Prema istraživanjima, 74 % žena u dobi od 30 do 50 godina navodi osjećaj kroničnog umora i nepravde kao glavne izvore stresa i to ne zbog kućanskih obveza, nego zbog emocionalnog rada koji odrađuju u privatnom i poslovnom životu. To nije hormonska promjena, to je socijalni simptom.

A bijes, koji je desetljećima bio potisnut, sada postaje novi alat promjene.
U tom smislu, female rage nije destrukcija, nego obnova. To je energija koja iz “ne mogu više” prelazi u “neću više ovako”.

Kako je počela nova ekonomija emocija

Zamislite da emocije imaju cijenu. Da svaka frustracija, svaka “progutana” riječ na sastanku, svaka “ne bih htjela ispasti agresivna” ima svoju tržišnu vrijednost. Govorimo o ekonomiji emocija, svijetu u kojem se bijes, empatija, ranjivost i strast više ne skrivaju iza korporativnog PR-a, nego postaju alat upravljanja, inovacije i promjene.

Ako pogledamo zadnjih 20 godina, žene su ušle u gotovo sve sfere društva, ali uz cijenu. One su često morale biti dvostruko bolje da bi bile prepoznate, plaćene, shvaćene ozbiljno. U međuvremenu, strukture moći i u korporacijama i u društvu nisu se značajno promijenile.

Sociologinja Arlie Hochschild još je 1989. u knjizi The Second Shift opisala fenomen druge smjene koji se odnosi na žene koje nakon posla odrađuju drugu, neplaćenu smjenu kod kuće. Danas, u digitalnom dobu, ta se druga smjena pretvorila u neprekidnu treću: emocionalni menadžment, brigu o djeci, tjeskobu oko karijere, izgled, društvene mreže i samorazvoj.

Kad sve to zbrojimo, dolazimo do pojma the economy of rage, ekonomije u kojoj se bijes više ne potiskuje, nego koristi. Žene ga kanaliziraju u biznis, u kreativnost, u startupe, u aktivizam. Iz tog bijesa nastaju projekti, pokreti i brendovi. Bijes je postao gorivo inovacije.

Business lekcija: bijes kao resurs

U tradicionalnoj poslovnoj kulturi, bijes se uvijek čitao kao znak gubitka kontrole. Kad muškarac viče, strastven je. Kad žena podigne ton, emocionalna je. Ali istraživanja pokazuju da žene koje otvoreno izražavaju frustracije (uz jasno definirane granice i argumente), imaju veći utjecaj na odluke tima i veću percepciju autentičnosti.

Drugim riječima, autentična emocija gradi autoritet.

Sve više liderica danas koristi ono što bismo prije zvali “ženski bijes” kao alat transformacije kako bi:

• postavile granice,
• promijenile timsku dinamiku,
• raskrinkale toksične obrasce,
• stvorile kulturu u kojoj se osjećaji ne potiskuju, nego pretvaraju u strategiju.

Dakle, kad ljutnja postane valuta, pitanje nije trebamo li se ljutiti, nego što ćemo s tim osjećajem učiniti. Možemo ga pretvoriti u destrukciju ili u promjenu. U tišinu ili u politiku. U prigovor ili u poslovnu strategiju koja redefinira kako izgleda moć.

Kad bijes pokreće promjenu 

Ženski bijes više nije samo osobna stvar. Postao je tržišna sila. Brendovi, posebno u wellness i lifestyle industriji, sada ciljaju žene koje su preumorne da bi bile tihe.

Ali postoji i tamna strana ekonomije bijesa: ako se pretvori u marketing, gubi snagu. Empowerment washing kada brendovi glume feminističku poruku bez stvarne promjene danas je novi oblik eksploatacije emocija.
Zato je važno razlikovati autentičan bijes koji gradi od komercijalnog bijesa koji prodaje.

Danas, kroz female rage, vidimo proces u kojem žene uče kako reći “ne” bez isprike. I u poslovnom i u privatnom svijetu, to “ne” je prvi korak prema zdravijem “da” - onom koje dolazi iz samopoštovanja, a ne iz dužnosti.

Jer kada žene prestanu šutjeti, društvo se počinje mijenjati. I možda je upravo ta ljutnja (mirna, fokusirana i duboko ljudska) najzdraviji oblik nade koji imamo.

Izvor naslovne fotografije: Pexels