Majčinstvo je čudesno. Ali ako je vjerovati društvenim mrežama, ono je ili savršeno idilično ili kaotično iscrpljujuće – ništa između. Instagram feedovi su puni dviju krajnosti: s jedne strane, nasmijane mame u matching pidžamama sa savršeno sređenom djecom, a s druge, iscrpljene žene s podočnjacima do poda, koje su gotovo ponosne na to koliko malo spavaju i koliko su „izdržale“.
I tu dolazimo do problema. Kada je točno iscrpljenost postala statusni simbol? Kada smo počele slaviti burnout kao dokaz da smo dobre majke? Dakle, ako ne žrtvuješ sve (svoje vrijeme, svoje tijelo, svoje mentalno zdravlje…), nešto si propustila. Iscrpljenost se slavi, a odmorne majke se potajno gleda sumnjičavo.
Ali tko je uopće odlučio da je umor uvjet dobrog roditeljstva? I kome koristi ovaj narativ?

Povijest majčinske žrtve
Ideja da su majke dužne dati cijelu sebe svojoj obitelji nije nova. Generacijama su žene bile odgajane u uvjerenju da je njihova vrijednost proporcionalna količini žrtve koju podnesu. No, nekada je ta žrtva dolazila s barem nekom vrstom podrške od šire obitelji, susjeda, zajednice.
Danas se od žena očekuje da budu i zaposlene i majke i savršene partnerice, da kuhaju organski ručak, odgajaju djecu prema najnovijim psihološkim smjernicama i pritom izgledaju kao da su upravo izašle iz wellness centra. Ako bilo koji segment izostane, dolazi krivnja i često same sebe pitamo zašto nismo dovoljno prisutne ili zašto se ne trudimo više.
No, to nije evolucija. Ovo je zamka.

Od trenutka kada postanemo majke, društvo nas programira na nesebičnost. “Majka uvijek dolazi zadnja”, “Dječji osmijeh je najveća nagrada”, “Prava mama sve stigne” – rečenice koje zvuče kao mudrost, ali su u stvarnosti put do iscrpljenosti. Instagram je prepun mama koje “sve stižu”, koje uz osmijeh vode djecu na aktivnosti, kuhaju svaki dan ukusne i zdrave ručkove, njeguju brak i paralelno grade karijeru. Izvana, sve izgleda savršeno. Ipak, realnost je često puno kompleksnije (i usudile bismo se reći drugačija).
Istraživanja pokazuju da su majke izložene većem riziku od depresije i anksioznosti upravo zato što ih društvo tjera da stavljaju sebe na posljednje mjesto. Studija Sveučilišta Harvard otkrila je da su majke koje ne uzimaju vrijeme za sebe sklonije burnoutu i kroničnom stresu, što ne samo da ugrožava njihovo zdravlje već dugoročno utječe i na njihovu djecu.

Znanost je jasna: Majke koje dožive mom burnout ne odgajaju sretnu djecu
Istraživanja pokazuju da kronična iscrpljenost roditelja nije samo neugodan nusprodukt roditeljstva – ona ima ozbiljne posljedice. Studije otkrivaju da roditeljski burnout dovodi do povećanog rizika od emocionalnog distanciranja od djece i agresivnijih odgojnih metoda.
Drugim riječima, umorna majka nije bolja majka. Samo je iscrpljenija, manje strpljiva i pod većim stresom.
Osim toga, djeca upijaju sve što vide. To znači da, ako im je majka stalno pod stresom, umorna i nezadovoljna, kakvu poruku im to šalje? Da je roditeljstvo kazna? Da se ljubav mjeri patnjom? Da je vlastita sreća uvijek manje važna? Dobro razmislite o tome.

Tko profitira od umornih majki?
Ovo pitanje trebali bismo si postaviti češće. Jer iscrpljenost nije samo rezultat roditeljskih obaveza, ona je strateški podržana od društvenih normi, korporativnih interesa i očekivanja koja ženama ne ostavljaju prostora za predah.
Možemo to opisati i na sljedeći način. Industrija roditeljstva vrijedi milijarde eura. od baby gadgeta do aplikacija za organizaciju vremena. Radna kultura također ne pomaže. Od majki se često očekuje da budu superproduktivne na poslu (zaboravimo nakratko bajke o fleksibilnosti koje su zaista implementirane u rijetko kojem biznis okruženju), a zatim da doma preuzmu drugu smjenu, bez pauze.
Isto tako, moderno digitalno doba i influenceri bombardiraju nas savjetima kako biti bolji roditelj, dok nas istovremeno algoritmi uče da usporedimo svoju realnost s nečijim pažljivo odabranim highlightsima.

Vrijeme je za novu paradigmu roditeljstva
Ne treba posebna inteligencija da shvatimo kako iscrpljenost ne bi smjela biti majčinska dužnost. Trebali bismo je početi tretirati kao ono što jest – znak da sustav ne funkcionira i da je vrijeme za promjenu.
Majke ne trebaju još jednu knjigu o tome kako bolje organizirati vrijeme. Trebaju pravo na predah, stvarnu podršku i društvo koje prestaje glorificirati umor kao simbol majčinske predanosti.
Zato, sljedeći put kada se uhvatite u misli da bi „trebale raditi više“, zastanite i postavite si pitanje radi koga (ili čega) radite to sve što radite?
Izvor naslovne fotografije: Pexels