Pobačaj je riječ koja izaziva ogromnu polarizaciju i beskrajne rasprave, nije samo stvar etike – to je pitanje opstanka, zdravlja i slobode. Nažalost, za previše žena širom svijeta, pravo na izbor nije ništa više od utopijske ideje. Kada zakon postane prepreka medicinskoj pomoći, životi se pretvaraju u tragične statistike, a mnoge stvarne priče poput Izabele Sajbor opominju nas na cijenu tog sustavnog zanemarivanja.

Pa, što ćemo učiniti s tom pričom? Hoćemo li je ignorirati kao još jednu vijest koja dolazi i prolazi ili ćemo se odvažiti na korak prema promjeni? Ovaj članak nije samo poziv na razmišljanje – to je poziv na djelovanje. Jer svaki glas, svaki potpis, svaki klik može napraviti razliku u svijetu u kojem žene više neće biti tretirane kao brojke u statistici.

Izabelina priča

“Život mi je ugrožen i moram čekati. Pusa mama. Liječnici ne mogu ništa dok je fetus živ zbog zakona protiv pobačaja. Žena je poput inkubatora", napisala je Izabela Sajbor (30) u jednoj od zadnjih sms poruka svojoj majci Barbari Zientek dok je u bolnici čekala da joj pomognu. 

Tamo je došla 21. 9. 2021. zbog puknuća vodenjaka i užasnih bolova nakon kojih je dobila groznicu i počela povraćati. Umrla je 22.9. u 7:35 h, manje od 24 sata nakon što je primljena. 

Liječnici su, prema dostupnim informacijama, odlučili čekati da srce fetusa prestane kucati prije nego što interveniraju - unatoč jasnim medicinskim indikacijama za pobačaj. Nakon što je ultrazvuk potvrdio smrt fetusa, Izabela je odvedena u operacijsku salu, ali je na putu do tamo doživjela srčani udar i umrla. Bila je majka djevojčice koja danas ima 11 godina.

Izabelina priča jedna je od četiri koje je danas u točno 10h na platformama Grof Darkula, Seksizam naš svagdašnji te europskoj inicijativi My Voice My Choice ispred publike od desetina tisuća ljudi, pročitala Mirela Čavajda. 

Mirelina priča

Mirela Čavajda je prije dvije godine svojim hrabrim istupom postala simbol borbe za reproduktivna prava te je jasno pokazala sve nefunkcionalnosti zdravstvenog sustava. Recentni korupcijski skandali u hrvatskom zdravstvu pokazali su da je problem nedostupnosti zdravstvene skrbi posljedica loših i neodgovornih politika u javnom zdravstvu.

Izabela Sajbor, Marta Sowinska, Savita Halappanavar i Valentina Miluzzo - četiri su žene koje su zbog zabrane ili nedostupnosti pobačaja u Poljskoj, Irskoj i Italiji - umrle od komplikacija. 

Jedna od njih mogla je biti i Mirela Čavajda. Usprkos tome što je imala zakonsko pravo na prekid trudnoće iz medicinskih razloga, uskraćena joj je potrebna skrb u Zagrebu u svibnju 2022. godine. Spas za svoj život, Mirela je pronašla u susjednoj Sloveniji. No, što da nije mogla?

Za ovaj video odabrane su priče njih četiri, iako je za pripremu kampanje platforma Grof Darkula proučila čak 30 slučajeva žena koje su umrle zbog zakonske zabrane pobačaja ili priziva savjesti u zemljama Europske unije.

Dakle, ovdje se ne radi samo o pojedinačnim slučajevima koji su “slučajno” završili smrću, već o sustavu koji ih ne samo dopušta, nego zabranom pobačaja i potiče.

Najveća akcija za reproduktivna i ljudska prava u povijesti Hrvatske 

Na tome da niti jedna žena više ne bude dovedena u smrtnu opasnost u ovome trenutku radi 2200 digitalnih volonterki i volontera. Svi oni rade na tome da prikupe najveći mogući broj potpisa za dostupan, besplatan i legalan pobačaj te smanje brojku od 150.000 potpisa, koliko je do milijuna potrebno da bi europska inicijativa My Voice My Choice mogla predati prijedlog legislative Europskoj komisiji za osiguranje legalnog, besplatnog i dostupnog pobačaja u cijeloj Europskoj uniji.

No podrška ne staje samo tu. Preko dvjesto osoba iz javnog života, influencerica, influencera, političarki, političara, kao i mnoge udruge civilnog sektora iz cijele Hrvatske podržat će akciju - ne samo svojim potpisom već i javnom podrškom na svojim kanalima. Do pisanja ovog teksta u akciju su se uključili: Severina, Ivana Kekin, SDP, Dora Martinović, Maša Zibar, Tara Rosandić, Lana Biželj i mnogi drugi. 

Video je u 48 sati vidjelo preko 1,2 milijuna ljudi, a prikupljeno je 16.000 potpisa (12.000 iz Hrvatske te 4000 iz ostalih zemalja EU).

Skoro 2200 volontera skuplja potpise

Prošle subote, 16. studenog, na platformama Grof Darkula i Seksizam naš svagdašnji, Mirela Čavajda pozvala je volontere i volonterke da se uključe u digitalnu akciju. U tjedan dana njih skoro 2200 uključilo se u WhatsApp kanal gdje će cijeli dan raditi na koordiniranoj akciji na digitalnim kanalima, prikupljajući potpise te osiguravajući da video s Mirelom Čavajdom dođe do što većeg broja ljudi i motivira ih za potpisivanje.

