Uvijek me nasmije činjenica da najviše razgovora za posao dogovaramo u rujnu i siječnju. Kao da cijeli poslovni svijet prati neki svoj „školski kalendar“. U rujnu jer ljeto završi i svi krenemo u nove početke, a u siječnju jer nakon blagdana donosimo odluke o promjenama. I neću lagati – svaki razgovor za posao, bez obzira na to koliko godina ili iskustva imate iza sebe, donosi onaj osjećaj leptirića u trbuhu. Pitala sam se milijun puta: što ako nisam dovoljno dobra, što ako pogriješim, što ako ispadnem smiješna?

Ali nakon godina iskustva – prvo kao kandidatkinja koja je prolazila razgovore, a kasnije kao osoba koja je sama zapošljavala ljude – mogu reći jedno: razgovor za posao nikad nije jednosmjerna ulica. To nije test koji vi polažete da bi netko drugi rekao „prošli ste“, nego susret dviju strana koje trebaju procijeniti žele li raditi zajedno. Taj trenutak spoznaje promijenio je sve – i način na koji sam se pripremala i način na koji sam doživljavala sebe u tom procesu.

I zato ću podijeliti  šest savjeta koji nisu klasični („pripremite si odjeću dan ranije“ tip savjeta). Ovo su lekcije iz stvarnog poslovnog života, onako kako ih vidi žena koja je sjedila s obje strane stola.

Razgovor nije jednosmjerna ulica

Prvo – uvijek zapamtite da razgovor nije samo o tome hoćete li se vi svidjeti poslodavcu, nego i o tome hoće li se poslodavac svidjeti vama. Toliko puta sam vidjela kandidate (i sama sam bila jedna od njih) kako se preznojavaju da pokažu najbolje što mogu, a pritom zaboravljaju pitati sami sebe: „Želim li ja ovdje provoditi osam sati svog dana? Jesu li vrijednosti ove firme u skladu s mojima?“ Ako se već dugo osjećate nezadovoljno na poslu, onda znate koliko to ima cijenu. Nemojte zato dozvoliti da vas očaj natjera da pristanete na bilo što – važno je da i vi birate.

Samopouzdanje kao da ste već tu

Drugo – samopouzdanje. I znam, to zvuči kao floskula, ali vjerujte mi, razlika između osobe koja dođe na razgovor kao da već pripada toj poziciji i one koja previše razmišlja o vlastitim manama – ogromna je. Nisam jednom zaposlila kandidata koji nije imao sve s popisa traženih vještina, ali se ponašao kao netko tko će ih vrlo brzo savladati. Muškarci to rade stalno. Statistika kaže da će se muškarac prijaviti na posao i ako zadovoljava 60% traženih uvjeta, dok žene čekaju da budu na 90 ili 100%. A često upravo to čekanje znači da nikad ne pošaljemo prijavu. Moj savjet? Ponašajte se na razgovoru kao da posao već imate, bez bahatosti, ali s uvjerenjem da tu pripadate.

Iskrenost uvijek pobjeđuje blefiranje

Treće – iskrenost. Još uvijek se sjećam jedne djevojke koju smo intervjurali. Pitali smo ju zna li raditi u jednom softveru. Rekla je: „Ne, još ne znam, ali brzo učim i već sam skinula probnu verziju da se upoznam s njom, čim sam vidjela da to tražite u oglasu.“ I znate što? Par dana poslije, postala nam je kolegica. Jer nitko ne očekuje da znate sve. Ali svi očekuju da budete dovoljno hrabri priznati što ne znate i dovoljno odlučni pokazati da ste spremni naučiti. Nemojte stavljati reflektor na ono čega se bojite ili što još niste u potpunosti savladale. Pokažite što znate, a za ostalo recite: „Naučit ću.“

Pokažite da ste se pripremile

Četvrto – edukacija o firmi. Nisam jednom sjela s kandidatom i shvatila da ne zna čime se mi zapravo bavimo. I to je odmah kraj priče. Jer ako niste odvojili pola sata da istražite, kakvu to poruku šalje? Ali kad kandidat kaže: „Vidjela sam da radite projekt X, to je slično onome na čemu sam i ja radila“ – to je znak da mislite ozbiljno. Uvijek tražite tu poveznicu između vašeg iskustva i onoga što firmi treba.

Vaše iskustvo vrijedi više nego mislite

Peto – naučite pričati svoju priču. To je možda i najteže. Ljudi često krenu nabrajati svoja iskustva kao da čitaju iz životopisa. Ali razgovor za posao nije puko čitanje liste. To je trenutak da pokažete kako se vaša priča uklapa u njihovu budućnost. Ako ste radili u prodaji, recite kako ste izgradili odnos s klijentima, a ne samo da ste radili u prodaji. Ako ste vodili projekt, objasnite što ste naučili o timskom radu, a ne samo da ste ga „završili“. Relevancija je ključ – uvijek povežite ono što ste radili s onim što biste mogli raditi kod njih.

Prestanite umanjivati sebe (p.s. muškarci to nikad ne rade)

Šesto – zapamtite da poslodavci traže ljude, a ne robote. Da, žele kompetencije, ali žele i osobu s kojom će moći surađivati, nekoga tko unosi energiju u prostor. Nemojte skrivati svoju osobnost. I ne bojte se pokazati strast za onim što radite. Kada pričate o poslu na način da se vidi da vas to pokreće, to ostavlja najjači dojam.

Znajte da niste same i da svijet biznisa treba vas

Kada kažem „niste same“, ne mislim samo na vas koje čitate ovaj članak, nego na to da postoji čitav niz studija koje pokazuju da razlike između muškaraca i žena u procesu prijave za posao nisu mit. I ako razumiješ te razlike, možeš se bolje pripremiti mentalno.

Jedan od poznatih primjera je onaj koji smo spomenule već na poćetku (istraživanje koje pokazuje da muškarci često apliciraju za posao i ako zadovoljavaju samo oko 60 % uvjeta, dok žene često čekaju da ispune 100 % uvjeta navedenih u oglasu).

Nadalje, u danskom istraživanju koje je analiziralo stvarne prijave na tržištu rada, ustanovljeno je da postoji značajan „gender application gap“ — dakle razlika u broju i vrstama poslova za koje muškarci i žene apliciraju, čak i kad imaju vrlo slične kvalifikacije.

Dakle, da zaključimo. Ako mislite da niste dovoljno dobri, vjerojatno griješite. Većina nas žena prečesto sumnja u sebe, dok muškarci lakše zakorače i u ono za što nisu potpuno spremni. I to je možda najvažniji savjet – zakoračite. Pošaljite prijavu. Otiđite na razgovor. I budite svjesni da se tamo ne prodajete nego nudite ono što jeste – a to je puno više nego što mislite.

Jer posao ne dobiva uvijek onaj tko zna najviše, nego onaj tko vjeruje da može.

Izvor naslovne fotografije: Pexels