Prije deset godina, nitko nije govorio o sleep rutini. Ljudi su jednostavno odlazili u krevet, nekad ranije, nekad kasnije i spavali koliko su mogli. A onda su došli moderni wellness savjeti, biohakeri i influenceri koji promoviraju savršene madrace i još savršenije priče o tome kako naš san nije dovoljno optimiziran.

Odjednom, nismo mogli samo ići spavati – morali smo imati strategiju. Idealna temperatura sobe, meditacija prije kreveta, pravilna higijena sna, izbjegavanje ekrana, suplementi, aplikacije za praćenje REM faza… I sve to pod uvjetom da uspijemo smiriti mozak koji prevrće glupe misli poput popisa za kupovinu.

Ali što ako je sve to samo mit?

Industrija sna

Nesanica danas nije samo problem, nego predstavlja cijelo tržište. Industrija sleep tech-a procjenjuje se na više od 100 milijardi dolara, a brendovi prodaju doslovno sve – od aplikacija koje mjere našu sleep izvedbu, do deka s težinom koje navodno imitiraju zagrljaj. No, ako znanost o snu postoji već desetljećima, zašto smo tek sad postali opsjednuti time?

Odgovor je jednostavan: jer je nesanica postala epidemija modernog doba. Pritisak produktivnosti, stalna dostupnost, kronični stres i digitalna ovisnost stvorili su generaciju ljudi koji ne mogu isključiti mozak čak ni kad im je tijelo na rubu iscrpljenosti. Pa su nas uvjerili da je rješenje u optimizaciji sna.

Mit 1: Ako se pridržavaš savršene rutine, imat ćeš savršen san

Za početak, trebali bismo biti realni i iskreni: nitko ne živi u laboratorijskim uvjetima. Naš mozak nije stroj koji možemo programirati s pet koraka i očekivati instant reset.

Studije pokazuju da san nije toliko vezan za rituale koliko za individualne bioritmove i mentalno stanje. San je jednostavno biološki neuredan proces. Nekad ćemo spavati duboko, nekad plitko, nekad ćemo se buditi nekoliko puta tijekom noći i to je sve normalno. Drugim riječima, možemo imati najbolju moguću rutinu, ali ako smo pod stresom zbog posla, ljubavnog života ili kredita koji visi nad glavom, neće nam pomoći ni najskuplja memory pjena.

Čak i istraživanja na tradicionalnim plemenima, koja nisu pod stresom modernog života, pokazuju da ni oni ne spavaju savršeno. Njihov san varira, prilagođava se ritmu života, nema fiksnog rasporeda. A to onda stvarno znači da ne postoji jedna idealna formula.

Mit 2: Plavo svjetlo je glavni krivac za nesanicu

Svi znamo da izloženost plavom svjetlu iz ekrana smanjuje proizvodnju melatonina, hormona spavanja. Zato su odjednom počele skakati iz paštete blue light blocking naočale, night mode opcije i pravila o digitalnom detoksu prije spavanja. No, nije problem u ekranu, nego u onome šro radimo na njemu.

Ipak, možete smanjiti plavo svjetlo koliko god hoćete, ali ako sat vremena prije spavanja bingeate seriju punu adrenalinskih scena, čitate vijesti o ekonomskim krizama ili ulazite u verbalne ratove na društvenim mrežama, vaše tijelo će reagirati stresom i san neće doći kakvu god sleep rutinu implementirali nakon toga.

Mit 3: Melatonin i white noise su rješenje za sve

Melatonin je postao novi čarobni suplement, a bijela buka (i njene varijacije – ružičasta, smeđa) alat koji navodno garantira san. No, problem je u tome što naše tijelo ne radi prema copy-paste metodama. To znači da melatonin možda može pomoći kod jet laga ili privremenih poremećaja sna, ali dugotrajna upotreba može omesti prirodnu proizvodnju tog hormona. 

Također, white noise može maskirati vanjske zvukove, ali istraživanja su pomalo zbunjujuća. Dok neke studije pokazuju da ona može pomoći kod nesanice, druge tvrde da dugotrajna izloženost može ometati sposobnost mozga da se prilagodi tišini. To znači da bi vaše tijelo moglo postati ovisno o šumu i da bez njega uopće ne biste mogli zaspati. 

Ukratko: možda uspavljuje, ali možda i stvara novi problem. A univerzalnog rješenja nema. Ono što djeluje za nekoga, može biti totalni promašaj za druge.

Pa što onda stvarno djeluje?

Ako mislite da ćete ovdje pronaći savršen hack za spavanje, imamo loše vijesti: ne postoji jedan trik koji jednako djeluje za sve. No, unatoč svemu, postoje neka jednostavna pravila koja često ignoriramo. Primjerice, trebali bismo prestati forsirati san. Mozak zna kada je umoran, a opsesivno razmišljanje o snu samo produbljuje problem. 

Isto tako, prije odlaska na spavanje važno je u svojoj glavi napraviti mentalni shutdown. To možete napraviti uz neke opuštajuće radnje poput pisanja dnevnika, meditacije ili knjige. Zapravo, bilo što uz što ćete se uspjeti odmaknuti od stresa. Dodatna činjenica je da je važno prepoznati kada je problem u vašem životnom stilu, a ne u metodi uspavljivanja. Ako vam tijelo i život nisu u balansu, nije problem u snu.

Regulirajte budilicu, a ne samo vrijeme spavanja. Tijelo voli rutinu, pa čak i ako ste zaspali kasnije, pokušajte svakoga jutra ustati u isto vrijeme i vjerujemo da će se mozak adaptirati. 

I na kraju, imajte na umu da kompulzivno testiranje metoda za bolji san neće pomoći. Baš naprotiv, isprobavanje nove metode svaki tjedan samo stvara dodatni stres i potiče nesanicu. Treba prihvatiti da nećemo uvijek spavati savršeno i da je to sasvim u redu. 

Možda je prava istina o snu da smo ga prestali shvaćati kao prirodnu funkciju i pretvorili ga u projekt. A možda bi sve bilo jednostavnije kad bismo prestali analizirati svaku minutu provedenu u krevetu i samo… legli te pustili mozak da radi svoje.

Izvor naslovne fotografije: Pexels