Nakon što prikupimo milijun potpisa, predajemo prijedlog legislative Europskoj komisiji kako bi se stvorio financijski mehanizam za osiguranje dostupnog i besplatnog pobačaja na tlu Europske unije. To znači da bi žene koje dolaze iz zemalja gdje je pobačaj nedostupan, pobačaj mogu napraviti u zemljama u kojima je dostupan, a troškove medicinskog zahvata pokriva Europska unija - na konferenciji za medije objasnila je ishode kampanje Lana Bobić, koordinatorica inicijative My Voice My Choice u Hrvatskoj. 

U Hrvatskoj je pobačaj legalan, ali zbog priziva savjesti i cijene pobačaja često nedostupan. Prema zadnjim podacima, preko 60 % hrvatskih liječnika ima priziv savjesti, a u nekim bolnicama ne izvodi ga nitko, čime već sad unutar granica Hrvatske žene moraju putovati u druge gradove (i države) kako bi dobile zdravstvenu skrb. 

“Prizivu savjesti nije mjesto u medicini” 

Šest od deset neplaniranih trudnoća završava induciranim pobačajem, a 45 % tih pobačaja ne radi se u sigurnim uvjetima što dovodi globalno do skoro 40 000 smrti žena godišnje - na konferenciji za medije istaknula je ginekologinja Jasenka Grujić te dodala da je u svojoj karijeri mnogo puta svjedočila ishodima pobačaja izvedenog u nesigurnim uvjetima. 

Grujić ističe kako je inducirani pobačaj, ukoliko ga žena mora platiti, zapravo čin rodne diskriminacije. Dodaje i kako je jedan od načina rješavanja problema nedostupnosti ove zdravstvene skrbi, samoregulirani pobačaj. 

Svjetska zdravstvena organizacija je temeljem dokaza pokazala da je samoregulirani pobačaj jednako siguran kao i svaki drugi kojeg radi profesionalac, bilo kirurški ili da prati ženu u procesu medikamentoznog pobačaja. Samoregulirani pobačaj ne znači da žena dođe u ljekarnu i zatraži tablete, nju mora pratiti zdravstveni sustav. Ona se mora moći javiti ukoliko ima pitanja, bolove te mora biti prihvaćena bez ikakve dodatne stigme i prigovora. 

Institut samoreguliranog pobačaja i opsežnija struktura ljudi koji su školovani ili licencirani za vršenje pobačaja, mogli bi pomoći da se zaobiđe hipokrizija mojih kolega ginekologa u prvom redu koji zbog vlastitih prosudbi stavljaju svoj interes ispred interesa pacijenata. Govorim o prizivu savjesti, institutu koji je nažalost legalan, a nema mu mjesta u medicini. - istaknula je Grujić. 

“Htjela sam biti prva koja je svojoj kćeri rekla da sam napravila abortus”

Jedna od govornica konferencije bila je i Lana Barić, glumica, scenaristica i režiserka koja je ko-scenirala film ‘Šlager’ u suradnji s Neviom Marasovićem i Jankom Popovićem Volarićem. Lik kojeg Lana glumi govori o tome da je imala abortus. 

Osjećala sam svoju intimnu potrebu da kroz sve što radim reći da sam povukla taj dio priče iz svog osobnog iskustva. Meni je to bilo važno zbog destigmatizacije, zato što je stigmatizacija izuzetno velika. Vi u hrvatskoj i regionalnoj kinematografiji nemate žene koje abortiraju. Abortus se ne tematizira ili se tematizira minimalno. Općenito, kao da je objavljen još nekakav dodatan rat protiv ženskih reproduktivnih prava - rekla je Barić i dodala kako se za abortus često medijski pravimo da se ne događa. 

Glumica Barić naglasila je kako su to su naši životi i naše priče i istaknula kako se sve to zaista događa. 

Ne znam zašto se svi pretvaramo da se to ne događa, da to ne postoji. Imam dojam da čak izlazimo u susret da nikoga “ne opterećujemo”, jer je to “pomalo sramotno”. 

Također je i objasnila razlog zašto nije izašla ranije sa svojom pričom te je navela kako se zapravo najviše bojala reakcije svoje majke, odnosno željela ju je poštediti tog stresa i njenog osjećaja krivice. 

Ja sam napravila abortus kada sam bila mlada, ona je osjećala strašnu krivnju zbog toga. Ali to nije dio moje odgovornosti. Također, htjela sam biti prva osoba koja će svojoj kćeri reći da sam to napravila, da to ne saznaje naknadno iz medija. To mi je bilo jako bitno. Voljela bih da se taj diskurs promijeni jer je destigmatizacija abortusa koju je jako puno žena prošlo, napravilo, odlučilo, medicinski je zahvat i naše pravo - zaključila je Barić. 

Do cilja manje od 150.000 potpisa

Nakon što prikupimo milijun potpisa, predajemo prijedlog legislative Europskoj komisiji kako bi se stvorio financijski mehanizam za osiguranje dostupnog i besplatnog pobačaja na tlu Europske unije. To znači da bi žene koje dolaze iz zemalja gdje je pobačaj nedostupan, pobačaj mogu napraviti u zemljama u kojima je dostupan, a troškove medicinskog zahvata pokriva Europska unija - ishode kampanje objasnila je Lana Bobić, koordinatorica inicijative My Voice My Choice u Hrvatskoj. 

Uloga svakog od nas je važna i jednostavna. Svojim potpisom doprinosimo osiguravanju prava na pobačaj u cijeloj EU, kako se slučajevi poput onog Mirele Čavajde ili tragične smrti žena u Poljskoj i Irskoj zbog nedostupnosti pobačaja više nikada ne bi ponovili. 

Pozivamo vas da svojim potpisom omogućite siguran i dostupan pobačaj svim ženama u Europskoj Uniji. Potpisati se možete ovdje ili na platformi myvoice-mychoice.org. 

Izvor naslovne fotografije: My Voice My Choice