Razvod u 21. stoljeću nije ništa novo. Statistike kažu da se gotovo svaki treći brak raspadne, a prevara, koliko god neugodna bila, više nije nešto što živi u filmskom scenariju, nego realnost koju mnogi prožive barem jednom u životu. Pa ipak, dok brojke jasno govore da to nije iznimka nego pravilo, društvena percepcija ostaje tvrdoglavo ukopana u mitove i predrasude. 

Ako je muškarac razveden, on je slobodnjak, čovjek koji je ponovno na “tržištu”, netko tko ima priliku za novi početak. Ako je žena razvedena ili prevarena, ona nosi nevidljivu etiketu. Ista rečenica uvijek se šapće iza leđa, bilo na obiteljskim okupljanjima, u uredu ili na kavama: “Šteta… nešto s njom ne štima.” 

To “nešto” postaje fantomska krivnja, kolektivna pretpostavka da je žena pogrešna, slomljena ili neadekvatna. Kao da je propali brak ili partnerova izdaja neizravni dokaz njenog manjka vrijednosti. Zanimljivo je da se ta percepcija ne odnosi jednako na muškarce. Njih društvo nakon razvoda često gleda kao avanturiste u drugom poglavlju života, dok se žene promatraju pod povećalom moralne sumnje i nespretnog suosjećanja.

Stereotipi o razvedenoj ženi 

Izvor tog dvostrukog standarda duboko je ukorijenjen u povijest. Stoljećima je vrijednost žene bila definirana kroz brak, obitelj i reprodukciju. “Dobra žena” bila je ona koja održava dom, čuva mir i ostaje uz muža bez obzira na sve. Kada brak pukne ili kada dođe do prevare, narativ nije: “On nije bio dobar partner”, nego: “Ona ga nije uspjela usrećiti/zadržati.” Ta logika ostaje tvrdoglavo prisutna i u suvremenom društvu, unatoč tome što žene danas zarađuju, vode kompanije, pišu zakone i odgajaju generacije samostalno.

Istraživanja potvrđuju tu nejednakost. Studije pokazuju da razvedene žene češće doživljavaju društvenu stigmu i moralnu osudu, dok muškarci nakon razvoda uživaju više razumijevanja i empatije. Još jedno istraživanje otkriva da se prevarene žene u kolektivnoj percepciji doživljavaju kao žrtve koje nešto nisu uspjele pružiti, dok se prevareni muškarci doživljavaju kao nesretni slučaj ili kolateralna šteta.

No što to govori o nama kao društvu? Prvo, da i dalje živimo u vremenu gdje se žensko iskustvo mjeri drukčijim metrom od muškog. Drugo, da smo, unatoč retorici o ravnopravnosti, spremni održavati mitove koji ženama utiskuju krivnju tamo gdje one nisu učinile ništa pogrešno. I treće – da nas ta opsesija “greškom” zapravo štiti od suočavanja s vlastitim strahovima: ako vjerujemo da je ona “s greškom”, možemo se tješiti da se to nama neće dogoditi. 

Ali što ako istina nije u greški, nego u pogrešnim lećama kroz koje društvo i dalje gleda žene?

Razvod, krivnja i dvostruki standardi

Naizgled, živimo u progresivnijem vremenu. TikTok, Instagram i stotine tekstova o osnaživanju žena trebali bi razbiti stereotipe. Ali pogledajte komentare ispod bilo koje vijesti o poznatoj razvedenoj ženi. 

Uvijek ista pitanja: “Što mu je nedostajalo?” ili “Zašto ga nije znala zadržati?” Mitovi žive u jeziku, a jezik oblikuje stvarnost.

U društvu koje toliko zagovara slobodu, ravnopravnost i to da svatko ima pravo na svoj put, razvod i prevara i dalje dolaze uz tihi šapat. Nije bitno jesmo li u Zagrebu, New Yorku ili nekom selu – razvedena ili prevarena žena nosi etiketu koju nije sama birala. 

Ona nije samo “netko tko je prošao kroz težak period”, nego odjednom postaje projekt društvenog propitivanja: “Što je krivo napravila?”, “Zašto nije zadržala brak?”, “Je li u pitanju previše karijere, premalo kuhanja, previše slobode, premalo kompromisa?”

