Tko si ti nakon 8 sati rada na dan? Što voliš raditi i čim se zabavljati? Što radiš da bi prigrlio onaj dio života nakon 5 poslijepodne? Jesu li to vječni kućni popravci, sport, čitanje, druženje s djecom? 

Svi smo to iskusili – sjedenje za šankom utorkom navečer, osjećaj iscrpljenosti nakon dugog dana, težina koja pritiska ramena i osjećaj da radni tjedan traje već mjesecima. Razgovori s prijateljima svode se na posao, zadnju utakmicu, političku situaciju, kolege, sastanke koji kao da nemaju kraja. Lako je zaglaviti u vrtlogu posla, čak i kad dan završi i dođemo kući. 

Ako ti dane prolaze u tom konstantnom vrtlogu kuća-posao, lako je izgubiti osjećaj za smisao. 

Kad radni dan završi, počinje stvarni život. I nije važno jesi li tip koji se osjeća kao da mu je odvijač nastavak ruke ili ruke radije biraš za potezanje šahovskih poteza – ono što je važno jest pronaći sebe nakon radnog vremena, nešto što vraća u život. Ne znam jesu li vam ikad rekli, ali svi smo mi puno više od posla koji radimo.

Handyman i radost stvaranja nečeg opipljivog (i korisnog)

Možda ste jednostavno rođeni majstor koji oživi kad mu je u ruci čekić ili odvijač. Ako jeste, vjerojatno ćete se složiti da postoji nešto gotovo meditativno u tome da se potpuno posvetite projektu i izradi nečeg. Vi vikende vjerojatno provodite u Bauhausu i na oko znate prepoznati veličinu matice. 

Super je to što vam znanje koje imate omogućava da sami stvorite nešto opipljivo i to je onaj trenutak koji vraća kontrolu i kojim bježite od pritiska posla i svakodnevnog stresa. 

Stvarni projekt ne laže – pokazuje jeste li ga napravili kako treba ili niste. I u tom procesu moguće je pronaći osjećaj svrhe, a u tom prostoru jednostavno nema mjesta za brigu i stres. A i dođe dobro za mentalno zdravlje. 

Razmišljati izvan kutije (za alat)

Ali što ako nisi tip koji uživa u alatu i građenju nečeg novog? Što ako niste osoba koja se upušta u projekte s rukama? To je sasvim u redu. Neki muškarci pronalaze svoj mir u potpuno drugim stvarima, tihim i jednako važnim. Na kraju dana, nije važno što radite, bitno je da radite ono što vam donosi slobodu i da jednom kada zaklopite laptop u 17 sati, i dalje imate život izvan toga.

Možda ste čovjek koji se rado izgubi u dobroj knjizi ili šetnji i traži tišinu daleko od gradskog kaosa. Možda si strastveni biciklist i uživaš u otvorenoj cesti ili si se odlučio primiti nekog instrumenta, bez obzira na tehniku ili znanje, samo zbog užitka sviranja. Možda je tvoj mir tvoj kućni ljubimac ili igra s djecom nakon posla. 

Isto tako, možda i ti voliš raditi s rukama, ali ne i alatom pa o tome ne voliš ni pričati okolo. Ali jednako si muškarac i ako voliš slikati, fotografirati, izrađivati objekte od gline ili saditi začine na kuhinjskom prozoru. A možda si jedan od onih koji mir traže u apsolutnoj tišini – ribolov u zoru, klasika za mir i tišinu. 

Zašto je to uopće bitno?

Možda se pitaš, zašto je sve ovo uopće bitno? Zašto ne živjeti samo za posao? Eh, htjeli mi to ili ne, posao je samo posao. Čak i ako voliš svoj posao, on je samo dio tvog života – ne cijeli život. Svi smo na poslu zamjenjivi. A u stvarnom životu? Teško. Isto tako, doći će i mirovina jednom. Bitno je biti kompletan i izvan posla.

Kad si dozvolimo biti više od radne funkcije, podsjećamo se tko smo ispod svih titula, prezentacija i rokova koji nas pritišću. 

Život ne bi trebao biti beskonačni krug posla, sna i ponavljanja. Prava bogatstva kriju se u trenucima kada slijedimo svoju radoznalost, kada si dozvolimo biti početnici u nečem novom ili kad uživamo u nečem just for the sake of it, ne radeći to jer znamo da moramo ili da ćemo za to biti plaćeni.

Dakle, kad radni dan završi, vrijeme je da ostaviš taj dio sebe po strani. Idi kući, pronađi nešto što te usrećuje ili smiruje. Gradi nešto, slikaj, svirajte ili jednostavno budi negdje daleko od radnog mjesta, ne samo fizički, već i mentalno. 

I nemoj birati nešto što će te “poboljšati” u poslovnom smislu i donijeti ti dodatnu vrijednost. Radi to nešto zato što te vraća u život.

Nismo projekti koji trebaju uzastopno nadograđivanje i nismo robovi posla koji radimo. 

Izvor naslovne fotografije: Pexels