Kada bismo vas pitali, koji je vaš odgojni stil, biste li pripadali strogo samo jednoj grupi? Jeste li autoritarni, kruti i strogi ili pak dosljedni i autoritativni? Ili ste pak popustljivi, indiferentni? Dopuštate li djeci da s vama donose odluke ili se u vašoj kući strogo zna “tko je gazda” i tko odlučuje? Pokazujete li svojoj djeci ljubav na aktivan, vidljiv ili verbalan način ili mislite da se ljubav prema djeci podrazumijeva, budući da se brinete za njih svakodnevno, kuhate im, čistite, perete. 

Svaka pa i najmanja odluka svakog roditelja može biti važna za dijete i na neki način odrediti njegov ili njezin karakter. A opet, ne postoji savršen roditelj koji ni u jednom trenutku ne donese neku krivu odluku, izrazi se nespretno, bude indiferentan kada bi trebao biti uključen, previše zabrinut kada bi trebao biti opušten, previše zahtjevan, nerealan ili pak prestrašen.

Svi smo mi sve to od navedenog, ali kada ste sve to, a istovremeno ste i roditelj, svaka vaša emocija ima doseg i izvan vas, jer na neki način utječe na dijete koje odgajate. 

Ne postoji savršena formula

Kao i za puno stvari u životu ne postoji univerzalan savjet koji bi roditeljima olakšao odluke i teret svakog njihovog postupka. I sami ste svjesni da ne možete uvijek biti popustljivi, ali ni uvijek strogi. Da ponekad djetetu treba biti podrška, a nekada ga pustiti da sam donosi odluku i nosi se s posljedicama iste. Nekada je ključno pokazati emocionalnu toplinu i ljubav, a nekada postaviti jasna pravila i očekivanja. Puno je već knjiga i radova napisano na temu roditeljskih stilova, a ono o čemu danas sve više čujemo je pozitivno roditeljstvo. 

Što podrazumijeva pozitivno roditeljstvo?

Ono što čini glavnu odrednicu pozitivnog roditeljstva je da taj stil odgoja teži ka tome da svaka interakcija roditelja i djeteta bude korak ka pozitivnom razvoju djeteta, a taj razvoj temelji se na odnosima, dobroj komunikaciji i pozitivnoj pažnji koju djeca dobivaju od roditelja. 

“Pozitivno roditeljstvo je kontinuiran odnos roditelja i djeteta ili djece koji uključuje brigu, poučavanje, vođenje, komunikaciju i dosljedno i bezuvjetno zadovoljenje potreba djeteta“ 

Možda vam se na prvu čini kao da je svaki roditelj zapravo pozitivan roditelj i da nema ni smisla izmišljati neki novi pojam za roditeljstvo koje je sasvim normalno, ali postoji puno roditelja koji svoje odgojne mjere ne baziraju na međusobnoj komunikaciji, uvažavanju ni razvijanju emocionalne inteligencije. Postoji velik broj onih roditelja koji su stava, „moja kuća, moja pravila“ ili „dok si pod mojim krovom, bit će kako ja kažem“ ili „moraš napraviti tako i tako zato što sam ja to rekao/la“. Tješim se da ti, pretjerano autoritativni i strogi ili hladni roditelji, ovakve odluke i način komunikacije biraju iz neznanja ili straha od manjka autoriteta koji bi njihovu djecu mogao navesti na krivi put. 

Ali ponekad je realnost čista suprotnost. Pretjerano strog pristup zapravo isključuje dijete iz bilo kakvih odluka, dijete ne osjeća da ima bilo kakvu kontrolu, a ponekad se i zbog previsokih očekivanja roditelja, zatvara u sebe i strahuje od neuspjeha i razočaranja. To su stvari koje su prave zapreke na putu ka njegovom odrastanju. 

S druge strane, pozitivno roditeljstvo djetetu, do određene mjere, dopušta da uz potporu roditelja, samo donosi neke odluke te da uči iz svakodnevnih situacija.

Pozitivno roditeljstvo naravno uključuje i postavljanje granica, ali onakvih pod kojima se dijete i dalje može nesmetano razvijati u sigurnoj i toploj okolini. 

Ono uključuje sljedeće

• Vođenje, usmjeravanje i poučavanje
• osnaživanje, njegovanje i osjetljivost na potrebe djeteta
• nenasilje te redovitu otvorenu komunikaciju
• emocionalnu sigurnost i toplinu i empatiju prema osjećajima djeteta
• nagrađivanje postignuća

Stručnjaci koji su istraživali i  bavili se ovom temom ističu da je cilj pozitivnog roditeljstva poučavati disciplinu na način koji izgrađuje djetetovo samopoštovanje i podržava uzajamno poštovanje u odnosu roditelja i djeteta, a da pritom ne slomi djetetov duh, što ne znači da su roditelji u ovom odnosu previše popustljivi. Znaju se granice i hijerarhija, ali emocionalna toplina, susretljivost i uključenost su glavne odrednice ovog odgojnog stila. 

Prednosti ovog stila roditeljstva poduprti su i rezultatima istraživanja. Naime istraživanje koje je pratilo razvoj djece (koji su bili ispitanici) kroz 7 godina pokazalo je kako je pozitivno roditeljstvo povezano s pozitivnijom prilagodbom djece u školi i manjim problemima u ponašanju.

