Oni koji se odlučuju na svakodnevicu u kojoj strastveno žele živjeti u skladu s ekološkom osviještenosti i manjim utjecajem na okoliš, nerijetko su etiketirani kao "ekstremisti", "alternativci", pa čak i "fanatici".
Važno pitanje koje si u skladu s time trebamo postaviti je zašto je to tako i zašto se usmjerenost prema očuvanju planeta i dalje često percipira na taj način? Isto tako, zašto se trud ekološki osviještenih pojedinaca prema smanjenju utjecaja na okoliš promatra s podsmijehom, dok se ekološki problemi koji nas okružuju ignoriraju ili potiskuju?
Zeleni život vs mainstream
Ljudi koji prakticiraju zeleni život zapravo u većoj ili manjoj mjeri žive onako kako bismo svi trebali. Bilo da se radi o nastojanju da u svakodnevici smanjujemo potrošnju plastike, odabiremo održive izvore energije ili jednostavno želimo smanjiti emisije stakleničkih plinova čestom vožnjom biciklom umjesto automobilom, cilj je isti: stvaranje održivije i sretnije budućnosti za sve stanovnike našeg planeta.
Iako je cilj jasan, plemenit te u potpunosti potreban i razuman, stereotipni prikazi ekološki osviještenih osoba često ih karakteriziraju kao one koji odbacuju normalan način života i odlaze u ekstremne krajnosti. Često ih se (prešutno ili otvoreno) proziva da ne znaju uživati u modernom načinu života te da se žele istaknuti uz prakse koje odskaču od većine. Prikazuje ih se i kao nepotrebno i pretjerano zabrinute ili one koji misle da su moralno superiorni, a to kod onih koji takav način života ne razumiju može izazvati otpor i neprihvaćanje.
Mainstream stavovi često idu u smjeru konzumerizma i brze potrošnje, stoga životni stil koji uključuje održive alternative može izgledati kao odstupanje od uobičajenih normi, što vodi do neprihvaćanja i marginalizacije ljudi koji žive ekološki svjesno.
Poziv na promjenu
Činjenica jest da smo svi pozvani na promjenu načina života, uz male ili velike izmjene u do sada naučenim i stečenim obrascima funkcioniranja. S obzirom na sve veće probleme povezane s klimatskim promjenama, poput globalnog zatopljenja, degradacije tla, izumiranja brojnih životinjskih i biljnih vrsta te zagađenja voda diljem svijeta, ne bi se trebale voditi rasprave oko toga jesu li ljudi koji reagiraju na sve te promjene uz konkretne akcije zaista ekstremisti.
Znanstvena istraživanja već desetljećima ukazuju na potrebu hitnih promjena u načinu na koji živimo. Izvještaji Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) ukazuju na to da je smanjenje emisija stakleničkih plinova, prelazak na obnovljive izvore energije i smanjenje otpada ključ za izbjegavanje klimatske katastrofe. Klimatska znanstvenica dr. Katharine Hayhoe, također ističe kako ljudi koji biraju ekološki osviještene načine života zapravo predstavljaju predvodnike promjena.
Razbijanje stereotipa o ekološki osviještenim pojedincima
S obzirom na to da je klimatska kriza jedna od najvećih prijetnji čovječanstvu, razbijanje stereotipa o ekološki osviještenim pojedincima od ključne je važnosti. Promjena percepcije o takvom životu mogla bi potaknuti više ljudi da usvoje održive prakse, smanje svoj ekološki utjecaj i pridonesu zajedničkom naporu u borbi protiv klimatskih promjena.
Postoje istraživanja koja se bave pitanjem zašto ljudi i dalje zanemaruju i ignoriraju ekološke probleme i ekološke aktiviste. Nalazi takvih istraživanja otkrivaju da se radi o fenomenu nazvanom kognitivna disonanca. Naime, umjesto da promijene svoje ponašanje kako bi riješili unutarnji sukob između činjenica da su klimatske promjene stvarna prijetnja i svog ignorirajućeg ponašanja, mnogi ljudi i dalje odabiru poricanje ili umanjivanje važnosti problema. Stručnjaci objašnjavaju kako se time smanjuje njihova nelagoda, ali i odgađa suočavanje s ozbiljnim posljedicama.
Stručnjaci se slažu da će budućnost održivog razvoja ovisiti o tome koliko brzo će se otkloniti kulturalni otpor prema promjenama i koliko brzo će društvo uistinu prihvatiti i usvojiti te nužne promjene.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
