Kad mi je stigao poziv na božićni event u listopadu, iznad glave mi se pojavilo sto upitnika. Dok su drugi tražili gumene čizme i prvu dobru jesensku seriju, netko je već instalirao lampice i slagao gingerbread macarons. 

Moja prva misao bila je: "Preuranjeno." 

A druga, gotovo odmah nakon toga: “Ili možda savršeno tempirano.” Ispostavilo se - ovo drugo.

Jer danas, kad sve radimo u zadnji čas, uraniti postaje nova supermoć.

Placa Catering, ekipa koja je u listopadu "otvorila Božić" u restoranu Fidel Gastro, nije samo servirala blagdanski meni, nego i lekciju o planiranju, emociji i biznisu.

Planiranje nije dosadno 

Svi znamo koliko je planiranje često ono što “nemaš kad”. Svi mi živimo u vatrogasnom ritmu: gasimo, rješavamo, improviziramo. I zato me planiranje gotovo uvijek podsjeća na Excel, kalendare i rokove, a rijetko kad na uzbuđenje i smisao.

Ali taj božićni event u listopadu za mene je bio upravo to - pokazatelj da planiranje itekako može biti čin kreativnosti, pa čak i ljubavi. Jer ako nešto pokreneš unaprijed, to znači da si dao sebi i drugima vrijeme da uživaju. A u poslu, baš kao i kod kuće, vrijeme je najskuplja valuta.

Placa je pokazala što znači misliti unaprijed. Dok će u prosincu svi panično tražiti slobodan catering termin i još slobodniji datum, oni će već otvarati pjenušac - smireni, spremni i prisutni. A nije li to ono što svi želimo? Ne samo u poslu, nego i u životu?

Emocija je najbolji (poslovni) alat koji imaš

Sjedila sam tamo među lampicama i mirisu cimeta i shvatila da se na ovome eventu uopće ne govori o hrani, ni o blagdanskoj dekoraciji, koliko o emociji.

Govorilo se o onom trenutku kad usporiš i shvatiš da se i u poslu vrijedi posvetiti detaljima jer emocija je ono što ljudi pamte.

Često zaboravljamo da možeš imati najbolji proizvod, vrhunsku uslugu, najpametniji poslovni model, ali ako tvoj brend ne izazove ništa u ljudima, on ne živi. Placa je to uspjela. Zato što su kreirali doživljaj, a ne samo event.

I to je nešto što bih voljela da svaka poduzetnica nosi u sebi: činjenicu da emocija u biznisu nije slabost, nego diferencijacija.

VIDEO EMBED

Biznis kao refleksija nas samih

Kao netko tko godinama balansira posao i obitelj, znam koliko često zaboravimo stati i pogledati što to zapravo gradimo. Ne samo u brojkama i projektima, nego i u porukama koje šaljemo.

Ako poslu pristupaš s nervozom, kaosom i “ajde samo da završim”, to se vidi. Ako pristupaš s toplinom i svrhom - i to se vidi.

Zato me Placin potez oduševio. Ne zato što je “Božić u listopadu” lud, već zato što je bio dosljedan filozofiji da posao nije samo logistika, nego i emocija. U konačnici, ono što ostaje iza svakog uspješnog projekta nije profit, nego priča, a priče koje se pamte uvijek mirišu na autentičnost.

Što sam naučila?

Prije svega, zaključila sam da planiranje nije hladna korporativna vještina, nego način da sebi poklonim mir. Da emocija u poslu nije slabost, nego snaga. I da najvažnije odluke često donosimo upravo onda kad smo spremni biti nekonvencionalni.

Zato, ako si poduzetnica (ili poduzetnik) koji ovo čita dok paralelno skrola mailove i lista raspored dječjih treninga, evo nekoliko poruka za tebe:

• Ne čekaj prosinac da staneš.
• Napravi svoj “Božić u listopadu”.
• Napravi nešto unaprijed, s namjerom, s osjećajem. 
• Gledaj kako ti se posao (i život) mijenjaju.

Kad sam izašla iz restorana, s mirisom cimeta i roast beefa, pomislila sam: možda je to ono što nam svima treba.

Malo više topline u planiranju.

Malo više emocije u biznisu.

Malo više smisla u svakodnevnom kaosu.

Jer ako išta učimo iz “Božića u listopadu”, to je da prave odluke ne čekaju kalendar, one čekaju hrabrost. A kad spojiš hrabrost, emociju i dobru ideju, listopad uopće nije prerano za čaroliju.

Izvor naslovne fotografije: Placa Catering