Budite „emocionalni vodiči“

Stručnjaci koju su provodili istraživanje, roditelje koje su koristili pozitivni odgojni stil nazvali su „emocionalni vodiči“  razvivši vodič za roditelje koji sadrži 5 koraka – svjesnost oko emocija, povezivanje s djetetom, slušanje djeteta, imenovanje emocija i pronalaženje rješenja.

Pokazalo se da djeca roditelja koji su "emocionalni vodiči" imaju pozitivniji razvojni put u odnosu na ostalu djecu – smanjena depresivnost, bolja motiviranost u školi, povećano samopoštovanje, razvijenije socijalne  i kognitivne vještine, kvalitetniji o otvoreniji donos s kolegama. Ovakvi i slični rezultati dokazani su kod starije i mlađe djece, a bitno je osvijestiti da ovi ishodi nisu prolazni niti privremeni; oni će se nastaviti daleko nakon djetinjstva, u odrasli život svakog djeteta koje je odrastalo u pozitivnoj roditeljskoj okolini. 

Primjeri pozitivnog roditeljstva

Kako bi što bolje upili sve dobrobiti koje nosi pozitivno roditeljstvo, zamislite ovih par primjera, koje ste sigurno već proživjeli kao roditelj te kako se s njima nositi pritom koristeći pozitivno roditeljstvo

• Tantrum u supermarketu – dijete želi igračku ili slatkiš i na vaše „ne“ baca se na pod ili vrišti u dućanu, jedan classic example.  Kako situaciji pristupiti kao pozitivan roditelj? Umjesto da se izderete na dijete, snažno ga vučete za ruku ili mu samo kupite slatkiš kako biste izbjegli scenu, probajte se spusti na djetetovu razinu. Doslovno čučnuti pokraj njega ili ne i objasniti mu da razumijete da su uzrujani i da žele slatkiš, ali da ih danas nećete kupiti. Dakle imenovati emociju – znam da si ljut i razumijem to, i ponuditi alternativu – hoćeš li radije da danas uzmemo neko voće pa se sutra vratimo po slatkiš, ili mu ponuditi neke druge dvije alternative. Ovaj pristup pomaže djetetu da se osjeća saslušano i uči ga kako upravljati emocijama.

• Problemi sa školskom zadaćom – umjesto dječjih  suza u bilježnici zbog vaše vike ili scenarija u kojem pomalo živčano vi riješite zadatak jer nemate vremena „navlačiti se s djetetom“ pokušajte pokazati razumijevanje i smirenost.  Ohrabrite dijete, stavljajući ponovno naglasak na emociju koju osjeća i recite „skroz je okej da se osjećaš ljutito i nemotivirano, matematika je i meni bila teška, ali pokušajmo podijeliti problem na manje korake i proći kroz to zajedno." Aktivno slušajte svoje dijete, pružite emocionalnu podršku i pomognite u nalaženju rješenja. Ovakav pristup gradi samopouzdanje, uči dijete vještinama rješavanja problema i pomaže mu razviti mentalitet rasta, pokazujući da je trud ključ učenja.

• Djeca tinejdžeri i želja da prebrzo odrastu – dijete koje je tinejdžer želi ostati dulje u gradu ili otići na tulum. Umjesto da bez pogovor zabranite tu opciju bez davanja objašnjenja, dajte mu do znanja da ste svjesni da postaje odgovorna mlada osoba, ali da ste vi i dalje zabrinuti za njega ili nju. Ponudite neki kompromis. Može ostati malo dulje, ali ako ga nazovete mora vam se javiti ili poslati tu i tamo koju poruku da je sve okej. Tako omogućavate dijalog, dajete prostor za pregovore i istovremeno postavljate jasna pravila. To pomaže tinejdžeru da razumije odgovornost, ali i da se osjeća uključenim u donošenje odluka. 

Vjerujem da će ovi savjeti nekima od vas biti korisni, pogotovo ako ste mladi roditelji koji čitaju hrpu literature o tome „kako biti dobar roditelj“. S druge strane, ako se među vama pronađe koji roditelj s malo duljim stažem, koji pripada staroj školi, mogli biste pomisliti da su sve ovo gluposti novog doba i da se djeci danas previše toga dopušta. Sjećam se razgovora s mojoj mamom, u kojem je rekla da joj nije jasno od kud sve te nove odgojne mjere u kojima se djecu stalno nešto pita „želiš li ovo ili ono“. 

„Ja vama nisam davala puno izbora, znalo se kad se ide spavati, što se smije, a što ne smije“, rekla mi je mama. 

I da, i njen stav mi je jasan. Ali opet bitno je da je ona, i uz takav stav, uvijek pokazivala roditeljsku toplinu, sigurnost i ljubav. Možda je cijela priča zapravo skroz jednostavna. Možda je dovoljno samo „vjerujem u tebe, tu sam ako me trebaš, volim te“. Nešto na tragu toga, spominju i stručnjaci. 

U svakom slučaju, ako ste roditelj i ako se ponekad brinete da radite nešto krivo, vjerojatno ste u pravu. Mala je vjerojatnost da sve radite po PS-u. Ali to je sasvim u redu, sve dok ste tu za svoju djecu, dok ih slušate, uvažavate i postavljate jasne granice. 

Izvor naslovne fotografije: Pexels