Za početak, prvo moramo utvrditi što bi zapravo značilo biti loš šef, odnosno šefica. Naime, postoje osobine koje nekoga čine produktivnim menadžerom, poput dobrog organiziranja, praćenja stvari i ostvarivanja ciljeva organizacije. 

A onda postoje osobine koje čine nekoga učinkovitim menadžerom svojih zaposlenika, poput podrške i poštovanja svojih ljudi, slušanja, treninga i brige o njihovom angažmanu i dobrobiti. 

Prepoznavanje problema

Nažalost, nerijetko se dogodi da prvo isključuje drugo, odnosno da šef koji se pokazao učinkovitim iz perspektive firme - dakle donosi rezultate, produktivan je, ostvaruje zadane ciljeve - naprosto nije “people person”, dakle ne zna baš sa svojim zaposlenicima, ili mu nije baš stalo. Ponekad je to i shvatljivo, jer većina menadžera nije obučena kako upravljati ljudima - budu promovirani na menadžerske pozicije jer su poslovno sposobni i izvrsno se snalaze u tehničkim vještinama potrebnima za njihov posao, a ne zato što imaju dobre upravljačke vještine.

I, što onda raditi? Ne možemo se žaliti upravi, jer realno njegovo poslovanje je uspješno, ali moramo nekako riješiti situaciju u kojoj nadređeni čini radnu svakodnevicu jedva podnošljivom. 

Postoje neki načini kako pristupiti situaciji, kao i adekvatna (i zanimljiva) literatura poput, primjerice knjiga “A Survival Guide for Working With Bad Bosses: Dealing With Bullies, Idiots, Back-stabbers, And Other Managers from Hell” autorice Gini Graham Scott, zatim “How to Lead When Your Boss Can't (or Won’t)” Johna Maxwella ili, recimo “How to Work for an Idiot, Revised and Expanded with More Idiots, More Insanity, and More Incompetency: Survive and Thrive Without Killing Your Boss” John Hoovera. No, dok ne nabavite te knjige (a mogu se naći na Amazonu), evo i nekoliko brzopoteznih savjeta koji potencijalno mogu malo olakšati situaciju. 

Taktike i strategije

Za početak, valja procijeniti svog šefa/šeficu, objektivno i bez uzimanja stvari osobno, pa i bez osuđivanja. Promatrajmo kako djeluje i voli raditi. Koja je njegova osobnost na radnom mjestu? Kako komunicira? Koje ima prioritete? Što mu ide na živce? Voli li redovne raporte, poruke ili pozive, želi li da mu ulazite u ured ili da komunicirate e-mailom, je li mu važnija brzina ili detaljnost?

Usporedimo to s našim radnim navikama - koliko smo slični u pristupu poslu, ili smo pak dijametralno suprotni. Postoje li stvari u kojima se lako možemo složiti, kao i one na kojima bi trebalo malo poraditi. 

Poanta je da razumijemo tko je naš šef zapravo, tko smo mi u odnosu na njega, te shvaćanju kako možemo uspješno surađivati s njim.

Idući korak je prilagođavanje. Istina, to zna biti jako teško, ali konačni cilj je ugodn(ij)a radna svakodnevica. Uostalom, tijekom karijere nailazit ćemo na “teške” suradnike, no što smo prilagodljiviji u menadžerskim odnosima s različitim ljudima, to ćemo bolje plivati u poslovnim vodama.

Primjerice, ako nam je šef sklon mikromenadžeriranju, umjesto da se ljutimo zbog toga i opiremo, napravimo upravo suprotno - bombardirajmo ga svakodnevno podacima, brojkama… odnosno budimo korak ispred njega. Da, to iziskuje više posla, ali u konačnici omogućuje manje nerviranja zbog stalnih šefovih uplitanja. Ako nam šef ne pruža potporu i nije sklon davanju savjeta, naprosto ih potražimo od drugih kolega, nekog tko je dulje u firmi i ima iskustva i za koga mislimo da nam može prenijeti potrebno znanje. 

Važno je i postaviti jasne granice na način da naučimo ne prihvaćati posla više no što trebamo i možemo, a dobar je savjet i ne uzimati šefovo ponašanje osobno. Ako voli da njegovi zaposlenici dolaze na posao točno u 9 sati, onda to moramo poštovati, a ako je više opušten tip, što nama možda smeta jer utječe na produktivnost, nađimo se na pola puta. 

Ali, što ako ništa od toga ne funkcionira? Što ako više vremena provodimo zabrinuti za svog šefa nego što zapravo obavljamo svoj posao? Što ako smo stalno nervozni zbog većine interakcija sa šefom, i to nam utječe na samopouzdanje i raspoloženje? Što ako nosimo kući negativnost i toksičnost šefa? Onda je vrijeme za odlazak. Nekad je već premještaj u drugi odjel sasvim dovoljno rješenje, a nekad je naprosto vrijeme za - otkaz.

Izvor naslovne fotografije: Pexels