Posao vam je dobar. Plaća stiže. Kolege su u redu. Ali entuzijazma u vama nema. Nema onog obećanog osjećaja smisla, strasti, ispunjenja. Upravo u takvim situacijama počinje unutarnji konflikt modernog radnika: ako ne volite svoj posao, znači li to da ste pogriješili u odabiru karijere? Ili smo samo povjerovali u pogrešnu priču?
Posljednjih dvadeset godina prodana nam je ista ideja, upakirana u motivacijske citate, TED govore i LinkedIn objave: “Radi ono što voliš i nećeš raditi ni dana u životu”.
Zvuči lijepo. Gotovo romantično. I potpuno nerealno za većinu ljudi koji ujutro spremaju djecu u vrtić, trče na sastanke, “gase požare” i navečer pokušavaju imati energije za vlastiti život.
Kako su očekivanja sabotirala karijere
No, usuđujemo se reći kako problem nije u tome što ljudi ne vole svoj posao, nego što su očekivali da će ih taj posao voljeti natrag.
Očekivali smo da će nam posao dati smisao, identitet, samopouzdanje, društveni status i osjećaj da smo na pravom putu. U tom procesu, posao je prestao biti ono što realno je, alat za život, i postao je emocionalni projekt.
A istina je takva da nijedan posao ne voli natrag. Posao ispunjava zadatke, rokove i KPI-jeve. Sve ostalo smo mu mi pripisali.
Normalni ljudi ne skaču iz kreveta zbog posla
Unatoč Instagramu, većina ljudi ne ustaje u 5 ujutro s osmijehom jer ih čeka spreadsheet, sastanak ili klijent. I to ne znači da su promašili poantu u businessu. To samo znači da su realni i da se usuđuju to reći na glas.
Za roditelje, posao često nije izvor strasti, nego stabilnosti. Za mlade poduzetnike, posao je često stres, sumnja i odgovornost prije nego što postane sloboda. Za sve nas mamagere (i tatagere) koji svakodnevno multitaskamo i balansiramo između privatnog i poslovnog svijeta, posao je dio šire slagalice života, a ne njezin centar.
Očekivati da posao stalno ispunjava emotivne potrebe isto je kao očekivati da kuhinjski stol riješi sve obiteljske probleme. Dakle, može biti mjesto okupljanja, ali ne i psihoterapeut.
Kad nezadovoljstvo nije signal za otkaz
Nezadovoljstvo se danas često tumači kao alarm za drastične promjene: daj otkaz, promijeni karijeru, “pronađi sebe”. Ali vrlo često nezadovoljstvo ne govori da je karijera pogrešna, nego da su očekivanja bila nerealna.
Jeste li se ikada zapitali da možda nije problem u poslu? Možda je problem što očekujemo da nas taj isti posao ispuni, umjesto da nam omogući prostor da se ispunimo drugdje - u obitelji, prijateljstvima ili projektima koji nemaju monetarnu svrhu.
Dobar život je rezultat ravnoteže, rutine i realnih očekivanja. U tom smislu, posao je jedan element tog sustava, ne njegov vrhunac.
Generacija koja mora voljeti sve što radi
Odrasli smo uz poruku da rad mora biti smislen, autentičan i u skladu s osobnim vrijednostima i to samo po sebi nije loše. Problem nastaje kad svaki loš dan na poslu doživljavamo kao egzistencijalni neuspjeh, a imamo očekivanja da će posao koji radimo svakodnevno potvrditi naš identitet i naše vrijednosti.
Nitko ne govori dovoljno glasno da i dobar posao ima dosadne dane, frustrirajuće klijente i besmislene sastanke uz teme koje su se mogle riješiti mailom.
Istraživanja s Harvarda i Stanforda već godinama upozoravaju na ovaj fenomen. Studije o tzv. calling-oriented work (posao kao poziv) pokazuju da ljudi koji vjeruju da njihov posao mora biti duboko ispunjavajući često doživljavaju veći osjećaj krivnje, tjeskobe i burnouta u trenutku kad posao ne ispunjava ta očekivanja. Drugim riječima, što više očekujemo da će nam posao dati smisao, to nas jače pogađa kad se to ne dogodi.
Što ako posao ne mora biti ljubav?
Razmislite i o tome da možda posao ne mora biti strast. Možda je dovoljno da bude stabilan, pošten i dovoljno fleksibilan da ostavi energiju za ostatak vašeg života.
Možda je uspjeh u 2026. godini upravo to - posao koji ne iscrpljuje do kraja, koji ne definira cijeli identitet i koji omogućuje da se navečer ne osjećamo prazno.
To nije odustajanje. To je zrelost.
Ako i dalje niste sigurni u to, ovo su pitanja koja vrijedi postaviti prije engo zaključite da ne volite svoj posao:
- Mrzite li svoj posao ili ste samo umorni?
- Ne volite ono što radite ili je sve što radite bez pauze?
- Tražite li od posla ono što biste trebali dobiti od života izvan njega?
Odgovori na ta pitanja često su neugodniji od promjene karijere, ali su dugoročno korisniji ako iskreno na njih odgovorite.
Karijera je odnos koji se gradi kroz faze. Nekad je funkcionalan, nekad zamoran, nekad stabilan, rijetko strastven. I to je u redu. Ne morate voljeti svaki dan svog posla da biste imali dobar život.
Zato… možda nije vrijeme za otkaz, nego za reset vlastitih očekivanja?
Izvor naslovne fotografije: Pexels