Istraživanja pokazuju da žene i dalje trpe jači društveni pritisak kad brak ne uspije, dok se muškarce nakon razvoda često gleda kroz prizmu “novog početka”. U prijevodu: žene gotovo uvijek ostaju zatočenice percepcije osoba s greškom. I što god sad vi rekli, to je dvostruki standard koji se rijetko propituje naglas, ali ćemo ga kad-tad svi prepoznati u mimici rodbine, šaptu poznanice ili nespretnim komentarima kolega.

Mit koji ne umire: razvedena žena je žena s greškom

Mit o razvedenoj ženi kao “ženi s greškom” potječe iz patrijarhalne matrice gdje je ženina vrijednost bila mjerena stabilnošću doma. Povijest je ženu uvijek gledala kao čuvaricu ognjišta. Dakle, ako se dom “raspadne”, mora da je ona u nečemu pogriješila. A iako živimo u 21. stoljeću, algoritmi društvenih mreža i dalje jednako rado serviraju idealizirane slike “savršenih obitelji” dok stvarnost pokazuje sasvim drugu priču.

No, istraživanja pokazuju da razvedene žene često iskazuju veću emocionalnu otpornost i bolju prilagodbu na promjene nego muškarci. Drugim riječima, društvo ih vidi kao slomljene, a znanost govori suprotno: razvod ih jača. Psiholozi dakle ističu da razvod ne znači neuspjeh, nego završetak jednog poglavlja i priliku za redefiniranje sebe. U tom smislu, razvod nije greška, nego transformacija. Problem je što društvo još uvijek nema rječnik koji bi to objasnio bez krivnje.

Umjesto da razvedene žene doživljavamo kao osobe s greškom, vrijeme je da ih vidimo kao one koje su imale hrabrosti priznati da ono što žive nije u skladu s onim što žele, a to nije slabost, nego snaga.

Prevara kao ogledalo, a ne presuda

Kada je riječ o prevari, stigma je još žešća. Prevarena žena postaje simbol nedostatnosti. Kao da je izdaja dokaz njene neprivlačnosti ili nesposobnosti da zadrži partnera. To je opasna i lažna pretpostavka. Istraživanja objavljena u Journal of Social and Personal Relationships pokazuju da razlozi za prevaru često leže u osobnim nesigurnostima počinitelja, a ne u nedostatnostima partnera.

Drugim riječima, prevara govori više o onome tko vara, nego o onome tko je prevaren. Ali ta istina rijetko dopre do društvenog narativa. Jer, lakše je okriviti ženu.

Tihi kapital boli

Razvedene i/ili prevarene žene nerijetko nose nevidljivi kapital – iskustvo. Iz njega izvlače otpornost, novu perspektivu i redefinirane prioritete. Mnoge od njih nakon razvoda pokreću vlastite poslove, ulaze u nove obrazovne programe ili jednostavno grade život na temelju vlastitih pravila.

Podaci mnogih istraživanja pokazuju da žene nakon razvoda češće pokreću mikro poduzeća ili freelancing karijere jer žele financijsku i emocionalnu autonomiju. Drugim riječima, razvod i prevara za mnoge žene nisu kraj – nego katalizator.

Zašto i dalje vjerujemo laži da "nešto s njom ne štima”?

Odgovor je brutalan: jer društvo voli jednostavne narative i uredne etikete. Ako je ona žena s greškom, to znači da se nama takvo što neće dogoditi jer “mi nismo takvi”. To je psihološki mehanizam samoodržanja, ali i okrutna forma stigmatizacije.

Društvo voli jednostavne priče o junacima i negativcima, pobjednicima i gubitnicima. Ali razvod nije film s crno-bijelom radnjom. To je kompleksan proces u kojem svi nose svoj dio odgovornosti. Kad optužujemo žene, ne samo da perpetuiramo mitove, nego im oduzimamo prostor za novi početak.

Na kraju dana, pitanje nije: “Je li ona žena s greškom?” Pitanje je: “Zašto i dalje vjerujemo u mitove koji su napisani u nekoj verziji svijeta koja više ne postoji?”

Razvod i prevara nisu moralni pečati, nego iskustva. Ona mogu slomiti, ali i izgraditi. A ono što se danas zove žena s greškom sutra će možda biti prepoznato kao žena koja je preživjela, naučila i krenula dalje. Društvo koje to ne prepozna, ostaje zatočeno u prošlosti. A žene koje to prihvate, kreiraju budućnost.

Istina je jednostavna: jedina prava greška je vjerovati da ti životna oluja oduzima vrijednost. U stvarnosti, ona ti samo mijenja kartu – i daje ti kompas u ruke.

Izvor naslovne fotografije: Pexels