Postoji ta tišina rano ujutro, kad još nitko ne tipka, djeca još spavaju, a vi dočekujete novi dan uz sunce koje se probija kroz drveće. Ima i ona kava koja uvijek ima isti okus, ali nekako zna biti sve što nam treba. Imamo ljeto, ali kako ga točno koristimo? To su sve mikro trenutci sreće. Sitni, intimni, tihi, gotovo neprimjetni, ali s toliko više učinka od bilo kakve mindfulness aplikacije.

I, nećemo se lagati – kapitalizam ih još nije do kraja prožvakao. Ali je na dobrom putu prema tome. Možemo li tome stati na kraj?

Što je (još) besplatno?

Ne mnogo toga. U vremenu kad je i disanje monetizirano kroz wellness retreatove i kad nas algoritmi guraju da iskoristimo dan kupujući nešto, radimo više ili radimo na sebi, ideja da možeš jednostavno sjediti i ne raditi ništa, postaje revolucionarna.

Ljetno poslijepodne bez obaveza. Besciljno gledanje oblaka. Šetnja bez slušalica, bez podcasta koji te educira. Sve je to mikro-bunt protiv sustava koji zahtijeva produktivnost i izvan radnog vremena. Čak i “me time” je postao hashtag, a ne stvaran osjećaj.

U društvu u kojem svaki gutljaj kave mora doći u eko verziji sa značenjem (“support local”, “girlboss fuel”, “dopamine latte”), nekad je pravo osvježenje popiti nešto samo zato što ti paše. Bez poruke., bez plana, bez marketinške kampanje.

Tišina, kad djeca spavaju, a ti ne moraš skrolati, ne moraš odgovarati, ne moraš ni disati ako ne želiš. Samo si tu. I to nije proaktivna navika. To je trenutak koji u ovim vremenima postaje pravi luksuz.

Sunce, sol, ljeto i odmor kao industrija

Odmor je nekoć bio vrijeme kada smo uzeli pauzu od svega i nismo ništa radili. Danas je to vrijeme za reset, punjenje baterija i investicija u mentalno zdravlje. Svi ti eufemizmi služe jednoj stvari: da ne prestaneš trošiti ni kad navučeš sunčane naočale.

Više ne ideš na more, ideš na retreat. Ne spavaš popodne, nego prakticiraš power nap. Ne čitaš knjigu, nego radiš na self-improvement listi. I svaki taj trenutak ima verziju s QR kodom i cijenom. I tako smo došli do toga da ljeto više nije sezona, nego brend.

Mikrotrenuci kao otpor

Ipak, još uvijek možemo odoljeti. Možemo reći “ne” algoritmu koji nas tjera da iz svakog trenutka izvučemo sadržaj. Možemo popiti kavu u staroj pidžami, neobrijani, neuređeni, nepostani. Možemo samo sjediti. Ili spavati. Ili gledati u stablo i ne fotografirati ga.

Mikrotrenuci su nova valuta koju kapitalizam još ne razumije jer ne donose profit, ne generiraju engagement, ne mogu se kliknuti. Ali nas liječe, obnavljaju i podsjećaju nas da život nije projekt, nego proces.

U vremenu kad sve ima cijenu (i produktivnost i identitet i opuštanje), mikrotrenuci sreće postaju jedino autentično utočište. I da, pokušat će ih naplatiti. Ali dotad, učimo ih prepoznavati, čuvati i dijeliti tiho, bez WiFi-ja. Jer možda je upravo to taj luksuz za koji nismo znali da nam je najviše falio.

Kako obraniti ljeto?

Ne moramo svi bježati na otočiće bez signala, niti se zavjetovati na digitalni celibat. Ali možemo se sjetiti da sunce i dalje izlazi besplatno. Da je okej ne imati plan. Da ne moramo kapitalizirati svaki trenutak da bi on vrijedio.

Planina, plaža ili pet minuta mira – sve dok je tvoje (i dok ne moraš za to snimati story), možda si pronašla ljeto kakvo smo nekad poznavali.

I možda, samo možda, kapitalizam ovaj put ostane kratkih rukava.

Izvor naslovne fotografije: Pexels