Nekad su zidovi gradova bili najsavršenije platno za bunt. Grafiti su prkosno ispisivali poruke koje su svi mogli pročitati, ali nitko nije mogao cenzurirati. Danas, zidovi su zamijenjeni ekranima, a sprej digitalnim fontom i par klikova mišem. Rezultat koji smo dobili je: meme. Brz, duhovit, sirov i istovremeno opasan jer svaka šala u sebi nosi barem malo istine.
No, ono što je važno ovdje napomenuti je da meme kultura nije trivijalna internet zabava, nego označava digitalni grafit – alat generacije koja odbija šutjeti i koja ironijom udara po apsurdu svakodnevice.
Meme kao demokratska umjetnost
Za razliku od galerija i umjetničkih krugova, memeovi ne traže dozvolu da postoje. Oni nastaju iz kolektivne improvizacije. Netko ubaci sliku, netko drugi dodaje tekst, treći reinterpretira i šalje dalje. Upravo zato istraživači sa Sveučilišta u Amsterdamu nazivaju memeove participativnom kulturom: svi su pozvani, nitko nije isključen.
To je svojevrsna demokratizacija satire. Nekada je bilo potrebno novinarsko pero ili prostor u kulturnom dodatku da bi neka šala ušla u javni diskurs. Danas, dovoljan je Instagram story koji nestaje za 24 sata, ali ostaje u kolektivnoj svijesti puno duže.
Zašto se smijemo istim stvarima
Psihologija humora već desetljećima proučava zašto nas nešto nasmijava. Freud je tvrdio da je humor način da potisnute misli i osjećaje izbace na površinu. Danas, istraživanja pokazuju da kolektivni smijeh ima funkciju povezivanja. Dijeljenjem istog humora potvrđujemo da pripadamo istoj grupi.
Memeovi tu postaju jezik generacija. Milenijalci se smiju ironičnim prikazima burnouta jer ga svakodnevno žive. Roditelji dijele memeove o dječjim tantrumima jer znaju koliko je to istinito. Poduzetnici šalju memeove o Zoom sastancima jer svi osjećaju apsurd beskrajnih online callova. Drugim riječima, memeovi su postali društvena valuta empatije.
Generacija ironije i pasivnog otpora
Zašto generacije odrasle s internetom ne pišu proglase kao njihovi roditelji ’68.? Zato što je ironičan meme o političaru koji pleše na TikToku jednako učinkovit i brži. U vremenu kad je sve dostupno u realnom vremenu, čak i kritika mora biti jednako instantna.
Psiholozi tvrde da ironičan humor pomaže ljudima da se nose s osjećajem bespomoćnosti. A upravo to objašnjava zašto su memeovi često najjači u trenucima krize poput pandemija, inflacija, ratova, klimatskih promjena i slično. Dok institucije nude suhoparne izvještaje, internet odgovara s frazama koje su zapravo kolektivni oblik otpora i preživljavanja.
Moderni jezik zajednice
Memeovi su postali moderni jezik zajednice. Oni nisu formalni, nemaju pravila gramatike, ali imaju ono što jezik čini živim – značenje, kontekst i emociju. Oni su lozinka, suptilni znak prepoznavanja među ljudima koji dijele iskustva. Roditelj koji šalje meme o kavi nakon neprospavane noći ne šalje samo šalu, nego šalje i znak: “Znam kako je. Nisi sam.”
Kao što su nekad grafiti “ACAB” ili “No Future” prkosno svjedočili generacijama koje su se osjećale marginalizirano, današnji memeovi postaju grafiti na digitalnim zidovima Instagrama i TikToka. Humor je oružje, ironija je štit, a zajednica se gradi jednim shareom i jednim smijehom.
Memeovi su, ukratko, naš kolektivni dnevnik, kodirani jezik i umjetnost preživljavanja u svijetu koji se ponekad čini previše ozbiljnim da bi ga se shvatilo bez doze ironije.
Opasna snaga smijeha
Ali nemojmo se zavaravati: memeovi nisu uvijek bezopasni. Kao i grafiti, oni mogu biti i oružje. Političke kampanje već godinama koriste meme kulturu da šire propagandu jer znaju da se šala pamti duže od vijesti. MIT-ovo istraživanje pokazalo je da se memeovi s emocionalno nabijenim sadržajem šire šest puta brže od neutralnih informacija.
Drugim riječima, smijeh može biti i manipulacija. A internet, za razliku od zida u kvartu, nema granica.
Digitalni grafiti budućnosti
Meme kultura nije prolazni hir, niti samo zabava dok čekamo tramvaj. Ona je kolektivni dnevnik, alat otpora i ogledalo vremena. Kao što su grafiti bilježili duh ulica i društveni nemir 80-ih i 90-ih, tako će se sutrašnji povjesničari okretati memovima da razumiju kako je izgledao život u 2020-ima.
Smijemo se jer nas boli. Smijemo se jer znamo da ne možemo sve promijeniti, ali možemo bar pokazati da vidimo apsurd. Smijemo se jer nas povezuje isti osjećaj – frustracija pretvorena u ironiju.
Možda nismo svi u istoj stvarnosti, ali kad se smijemo istim stvarima, barem na trenutak jesmo.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
