U važnom intervjuu povodom deset godina Yammata, razgovarali smo s Ivonom Kovačević s radija Yammat o izazovima, vizijama, snovima i o tome što bi značilo imati neograničen budžet za radio kakav nitko još nije čuo. Pričali smo i o glazbi koju voli, ali i onoj koju nikad ne bi pustila i još mnogo toga. Pripremite kavu, namjestite slušalice i uronite u ovaj zanimljivi razgovor.
Zamislite da je radio osoba. Kako bi izgledao? Bi li to bio opušteni hipster s vintage slušalicama? Gradski globetrotter s neizbježnim espressom u ruci? Ili možda nepredvidivi šarmer s beskrajnim anegdotama?
Ako pitate Ivonu Kovačević, direktoricu i prepoznatljivi glas s Yammat FM-a, njezin radio je „šizofreni dječak u tijelu odraslog muškarca koji nekim čudom donekle funkcionira u dobro posloženoj i organiziranoj zajednici.“ Drugim riječima – Yammat FM je sve samo ne dosadan.
Ovaj zagrebački radio slavi deset godina postojanja, a ako pitate bilo kojeg pravog Yammatovca, reći će vam da to nije samo radio, nego posebna vibracija, osjećaj, način na koji zvuk ulazi u gradsku svakodnevicu i daje joj neku novu dimenziju. Ovo nije radio koji robuje algoritmima ili sluša samo ono što statistika kaže da bi trebalo svirati. Ovo je radio s osobnošću, onaj koji riskira, bira glazbu s dušom i, prije svega, vjeruje u ljude koji ga stvaraju.
Ivona ima odgovore - iskrene, britke i bez uljepšavanja.
Da je Yammat osoba, kako bi ga opisala? Je li to opušteni hipster iz Zagreba, globetrotter s vintage slušalicama ili netko treći?
Šizofreni dječak u tijelu odraslog muškarca koji nekim čudom donekle funkcionira u dobro posloženoj i organiziranoj zajednici. A onda su tu i žene, hahaha.
Koja je najluđa stvar koja ti se dogodila u studiju?
Događaj kojega će se na radiju svi dugo sjećati je zagrebački potres.
Da možeš vratiti jednog glazbenika iz prošlosti na ekskluzivan Yammatov unplugged session, tko bi to bio i zašto?
Prince.
Ima li neka pjesma koju voliš, ali ti je bed priznati?
Ništa mi više nije bed priznati. Prerasla sam sve nesigurnosti koje sam imala.
Radio je uvijek bio „instant“, ali današnji algoritmi su još brži. Kako balansirate autentičnost s tim hiperbrzim tempom vijesti i glazbe?
Najbolje što možemo, a uglavnom tako što imamo neki svoj unutarnji kompas pri čemu stvaramo Yammatov mikrokozmos, bez da ignoriramo ono što se u svijetu događa.
Podcasti, radio, streaming – što pobjeđuje u ovoj borbi za pažnju i kako radio može opstati u toj gužvi?
Pobjeđuje ono što plijeni pažnju, ono što je zanimljivo. Samo morate biti dovoljno uporni i vjerovati da ćete jednoga dana doprijeti do šire publike. Ne treba očekivati instant prepoznavanje upravo radi tolike gužve u medijskom prostoru. Treba vremena i strpljenja, rada i upornosti, a ako je to doista nešto u čemu publika prepoznaje vašu strast i kvalitetan sadržaj, ne treba se bojati za vlastitu budućnost.
Postoji li glazbeni trend koji ti ide na živce, ali moraš ga puštati jer slušatelji to vole?
Ne postoji jer mi zapravo ne moramo puštati ništa što nam se ne sviđa. Takav je koncept od samog početka radija. Voditelji i urednici emisija sami puštaju ono što im se sviđa i što misle da vrijedi čuti. To je s jedne strane riskantno jer nemate kontrolu nad time što ide u eter, ali je jedino ispravno ako imate povjerenja u ljude koje puštate u eter. Ključna je predselekcija, a poslije se događa neki fine tunning na „yammatov zvuk“ koji nije jasno definiran ali, opet, dobro se zna što je.
Kad bi imala neograničen budžet, kakav bi bio tvoj idealan radijski projekt – nešto potpuno novo i ludo?
Live svirke u našem novom radijskom studiju u Račkoga 10 i live emitiranja s putovanja. Sve to već radimo, no da imam neograničen budžet, imala bih u novom studiju svaki tjedan po nekoliko zanimljivih mladih i ne tako novih bendova, te DJ-eva iz cijelog svijeta, a emitirali bismo i van Europe. Želja nam je emitirati iz New Yorka, pa i Koreje, za početak.
Deset godina Yammata – kad pogledaš unazad, je li ovo verzija radija kakvu si zamišljala ili je stvarnost ispala skroz drugačija?
Stvarnost uglavnom ispadne onakva kakvom si ju stvoriš, pa tako i u ovom slučaju.
Koji su najveći izazovi u vođenju radija kao businessa koje ljudi ne vide izvana?
Najveći izazov u svim djelatnostima su ljudi i financije. Posljednjih godina to je sve naglašenije.
Kad bi mogla promijeniti jednu stvar u poslovnom svijetu danas, što bi to bilo?
Bilo bi osvježavajuće da novac i brojke manje diktiraju trendove; više odgovornosti spram svijeta kojeg ostavljamo i svjesnosti o tome da svojim ponašanjem i odabirima možemo napraviti neke promijene. Trebalo bi to biti nešto što se samo po sebi podrazumijeva, no za to treba imati unutarnji kompas i biti voljan ne prepuštati se trendovima i masi.
Što bi rekla da je tajna dugovječnosti jednog businessa – je li to inovacija, upornost ili nešto treće? Koja je tajna u Yammatovom slučaju?
Upornost, vizija i dobri živci.
Da možeš poslati poruku mlađoj sebi - sto bi si poručila?
Manje se nerviraj.
Za kraj – da možeš opisati ovih 10 godina u jednoj riječi, koja bi to bila?
Lunapark
Izvor fotografija: Ivona Kovačević // Foto: Martina Kenji, Niko Goga, Sanjin Kaštelan
Postoje ljudi koji se povuku kad ih život baci na koljena, a postoje i oni koji u najtežim trenucima pronađu snagu da se izdignu i preokrenu priču. Anđa Marić spada u ovu drugu kategoriju zbog čega je njen put prema uspjehu još zanimljiviji. Pročitajte inspirativan intervju u nastavku.
Biti zaposlen ili samo izgledati zaposleno? Ako se pita generaciju Z, task masking možda je TikTok trend, ali je istovremeno i nešto što neminovno oblikuje budućnost rada. Treba li mu se prilagoditi ili se izboriti protiv njega?
Ako vam se na spomen tartufa, slow-cookinga i savršeno izbalansiranih koktela upali onaj iskričavi hedonistički žar, onda je Rovinj od 11. do 13. travnja mjesto koje ne biste smjeli propustiti!