Kad sam nedavno u jednom društvu rekla kako nemam vremena za kuhanje i kako mi je to često gubljenje vremena, uslijedila su pitanja: “od čega živi tvoje dijete?”; “što jede tvoje dijete?”, a onda i “što ti kaže muž na to?”...
Imam 33 godine, vodim franšizno poslovanje BABYSTEPS programa u Zadru, muž radi, imamo dijete od skoro 4 godine koje pohađa vrtić i sami smo!
Nemamo pomoć baka i djedova, dadilja, teta čuvalica…
Nemamo pomoć apsolutno nikoga i sve je na nama odnosno našoj organizaciji života.
Je li zahtjevno? Itekako!
Jesmo li sretni? Svakim danom sve više!
Jedemo li uopće? Da, i moje dijete jede raznovrsno i sve voli!
U redu je ako ne stigneš ili ne želiš kuhati
Kroz život sam slušala žene oko sebe kojima se priča vrtila oko ručka i namirnica, koliko često vremena provode u kuhinji, razmjenjivale recepte i začine koje su uzgojile u svom vrtu. Ta kultura razgovora meni je bila dosadna!
Slušala sam i svoju majku koja dolazi s posla oko 15:30 sati i s nervozom ulazi u kuhinju i priprema obroke. Često su ti obroci bili pojedeni bez nje jer “ne mogu jesti, idem pod tuš i malo odmoriti”.
Moja baka koja cijeli svoj život priprema doručak, ručak i večeru djedu i koja se s 85 godina žali kako to više ne može, ali “eto navikla sam tako pa mi žao prestati, ali umorna sam od toga”.
Slušala sam svoju tetu koja je domaćica i život posvetila odgoju djece kako priča kako joj više ide na živce provoditi vrijeme u kuhinji, ali “eto jesti se mora”.
Kad pričamo o provođenju vremena u kuhinji, mislim na nekoliko sati za pripremu obroka i onda još sat vremena pospremanja suđa.
Stereotipno je razmišljati kako žena treba provoditi sate u kuhinji pripremajući obroke jer se to tako mora, jer to sve žene rade, jer inače dijete neće imati ništa za jesti, jer nisi žena ako to ne radiš…
Kad se sve počelo vrtjeti oko kuhanja?
Gledam na društvenim mrežama žene koje kuhaju savršene obroke, kuhinje blistaju, one izgledaju kao prave kuharice iz časopisa, usuđujem se reći kao Stepfordske supruge. Osjećala sam grižnju savjesti jer sam danas pripremila salatu od tunjevine za čiju pripremu mi je trebalo ravno 15 minuta! I ne izgleda lijepo, ali je ukusna i nutritivno bogata!
I kad slušam mame koje pohađaju BABYSTEPS program, čujem kako im kuhanje teško pada i kako često budu osuđene jer nisu kuhale nego su bile u restoranu ili su uzele hranu za ponijeti. Htjeli to priznati ili ne, ali ti komentari okoline često bole. Često se i sama propitkujem jesam li manje vrijedna kao majka ili žena što gledam kako što manje vremena provesti u kuhinji?!
Jesu li sve druge žene bolje od mene jer kuhaju 3 obroka dnevno i još desert?
I onda sama sebi kažem: “Svatko radi ono što ga čini sretnim!”
Ako netko smatra kako nisam dovoljno dobra žena ili majka jer ne provodim sate u kuhinji, neka ga! Ako netko smatra kako je moje dijete gladno jer nisam cijeli dan u kuhinji, pa neka ga! Samo nemojte misliti kako svaka žena treba provoditi sate u kuhinji. Ima nas koje jedva čekamo pobjeći iz kuhinje.
Koji god da ste tip, važno je samo da je to u redu s vama i da ste sretni svojim odabirom!
Izvor naslovne fotografije: Pexels
