo zaista izazovno, s obzirom na to da smo, uz sve nabrojano, još i kupili kuću te je u tom periodu i renovirali. Iva i ja volimo izazove. Iva je u tome periodu bila super, nije bilo previše komplikacija i stvarno je bila nevjerojatna pa vjerujem da mi je to dosta pomoglo da lakše balansiram s pripremama za dolazak Maše i poslovnim obavezama u jeku sezone pred kraj godine. Još jedna dobra stvar je što je i poslovna i privatna okolina znala da nam dijete može stići svaki čas pa su svi imali razumijevanja.  

Imam osjećaj da se u takvim situacijama zapravo u tebi nešto novo budi – energija za koju nisi ni znao da imaš, da moraš i možeš „još“ više doprinijeti i pridonositi. Valjda me taj zanos oko dolaska Maše i što ćemo postati roditelji jednostavno nosio pa mi se i činilo da sam si uspio time sve olakšati. Također, moram spomenuti roditelje koji su bili od iznimne važnosti te dodatne ruke i podrška, koja je  neizmjerno značila, i meni, i Ivi – kako u poslu, tako i privatno. 

M: Kažu kako je dobar brak isto kao uspješna firma. Kakav je tvoj pogled na ravnopravnost u roditeljstvu? Kako je to utjecalo na  tvoj odnos s Ivom i imate li podjele obaveza koje vam olakšavaju život i poslovanje?

M: Složio bih se s tim da je dobar brak kao uspješna firma. Zasad dobro hendlamo i jedno i drugo. Iva i ja smo zajedno u svemu, kako privatno tako i poslovno. Uskoro je 10 godina kako smo zajedno i skoro 4 godine od plasiranja našeg prvog proizvoda na tržište. S obzirom na današnju statistiku veza, brakova i tvrtki, mogu reći da su to dobre brojke, uzimajući u obzir da Iva ima 29 godina, a ja 34. Stvarno dobro funkcioniramo, jednostavno podijelimo poslove i obaveze, kako bi bilo bilo lakše funkcionirati. Uglavnom imamo isplanirani tjedan unaprijed zbog poslovnih obaveza (sastanci, isporuke, paneli) u kojima ponekada sudjelujemo oboje ili netko od nas dvoje. 

Što se tiče ravnopravnosti u roditeljstvu, isto mogu reći da oboje radimo sve, ali opet uz podjelu i organizaciju. Moram biti iskren i reći da Iva radi više poslova uz Mašu jer mene ponekada nema doma budući da netko mora biti u firmi, na putu, prodavati proizvod jer na kraju krajeva od toga živimo i plaćamo režije, ali kada sam doma, trudim se biti uz Ivu i Mašu. Presvlačenje, kupanje, igranje – sve su to aktivnosti koje radim i ja. Ponekada u tjednu Iva ode u destileriju na koji sat, dok ja ostanem s Mašom pa skuham za sve. Prvih par mjeseci sam se budio prije njih, počistio kuću, prašinu, prozračio, raširio rublje i ako je još nešto trebalo. Iva mi je često znala reći da čak malo i pretjerujem, ali htio sam joj što više pomoći u tim najranijim danima postpartuma. Zaključak je svakako taj da je Iva ipak više posvećena Maši budući da je i veći dio dana s njom, dok ja radim, ali smo si ogromna podrška i pomažemo jedno drugome. Ravnopravna podjela obaveza je itekako važna i ključna kao i organizacija u firmi, braku i roditeljstvu. 

M: Što za tebe znači biti tatager? Kako spajaš ulogu oca s poslovnim obvezama?

M: Tatager za mene znači nešto posebno. Iva, naš brak i dolazak Maše su nešto najbolje što mi se u životu dogodilo. Tata je uloga, naziv, ime koje je jednostavno nešto neusporedivo s ičim drugim doživljenim. Definitivno je najljepša uloga koju igram u životu i trudit ću se dobiti neki Tataoskar za tu ulogu od Maše i Ive. Oni su jedini žiri koji je za mene kompetentan. Ne može ljepše od toga kada ti se tvoje dijete nasmije, zagrli, kaže prvi puta tata i pogleda te u oči. Na ovom svijetu nema dalje i bolje. 

Što se tiče poslovnog dijela, to je iznimna stvar jer prodaješ nešto što si ti stvorio i ljudima se to sviđa, žele to kupiti. Jednostavno smo ponosni i zahvalni na svaku našu prodanu bocu, posjet destileriji i lijepu riječ. Radiš puno, izazovno je i nepredvidivo, ali upravljaš svojim vremenom. 

