Svi smo to doživjeli – sjedite na kauču s djetetom, ono vam priča nešto s očima punim uzbuđenja, a vi, ni ne shvaćajući, skrolate po mobitelu. Ili provjeravate poruke. Ili odgovarate na „brzinski“ mail. Samo na sekundu. A ta sekunda se nekako pretvori u pet minuta, pa u deset. I onda vas dijete pogleda s onim pogledom. Onim koji jasno poručuje da vidi kako ste fizički tu, ali mentalno negdje drugdje.

No, ovo nije priča o tome kako su pametni telefoni zlo ili kako smo mi, moderni roditelji, nesposobni odgajati djecu bez stalnog osjećaja krivnje. Ovo je priča o tome kako smo upali u zamku digitalne prezaposlenosti i poziv na pronalazak rješenja, poziv na razmišljanje o tome kako pronaći put natrag do naše djece, do prisutnosti, do pravog roditeljstva, umjesto roditeljstva na autopilotu.

Distrakcije su posvuda, od društvenih mreža, mailova, obaveza na poslu pa do beskonačnih popisa zadataka, a naša pažnja postala je najvrijednija valuta. I pogodite što? Svi je žele. 

Marketinške kompanije žele vašu pažnju. Vaš šef želi vašu pažnju. Vaši prijatelji žele vašu pažnju. Ali vaša djeca je trebaju. I to je velika razlika.

Djeca ne žele samo da budete fizički prisutni. Žele da ih stvarno slušate, gledate, primijetite. Žele osjetiti da su vam važnija od bilo koje obaveze, bilo koje obavijesti na ekranu. I, iskreno, mi roditelji to isto želimo. Jer nitko ne postane roditelj s namjerom da provede djetinjstvo svog djeteta u beskonačnom multitaskingu i mentalnoj odsutnosti.

I zato je ključno postaviti pitanje: Kako biti svjestan roditelj u svijetu gdje sve odvlači pažnju? Kako pronaći balans između modernog života i onoga što je zaista bitno? Kako maknuti sve nepotrebne distrakcije i usmjeriti pažnju na ono što nikad nećemo moći vratiti – trenutke s vlastitom djecom?

Kako je „biti zauzet“ postalo novo normalno

Nekada je roditeljstvo značilo jednostavne stvari: hraniti, oblačiti, štititi i učiti djecu osnovama života. A danas se od roditelja očekuje da budu sve – od osobnog asistenta do psihologa, od kuhara do organizatora aktivnosti, od mentora do influencera koji dokumentira svaku dječju prekretnicu. U svemu tome, „biti zauzet“ postalo je standard. 

To možete vrlo jasno vidjeti i u običnim svakodnevnim situacijama kad nekoga pitate kako je. 90 % ljudi će vam reći: „Ma, ludo, stalno nešto.“ Kao da je biti prezaposlen znak uspjeha, a ne znak da smo izgubili kontrolu nad vlastitim vremenom. I upravo tu leži problem.

Digitalna distrakcija: Što nam ekrani uzimaju?

Nema smisla demonizirati tehnologiju jer ona nam omogućava da radimo fleksibilnije, da komuniciramo brže, da se educiramo, inspiriramo i povezujemo. Problem je što nam je uzela sposobnost da se fokusiramo na samo jednu stvar u jednom trenutku. 

Razmislite, koliko ste puta uhvatili sebe kako na dječjem igralištu tipkate mail umjesto da gledate kako vaše dijete osvaja tobogan? Koliko ste puta rekli „samo sekundu“ dok odgovarate na poruku, a ta sekunda se pretvorila u pet minuta?

Prema istraživanju Američkog instituta za obiteljske studije, roditelji danas provode više vremena s djecom nego ikada prije u povijesti, ali su mentalno odsutniji. Djeca osjećaju kada ih ne slušamo. Osjećaju kada su na drugom mjestu nakon mobitela. I to ostavlja trag. No, rješenje bi moglo biti u tehnološkoj disciplini.

Pokušajte i ovo:

• Postavite „no-phone zone“, barem za stolom, tijekom obroka.
• Odvojite vrijeme kada je telefon namjerno isključen (ili barem utišan).
• Ne snimajte svaki trenutak. Nekad je bolje doživjeti ga u stvarnosti, a ne kroz kameru.

Stvaranje povezanosti: Kvaliteta umjesto kvantitete

Paralelno s time svime, često se pitamo radimo li stvari kako treba. Ali istina je jednostavna. Djeci nije potreban savršen roditelj, nego prisutan roditelj. Ne trebate provoditi sate u aktivnostima ako ste tih pola sata stvarno posvećeni. Ne trebate planirati svaki vikend do najsitnijeg detalja. Ponekad je dovoljno samo sjesti na pod i graditi vaš Lego svijet bez ometanja.

Suvremeni roditelji često misle da trebaju nadoknaditi „nedostatak vremena“ gomilanjem aktivnosti, igračaka i posebnih događanja, ali djeci više znači jedan iskren razgovor nego deset izleta.

Ako se pitate što možete učiniti, već danas počnite s jednostavnim stvarima:

• Pogledajte ih u oči kad razgovarate.
• Odložite mobitel kad vas nešto pitaju.
• Ne završavajte njihove rečenice, nego ih slušajte do kraja.
• Mali trenuci pažnje grade velike odnose.

Ali upravo zato što je teško, vrijedno je boriti se za svjesno roditeljstvo.

Nema čarobne aplikacije koja će nas natjerati da budemo prisutniji. Nema pravila koje će nas osloboditi grižnje savjesti. Ali ono što možemo napraviti je svjesna odluka da nećemo dopustiti da naši najvrjedniji trenuci prođu nezapaženo. Možemo odlučiti da ćemo, barem na neko vrijeme, ugasiti notifikacije i uključiti stvarni život. Da ćemo stvarno pogledati svoju djecu u oči kada nam pričaju o nečemu što im je važno. Da ćemo zaista slušati njihove priče, smijati se s njima, biti tu – bez žurbe, bez polovične pažnje, bez izgovora. 

Jer vrijeme koje danas ne posvetimo svojoj djeci, sutra nećemo moći nadoknaditi. 

Svjesno roditeljstvo nije trend i nije još jedna „to-do“ stavka u našem kaotičnom životu. Ono je najvažniji dar koji možemo dati svojoj djeci, a i sebi. A u svijetu prepunom distrakcija, prava prisutnost postaje najvrijednija supermoć koju roditelj može imati.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash