Zaboravite sve što znate o girlboss estetskim moodboardima i likovima žena koje se uzdižu samo zato što su "dobre, drage i pristojne". Nova Netflixova serija “Sirene” s Julianne Moore ne nudi vam utjehu, već nelagodu. Serija secira žensku ambiciju pod mikroskopom i tjera nas da se zapitamo: Je li žena koja preuzima moć automatski neprirodna, opasna ili samo – stvarna?

U svakodnevici u kojoj živimo, od žena se neprestano očekuje da budu empatične, lijepe, produktivne, skromne, podržavajuće, ali nikad prijeteće. U tom kontekstu, Sirene dolaze kao svojevrsni feministički horor koji razotkriva kako izgleda scenarij u kojem žena odbije umanjiti svoju ambiciju samo zato da bi bila "lakša za probaviti".

O čemu se radi?

Kako bismo vas nakratko uvele u radnju, važno je reći da Julianne Moore u ovoj seriji glumi vođu elitne ženske zajednice koja naizgled promovira žensko osnaživanje. No, ispod savršene fasade nalazi se mračna dinamika moći, kontrole i manipulacije. Ono što ovu seriju čini posebno zanimljivom nije samo estetika (koja balansira između snova i psihološkog trilera), već način na koji secira kulturu ženske tišine – onu suptilnu, naučenu poslušnost koja nas uči da budemo dobre, da ne budemo "previše".

Naslov serije “Sirene” zapravo je metafora: za majke koje žongliraju s pet stvari dok ih društvo kritizira zbog jedne, ali i za žene koje se trude biti ambiciozne, ali ne preambiciozne. Jedno od društveno neizgovorenih pravila je da je ženska ambicija poželjna, ali samo dok ne prijeti statusu quo.

Također, u ovoj zanimljivoj seriji serviraju nam se osjećaji da je normalno okrivljavati žene ako su mentalno bolesne, ako ne mogu imati djecu ili ako ne prihvate prosidbu. 

I zbog radnje obavijene svojevrsnom misterijom, dok sam gledala ove epizode, priznala to sebi ili ne, tražila sam koja od svih tih žena (likova u seriji) je zapravo čudovište koje očekujemo. I dok serija dolazi svome kraju, ono što me najviše od svega iznenadilo je što sam shvatila da čudovište ne postoji i da nijedna od njih to nije. Čudovište je društvo i sustav koji radi protiv žena. 

Od “dobre cure” do “vođe sekte”: Kako se žene pogrešno čitaju

Serija brutalno pokazuje kako društvo žene koje žele biti na vrhu brzo prepoznaje kao manipulativne, hladne, opasne. Muški likovi sa sličnim osobinama obično dobiju etikete poput karizmatičnih lidera, inovatora, vizionara. Ali žena koja zna što želi i ne boji se to otvoreno pokazati? E, to je već “crveno svjetlo”.

U Sirenama se ta dinamika ogoljuje do kostiju. Likovi nisu tu da nam se svide. Oni su tu da ih razumijemo. Ili barem da nam potaknu nelagodu.

Idealna žena – mit koji ne umire lako

Serija kroz svojih 5 epizoda ruši i mit o “idealnoj ženi”. To je ona koja uvijek zna kad treba šutjeti, kad treba podržati, a kad treba stati iza, u zadnje redove. Ona koja uspijeva, ali samo ako je "skromna". Koja ne zauzima previše prostora, ali je nekako stalno tu.

I baš zato Sirene toliko rezoniraju – jer otkrivaju kako još uvijek živimo u kulturi u kojoj se žensku ambiciju mora ublažiti, estetski upakirati i servirati s osmijehom. A kad se to ne dogodi i kad žena kaže "želim više", "ne želim se ispričavati", "vodit ću" – tad postaje neprijatelj, čudovište, sirena koja zavodi – i zastrašuje.

Ovdje se ne radi samo o fikciji. Radi se o stvarnosti u kojoj su žene često “previše” za prostor u kojem se nalaze. Podsjeća nas da ženska ambicija ne bi smjela biti prijetnja, nego signal da smo žive, svjene i spremne prestati šutjeti. Roditelji koji odgajaju djevojčice (i dječake!) itekako trebaju uvidjeti što se događa kad društvo ne podrži snagu, nego je gura u sjenu.

Sirene možda jesu samo fikcija i serija, ali su istovremeno i stvarno ogledalo. Pokazuju nam koliko daleko moramo ići da bismo raskrinkali norme koje nas oblikuju. Ovo nije samo priča o ženskoj moći, nego o tome zašto nam se ta moć još uvijek čini opasnom. 

Ako vas je serija uznemirila, zbunila ili vam ostala u mislima danima, to znači da je napravila pravi posao. A ako niste gledali – vrijeme je da to učinite!

Izvor naslovne fotografije: Netflix