M: Kad čujemo Slavonija, pomislimo na rakiju. Kako ste se odlučili baš za proizvodnju gina, a ne nekog drugog alkoholnog pića? Kakva je bila reakcija okoline kada ste najavili pokretanje destilerije?

M: Započeti proizvodnju gina u Kaptolu, selu koje broji oko 1000 stanovnika, početkom 2021. godine, kada je sve vezano za poslovanje generalno bio jedan veliki upitnik, bilo je itekako čudno i ljudima teško shvatljivo. Još 2015.god. sam Ivi pričao o ginu kao piću jer sam ja zaljubljenik u žestoka pića i brzo smo počeli istraživati svijet craft ginova, tako da bih se usudio reći da smo mi u toj priči s ginom od 2015.,  a da to nismo ni znali. Nama se to nametnula kao najnormalnija stvar s kojom ćemo krenuti. Oboje imamo dosta znanja i poznajemo kulturu gina i žestokih pića. 

Dobra je stvar što je gin postao trend. Mi smo pogodili s recepturom, pričom i „tajmingom“. Kada malo razmislim, nisam siguran kako bih ja reagirao da mi Maša kaže za 25, 30 godina kako napušta super poslove i sigurnost, vraća se na selo iz kojega je dosta mladih pobjeglo trbuhom za kruhom i ide se baviti proizvodnjom pića koje se baš i nije pilo toliko u našem kraju. Svaka čast našim obiteljima i prijateljima koji su nas podržali, iako su svašta mislili u sebi. Svoje misli su zadržali za sebe i vidjeli su koliko smo mi sigurni u to i bili su nam podrška, koja nam je tada zaista trebala. 

Što se tiče same šire okoline, bilo je naravno skeptika i svakakvih komentara, na koje se nismo previše obazirali, ali isto tako moram priznati da je bila velika većina poznanika, čak i ljudi koje ne znamo uopće, koji su za nas samo čuli i otvoreno nam pružali podršku na društvenim mrežama, u trgovinama, kafićima, restoranima. Znali su nas čak zaustavljati na ulici i čestitati nam, što je nama bilo nevjerojatno i puno  nam je značilo to da je vremenom dosta ljudi u našem kraju postalo ponosno na naš povratak, priču i nagrade. 

M: Kažu da se uspjeh događa preko noći, nakon puno godina. I vaši su počeci bili jako skromni, rabljena pecara i podrum obiteljske kuće. Rekao si kako su vam prijatelji bili i prvi degustatori. Možeš li izdvojiti onaj “the moment” kada si shvatio da ste uboli u sridu?

M: Počeci su bili skromni – u jednoj maloj garaži koju smo preuredili i par prostorija dvorišnih zgrada, koje smo preuredili, ali pecaru smo kupili novu, samo nešto skromniju. Uložili smo u naše početke novcem koji smo imali i koji nismo (kredit). 

E baš to, nama kada je bilo najteže, mi smo svima predstavljali da nam je najbolje ikada. Mislim da je to naša tajna. Jednostavno guramo kroz sve. Ovo je stvarno odličan zaključak – uspjeh se zaista događa preko noći, ali nakon puno godina truda, odricanja i rada i neprospavanih noći.

Da, da obitelj i prijatelji su bili prvi degustatori iz razloga jer smo dosta sistematični. Napravili smo svoje recepture i dali smo im upitnike da ocjenjuju boje, mirise, aftertaste, sviđa li im se ili ne i zašto. Također, želja nam je bila proizvesti piće s našim pečatom i potpisom koje će se ljudima svidjeti i koje će ljudi piti. Tu su obitelj i prijatelji odigrali ulogu jer su otvoreni i iskreni prema nama. 

Po pitanju „the momenta“ iliti „stvarno ne mogu vjerovati što se događa“, izdvojio bih  dva momenta. Prvi, nakon izlaska proizvoda kada su ljudi bili oduševljeni i tako su dobro prihvatili naš Castrum london dry gin, to je bilo nevjerojatno. Svi su bili oduševljeni aromatikom, pitkošću, glatkoćom i aftertasteom koji ostavlja. Uslijedili su komentari oduševljenja već samim time kada otvore bocu i kada iz njega zamirišu herbali, koji ih odmah podsjete na Papuk te nakon toga citrusi, bazga, dud. Nevjerojatno kako je brzo i dobro bio prihvaćen – prvo kod nas u županiji, a poslije u cijeloj Lijepoj našoj i šire. 

A onaj onaj „the moment“ kada je u pitanju kvaliteta je definitivno bilo zlato s natjecanja London spirits Competitions 2022, gdje smo uvršteni u top 10 ginova na svijetu. Na tome natjecanju smo bili najbolje ocijenjeno žestoko piće pristiglo iz Hrvatske i Beverage trade network nas uvrštava na listu top 100 svih žestokih alkoholnih pića za 2022 godinu. To je bilo nestvarno postignuće. 

