Sigurno ste već upoznate s onom starom narodnom “ako si ti vani, tko ti djece čuva?” Mislim, tko će biti s djecom ako ne majka?
Baš zanimljivo kako tata lako ispadne iz jednadžbe, a jednako je prisustvovao prilikom začeća. I ne, ne pišemo ovo ovako feisty jer napadamo očeve. Napadamo društvene stereotipe. I usput ih razbijamo.
Nije da sam jednom od prijateljica čula kako su ponosno rekle da im je partner pristao “pričuvati” dijete dok su one na jutarnjoj kavi. Okej, figure of speech. Ali stvar je baš u tome da ju nije on “pričuvao” jer nije babysitter, nego drugi roditelj i jednako je odgovoran za dijete i za brigu o njemu.
Roditeljski dopust
Već smo ranije pričale o roditeljskom dopustu i hvalite plaćeni očinski dopust, ali uzalud nam to kada se on koristi u jako, jako maloj mjeri.
Puno ovih misli vučem iz vlastitog iskustva. Kada me mama rodila, prvih 6 mjeseci ona je koristila roditeljski dopust. Tada je to i mami i tati bilo zgodno jer mama me dojila i tako je bilo jednostavnije, ali idućih 6 mjeseci roditeljski dopust koristio je tata, a mama se vratila na posao.
I okej, istina je da su bili potaknuti time jer je u to vrijeme mama imala nešto veću plaću pa je i financijski bilo isplativije. Ali ako pitate mene, to je idealna situacija. I sada ja pitam vas, zašto to ne bi postala normalna praksa, naravno, u onim slučajevima gdje financijska stabilnost obitelji to omogućava. Mama i tata su u svakoj fazi mojeg odrastanja bili jednako uključeni u moje odgajanje i tako bi trebalo biti u svakoj obitelji.
Izjednačavanje mame i tate i u poslovnom svijetu
Svakom su djetetu jednako potrebna oba roditelja i ako vam životna situacija dopusti da ste oboje jednako involvirani u život djeteta, zašto to ne iskoristiti? Jer to u isto vrijeme znači da i svaki roditelj podjednako može imati i svoj dio života, koji nije isključivo onaj roditeljski.
Zamislite situaciju u kojoj roditeljski dopust bude jednako podijeljen između majke i oca. Ne bi li to smanjilo i poslovnu stigmu s kojoj se žene moraju nositi i pitanja budućeg poslodavca o tome misle li imati djecu i koristiti roditeljski dopust. Jer to je tako, ako si žena, odluka o zasnivanju obitelji i rađanju djeteta mijenja tvoju sliku u očima poslodavca, a ponekad mijenja i tvoje poslovne prilike. A ako si muškarac, tako je svejedno misliš li imati djecu ili ne, jer kako to uopće utječe na tvoj posao i karijeru?
Gledajući iz perspektive poslodavca, ako je svjestan toga da bilo koja osoba koja planira imati obitelj sigurno u jednom trenutku koristi roditeljski dopust 6 mjeseci (ili više), to postaje “prihvaćenije”. U tom slučaju, manji je profesionalni teret na ženi koja uzima roditeljski dopust nakon trudnoće, jer će ga isto tako u jednom trenutku uzeti i muškarac.
Financijski, ali i kulturološki faktori
Očinski dopust koji smo spomenule ranije u članku podrazumijeva 10, odnosno 15 dana dopusta nakon rođenja djeteta i on je očevima plaćen 100 %, baš kao i prvih 6 mjeseci roditeljskog dopusta, neovisno o tome koji roditelj ga koristi.
Očinski dopust koristi čak 80 % očeva, ali roditeljski dopust koristi svega 4 %. I jasno je da tu i financije igraju neku ulogu, jer drugi dio dopusta bilo kojeg roditelja, limitiran je na 995 eura mjesečno. I budući da muškarci u većem broju slučajeva imaju višu plaću, to je jedan od razloga da žena uzima roditeljski dopust i prima samo dio plaće. Vidi ti taj začarani krug.
Drugi dio je naravno onaj kulturološki, što će selo (odnosno šef i kolege) reći. Kako to misliš ti kao muškarac ideš na porodiljni (nemojmo zaboraviti da većinom koristimo ovaj izraz, koji de facto ni ne postoji- postoje rodiljni, roditeljski i očinski dopust).
Istraživanje „Stav o roditeljskom dopustu za očeve“ pokazuje kako se visokoobrazovni muškarci u najvećoj mjeri bolje negativne reakcije nadređenog i okoline i zato odustaju od uzimanja roditeljskoj dopusta. Kada pričamo o negativnim stranama, istraživanje pokazuje sljedeće:
„Prema mišljenju ispitanika, najveće mane (roditeljskog dopusta) su financijska neisplativost (53 %) i degradacija pri povratku na posao (51 %). Zastoj u karijeri navodi 37 % ispitanika, dok ih 34 % smatra da su negativne reakcije okoline najveća mana odlaska na roditeljski.“
Ovdje su se oba spola izrazila slično, ali muškarci su u negativne strane dodali još i prestanak dojenja djeteta te gubitak „muškosti“. Ovaj dio me štrecnuo najviše. Eto što rade stereotipi. Nisi muško ak' promijeniš pelenu.
Možda da se ugledamo na Finsku
Zemlje Skandinavije svojim su zakonima i standardom u većini slučajeva par koraka dalje od ostatka Europe i baš zato mislim da je u nekim stvarima dobro inspirirati se njihovim primjerom. U većini tih zemalja uređeno je da otac također može uzeti određeni broj dana nakon rođenja djeteta, ali nama je najzanimljiviji zakon onaj u Finskoj. Tamo je naime roditeljski dopust za očeve obavezan.
"Svaki roditelj ima zajamčeno 90 dana dopusta isključivo rezerviranog za njih, koji se ne može prenijeti na drugog roditelja, čime se osigurava da su oba roditelja uključena u rane faze brige o djetetu.", stoji u Finskom zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama.
Znamo da put prema jednakosti nije baš jednostavan, ali možda je prvi korak dijeliti obaveze na jednake polovice pa vidjeti koliko daleko možemo dogurati. A stereotipi koji ostaju za nama, e oni tek dolaze na red. Ali i tu nam trebaju i mame i tate. I žene i muškarci.
