Roditeljstvo je većini ljudi prirodan i važan dio života, a mnogima ostvarenje na roditeljskom planu predstavlja čak i ispunjenje životnog sna. Međutim, život u 21. stoljeću donosi brojne izazove i težine s kojima se moramo nositi na dnevnoj bazi, što roditeljstvo čini još težim i zahtjevnijim, stoga se brojni parovi odlučuju na brak ili odnos bez djece. To potvrđuju i brojna istraživanja.
Prema istraživanju OECD-a, većina zemalja OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) doživjela je značajan pad stopa plodnosti tijekom godina. Stopa ukupnog fertiliteta (TFR) u prosjeku se više nego prepolovila diljem OECD-a, s 3,3 djece po ženi 1960., na 1,5 2022.
Odluke za život bez djece često su popraćene pritiscima društva i pitanjima poput „Što čekate?“, „Trebaš što prije roditi“, „Što si mlađi, to je lakše, ne čekaj predugo“. Parove koji se odlučuju imati takav lifestyle često se prešutno ili otvoreno osuđuje jer su u većini kultura brak i djeca pojmovi koji se ne razdvajaju te se uglavnom smatra kako je to odluka koju nitko ne bi trebao razmatrati.
Međutim, stvarnost je takva da je svaka obitelj različita i da svatko ima svoje interese koji ga u životu ispunjavaju te je sasvim legitimna stvar ako netko iz bilo kojeg razloga ne želi biti roditelj. U nastavku izdvajamo nekoliko stereotipa s kojima se parovi bez djece susreću.
„Ne želite djecu jer ste sebični“
Iako je individualnost danas puno više u prvom planu nego što je to bilo nekada ili što je možda prihvatljivo unutar određenih tradicionalnih uvjerenja, sebičnost nije uvijek ono s čime možemo povezati odluku nekog para da neće imati djecu. Sebičnost prije svega podrazumijeva veliku usmjerenost na vlastite želje i ostvarenja, a istovremeno uključuje i nemar prema drugim osobama. Zajednička odluka nekog para da nema djecu, ne mora nužno uključivati čin sebičnosti jer svatko ima svoje prioritete u životu koji ga uveseljavaju i čine sretnima i ispunjenima. Ako ne osjećamo potrebu za roditeljstvom, ne znači da smo društveno bezvrijedni ili egoistični, osobito ako se istovremeno posvećujemo drugim načinima na koje doprinosimo zajednici u kojoj živimo. Svatko od nas ima pravo na životne odluke koje najbolje odgovaraju našim vrijednostima koje nastojimo živjeti.
„Brak bez djece nije potpun“
Ljubav u braku ne mora uvijek biti okrunjena djecom da bi bila stvarna. Iako djeca uvijek povezuju obitelj na poseban način, povezanost, bliskost i segment obitelji uopće ne mora biti određen činjenicom imamo li djecu ili ne. Brak i odnos u kojem postoje međusobno poštovanje, podrška, posvećenost, bliskost i zajedničko prakticiranje određenih aktivnosti mogu donijeti jednako ispunjavajuć život kao što nekoga ispunjavaju obiteljske obaveze i aktivnosti s djecom.
„Život bez djece nema smisla“
Život bez djece sigurno ne znači nesretan život niti svakodnevicu u kojoj besmisleno lutamo bez cilja. Ako je za parove život bez djece svjestan izbor koji im donosi zadovoljstvo i ako žive svoju svakodnevicu tako da se posvećuju stvarima koje ih ispunjavaju, poput karijere, hobija, putovanja ili humanitarnog rada, on može itekako imati svoje pozitivne strane i smisao. To potvrđuje i dr. Amy Blackstone, profesorica sociologije na Sveučilištu Maine i autorica knjige “Childfree by Choice: The Movement Redefining Family and Creating a New Age of Independence”. U svojoj knjizi i istraživanjima, Blackstone proučava društveni pokret “childfree” i redefiniranje obitelji te također zaključuje kako su parovi bez djece često nepravedno stigmatizirani i percipirani kao sebični ili nesretni.
„Imate problema sa začećem“
Brojni ljudi na mnoge parove koji nemaju djecu gledaju kao na nesretnike koji „sigurno imaju probleme sa začećem“ pri čemu u fokus najčešće padnu prvo žene. Žene su te koje češće nose veći teret i pritiske jer su još uvijek u društvu prisutni rodni stereotipi koji ukazuju na percepciju „ženine glavne uloge u životu“ – biti majka. Iza svega toga može se skrivati i vrlo veliko olakšanje koje žene oslobađa društvenih okova omogućujući im pritom da žive život prema svojim vlastitim, a ne tuđim pravilima.
Vrijeme je za preispitivanje stereotipa o rađanju
Bez obzira na navedene stereotipe, imati dijete nije hir i zabava, nego odgovornost i osobni izbor koji ovisi o širokom rasponu čimbenika. Financijska sigurnost, troškovi koji dolaze uz dijete i njegove potrebe, zdravstveno stanje potencijalnih roditelja, atmosfera osobnih obiteljskih politika te društvena i ekonomska situacija u državi samo su neki od njih koji direktno utječu na odluku i izbor žene o rađanju.
Roditeljstvo kao prirodni ili moralni put za sve parove nije realna percepcija i ne bi smjela ukazivati na ispravnu sliku roditeljstva. Dok manje tradicionalna društva nude mogućnost manjih pritisaka i veće slobode za parove u ovom smislu, konzervativnija i tradicionalna ostaju sklona vrijednostima koje brak nužno povezuju s roditeljstvom.
Bez obzira na sve, ključno je shvatiti da univerzalni recept za sreću i ispunjenje u braku ne uključuje nužno djecu, nego mogućnost izbora da svaki par odabere svoj put oblikovanja života kakav žele živjeti.
Izvor naslovne fotografije: Unsplash