M: Premda ste krenuli s ginom, otkrivamo kako je zapravo vaš Planinkovac totalni hit. Po čemu je tako poseban, što ga izdvaja od drugih?

M: Da, poprilično se čudo događa oko naše male destilerije. Nekako nam uspije uz obitelj i prijatelje proizvesti mala čuda. London dry gin je zauzeo već poziciju i prepoznat je od ljudi, a isto radi i Castrum barrel aged gin, koji je po svojoj definiciji gin, ali u samim završetcima neke podsjeća i na whiskey. On nam već pri odležavanju ima svoju publiku i već u samom odležavanju imamo dosta rezervacija boca koje će tek biti plasirane na tržište. 

Planinkovac je prošle godine izašao na tržište i stvarno su svi super reagirali na njega. I nama je nekad teško povjerovati da je tako zaživio i postao hit. Htjeli smo se vratiti onom što sam biljni liker, odnosno pelinkovac i je; slatko-gorki biljni liker koji u aftertasteu ostavlja ugodnu i blagu gorčinu. Htjeli smo svakog onoga tko ga proba, odmah nepcima smjestiti u Papuk. Na miris vam se čini kako će biti sladak jer su fine ugodne, tople i slatkaste arome u mirisu, a par sekundi nakon kušanja imate osjećaj topline i kremoznosti, koji se pretvara u herbalno i završava na pelinu, odnosno ugodnom gorčinom. Ljudima se sviđa što smo proizveli pelinkovac baš onako kako on mora biti po svojoj definiciji i što ljudi traže kada piju pelinkovac ili biljni liker. Vratili smo se osnovama te uz finu aromatiku i lijepu ambalažu u keramičkoj boci, vratili pelinkovac na police baš onako kako mi mislimo da on mora izgledati. Smatram da je godinama bio nezasluženo degradiran, ali da se sada vraća na police i ponovno postaje trend. 

Gore sam opisao što smo mi htjeli postići s našim Planinkovcem i drago nam je da mislite da je hit. Mislim da svaki pelinkovac na tržištu ima svoje posebnosti, a nama je drago da smo mi sa svojim postigli ono što smo htjeli.  

M: Vaši ginovi osvojili su brojne nagrade. Kako si se osjećao nakon osvajanja zlata na London Spirits Competitionu? Kako to utječe na vašu poziciju i koji su izazovi trenutno na hrvatskom tržištu?

M: Da naši ginovi i Planinkovac osvojili su ozbiljne svjetske nagrade. 

Castrum London dry gin osvojio je zlato na London spirits Competitions 2022, a gore sam već napisao ostalo što je išlo uz njega. Nakon toga je uslijedilo zlato na natjecanju u Zagrebu te zlato u San Franciscu na natjecanju USA Spirits Ratings 2023. 

Castrum barrel aged gin osvojio je double gold na Berlin international spirits competitions 2023, bio je šampion ginova u Zagrebu 2022 god., osvojio je zlato u San Franciscu na natjecanju USA spirits rating 2023, gdje je bio i drugi najbolje ocijenjeni barrel aged gin na svijetu. 

Planinkovac je osvojio zlato u San Franciscu 2023 na natjecanju USA Spirits Ratings, gdje je bio najbolje ocijenjeni biljni liker na svijetu na tom natjecanju, nakon čega iste godine dobiva zlato na natjecanju „CROSPIRIT“ u Zagrebu u kategoriji likera i bio je jedini pelinkovac sa zlatnom medaljom te godine. 

Nagrade stvarno dosta utječu na našu vidljivost, ponajprije jer imaš potvrdu kvalitete. Međutim, ako misliš da ćeš samo zbog toga što si dobio nagradu na natjecanju, biti prepoznat na tržištu, to je daleko od istine. Moraš se zaista potruditi pronaći svoje mjesto kod kupaca i to je svakodnevni posao kroz priče, degustacije, društvene mreže. 

Proizvođači žestokih alkoholnih pića imaju jednu jako otegotnu okolnost kada je promocija u pitanju, a to je da je oglašavanje strogo zabranjeno, stoga nikada nećete vidjeti billboard, TV reklamu ili čuti reklamu na radiju, u kojoj se oglašava bilo koje žestoko piće. Vina i piva pripadaju skupini prehrambenih proizvoda tako da se oni s druge strane masovno promoviraju na sve strane. Po tom pitanju smo jako ograničeni pa kontinuirano moramo tražiti načine kako doći do novih kupaca, ali i gledati kako održati kontinuitet kada su postojeći kupci u pitanju. To je cjeloživotni izazov i proces, a na tom putu, nagrade mogu biti samo dobar pokazatelj kvalitete te više osvijestiti kupca o kvaliteti tvoga proizvoda. 

