U današnje doba, kada se svaka minuta može izmjeriti notifikacijama, e-mailovima i neprestanim pozivima na „još samo jedan“ zadatak, pitanje koje često visi u zraku glasi: je li ravnoteža između poslovnog i privatnog života stvarno moguća ili je to samo neka lijepa bajka koja se dobro prodaje? 

Priznajmo, svijet rada se promijenio - i to nije baš romantična priča. S laptopom i mobitelom kao neizostavnim pratiteljima, posao nam je uvijek nadohvat ruke. Svi smo to osjetili – onaj trenutak kad konačno sjednemo za stol s obitelji, a mobitel vibrira s podsjetnikom na hitan e-mail ili notifikacijom koja obaviještava o tome da je klijent nezadovoljan. Svaki poziv, svaki novi zadatak koji nas povuče natrag u radni vrtlog, krade nam djelić onoga što bi trebao biti naš privatni prostor. Ako smo stvarno iskreni prema sebi, počinjemo se pitati: ima li uopće granica?

Za zaposlene mame, poduzetnice i sve one koji pokušavaju uhvatiti korak s obavezama dok istovremeno balansiraju sve ostale sfere života, odgovor je često kompliciraniji nego što bi itko želio priznati. Ravnoteža možda nije nemoguća, ali je sigurno varljiva – kao ona kugla na cirkuskom štapu koja se uvijek iznova odjednom zaljulja taman kad ste pomislili da ju držite.

Fleksibilnost - ključ ili zamka?

Od uvođenja fleksibilnog radnog vremena i rada od kuće, očekivalo se da će zaposlenici pronaći mir i sklad – no pokazalo se da, umjesto da donese olakšanje, ova promjena u mnogim slučajevima samo znači da smo dostupni uvijek i svugdje. Sveučilište Stanford je provelo istraživanje koje pokazuje kako radnici u fleksibilnim uvjetima često rade duže nego oni na fiksnom rasporedu jer se radno vrijeme produžuje u privatni prostor.

Fleksibilnost je tako, umjesto spasa, postala zamka. Umjesto da provedemo vrijeme s obitelji nakon posla, često završimo odgovarajući na e-mailove dok kuhamo večeru ili pripremamo djecu za spavanje. Raspad između poslovnog i privatnog, ironično, postaje još očigledniji, unatoč fleksibilnosti koja je trebala biti čarobno rješenje.

Nedovoljna posvećenost

"Odmori se kad osjetiš potrebu, ne odgovaraj na poruke nakon radnog vremena, vikendi su za obitelj." Zvuči jednostavno, ali praksa je posve drugačija. Mnoge mame poduzetnice pokušavaju stvoriti te granice – dok im u jednom kutu ureda stoji hrpa neplaćenih računa, a u drugom njihova djeca čekaju pažnju. 

Psiholog Adam Grant upozorava kako koncept ravnoteže često dolazi s predrasudom da je "nedovoljno posvećen" svatko tko ne uspijeva balansirati te uloge. To postavlja nerealna očekivanja koja ne samo da su nemoguća za mnoge, već i dodatno naglašavaju osjećaj neuspjeha.

Ideja ravnoteže – komercijalizirana fikcija ili stvarna potreba?

Iako svi mi zamišljamo idealan život i svijet u kojemu jednako dobro radimo, njegujemo djecu, vodimo zdrav društveni život te se uz to uspijevamo odmarati i održavati svoje interese, mnoga istraživanja pokazuju da većina ljudi teško postiže ravnotežu između posla i privatnog života.

Istraživanja pokazuju da se žene, čak i one u vrlo uspješnim karijerama, i dalje bore s konstantnim osjećajem krivnje kad je riječ o balansiranju između obiteljskih i poslovnih obaveza. Na poslu su pod pritiskom da uvijek daju 100 %, dok kod kuće osjećaju da bi trebale biti supermame koje znaju sve o školskim zadacima, večerama, pa čak i prijateljstvima svoje djece. Nažalost, idealizirana verzija ravnoteže koju često zamišljamo, a u kojoj sve ide glatko i s lakoćom, možda uopće nije ostvariva. No, pitamo se, može li biti stvarna ako samo prilagodimo svoja očekivanja?

Za zaposlene roditelje, ravnoteža se može činiti kao iluzija, ali ta iluzija može biti manje iscrpljujuća kada sami preuzmemo odgovornost za svoja pravila, umjesto da slijedimo sve društvene imperative. Možda ravnoteža nije mit, nego jednostavno – stalna prilagodba.

Važno je shvatiti da savršena ravnoteža vjerojatno ne postoji, barem ne na način na koji nam je prodaju. Umjesto da neprestano jurimo za idealima, bolje je usredotočiti se na to kako učiniti svakodnevicu podnošljivijom, a vlastite obaveze više u skladu s osobnim vrijednostima. Ako radimo na onome što nas zaista pokreće i istovremeno gradimo odnose koji nam donose zadovoljstvo, možda smo bliže toj ravnoteži nego što smo mislili.

U konačnici, traganje za ravnotežom između poslovnog i privatnog života više je upravo to - proces usklađivanja s vlastitim vrijednostima nego potraga za savršenom formulom. Ako smo iskreni prema sebi, jasno je da niti jedan dan ne može biti idealno balansiran, i to je sasvim u redu.

Izvor naslovne fotografije: Pexels