M: U nazivu vašeg branda i vizualnom identitetu ukorijenjeni su elementi iz slavonske povijesne baštine, a vaša proizvodnja uvelike se oslanja na lokalnu zajednicu. Kako bi opisao suradnju s lokalnim proizvođačima i dobavljačima? 

M: Tako je, mi kroz svoje piće želimo pričati priču Kaptola – priču o našem mjestu, o našim ljudima, priču o bogatoj povijesti koju ovaj kraj ima. Ponosni smo na to odakle mi dolazimo i odakle dolazi naš proizvod, ponosni smo na malenu garažu iz koje smo krenuli jer od nekuda se mora krenuti i laganim koracima se razvijamo i napredujemo, ali postepeno i kontrolirano jer ništa ne dolazi preko noći.

Sve što možemo, gledamo da radimo s lokalnim proizvođačima i dobavljačima. Puno je lakša i brža komunikacija u odnosu na neke velike dobavljače iz drugih mjesta, a kvaliteta je neupitna. Također, suradnjom s lokalnim proizvođačima, itekako su manji troškovi transporta. Trudimo se što više toga raditi s lokalcima, nažalost to nije moguće u svim aspektima, ali onda gledamo da to bude suradnja s tvrtkama koje su iz Hrvatske.

Često surađujemo s ljudima koje su imali slične početke kao mi pa su se razvili ili se još razvijaju te dosad zaista u niti jednoj suradnji nismo imali negativnih iskustava. Opisao bih to možda najbolje tako da se zajedno borimo na tržištu i tražimo svoje mjesto pod suncem pomažući jedni drugima. Malo to zvuči utopistički, ali stvarno je tako. 

M: Hoćete li razvijati još proizvoda, kakvi su vaši daljnji planovi za destileriju?

M: Hoćemo, hoćemo, ali nećemo previše. Vodimo se onime manje je više. Volim otvoreno komunicirati planove jer se onda tako obvezujemo ispuniti ih. 

Što se tiče proizvoda, stavljamo uskoro Planinkovac na odležavanje u bačve od slavonskog hrasta, pa ćemo imati i odležavani pelinkovac. Također u razvoju smo i traženju idealne recepture za rum. Možda za par godina plasiramo i još jedan liker na tržište. Kruna cijele destilerije bit će stavljanje na odležavanje whiskeya. 

Što se tiče razvoja, svake godine ulažemo u razvoj destilerije, odnosno modernizaciju, a cilj nam je u bliskoj budućnosti i napraviti kušaonicu za 20-ak ljudi te bismo voljeli u sklopu destilerije napraviti nekoliko smještaja. To nam je okvirni plan, za koji imamo vremena i idemo iz godine u godinu. Pratite nas, posjetite nas i podsjetite nas na sve ove riječi, a mi se obvezujemo da ćemo ih se držati. 

M: Na kraju, kakve poruke ili savjete bi dao mladim parovima koji razmišljaju o zajedničkom pokretanju poslovanja? 

M: Smatram da nema jednostavne formule ni recepture, niti mladim parovima za brak, niti za zajednički poslovni pothvat. Ono što mogu jedino reći je da smatram da je važno biti siguran za brak te da je važno u njega ući odgovorno. Danas se i svašta nešto nameće te se stalno priča o „moranju“, ali ništa se ne mora, posebice ako u to niste sigurni. 

Međutim, ako ste već u braku i planirate pokrenuti posao u kojemu ćete biti oboje, budite milijun posto sigurni jer neminovno je da ćete provesti puno, puno više vremena zajedno nego „samo“ u braku i tu trebate zaista pravog bračnog i poslovnog partnera, da prolazi s vama kroz sve krize, loše trenutke i uspjehe. Nekada morate staviti sa strane da ste poslovni partneri i odvojiti brak od toga, a ponekad morate biti „samo“ poslovni partneri i tako razmišljati. 

Svaki brak, pa tako i zajednički poslovni pothvat je drugačiji, stoga se naoružajte s puno truda, rada i spremnosti na kompromis. Nekada će biti idealno, nekada će ti se činiti da ništa nema smisla i onda treba jednostavno ustrajati u svemu ako to voliš i želiš. Uvijek se sve na kraju isplati, svaki trud dođe na naplatu, kad-tad i iz svega se uvijek da nešto naučiti.

Izvor naslovne fotografije: Castrum destilerija