Da su novije generacije (osobito generacija Z) po mnogočemu posebne, to smo već znali, ali kad je o svijetu biznisa riječ, stvari postaju sve zanimljivije. Nedavno smo pisali o tome kako im ne pada na pamet javljati se nadređenima na telefon izvan radnog vremena, kako jasnije postavljaju granice u poslu ne bojeći ne nikoga i ničega te kako za njih ne postoji pojam sastanka u vrijeme ručka, a kamoli prekovremeni rad.

Kao društvo, ponekad čak imamo osjećaj kako su nam toliko šokantni da mislimo da nas više ništa ne može iznenaditi, ali oni uvijek uspiju otići korak dalje. Ovog puta, TikTokom je zavladao novi trend koji se tiče svijeta biznisa, a pogađate - tiče se ponajviše generacije Z. 

Što je i kako je nastao task masking?

Govorimo o task maskingu, trendu koji podrazumijeva stvaranje dojma zauzetosti bez stvarne produktivnosti. No, kako je uopće task masking nastao i zašto je toliko karakterističan za ovu generaciju?

Iako je teško precizno odrediti tko je prvi skovao termin task masking, koncept simuliranja zauzetosti nije nov. Međutim, razvojem digitalnih tehnologija i promjenama koje su posljednjih godina prisutne u radnim okruženjima, ovaj fenomen dobio je potpuno novu dimenziju. Korisnici dijele svoja iskustva i strategije preživljavanja u korporativnom svijetu čak i na TikToku, a upravo tamo se o task maskingu priča sve više i sve glasnije. 

Koja je svrha task maskinga?

Ako bismo morali laički objasniti i dočarati kako task masking u biti izgleda, najvjerojatnije bismo ga mogli prepoznati po tome da osoba koja ga prakticira dramatično uzdiše za ekranom i govori kako ima jako puno posla, zatim brzo tipka ili nosi laptop posvuda sa sobom kako bi ostali zaposlenici (i nadređeni) vidjeli koliko je osoba zaposlena. Kod ovog trenda, poanta je u tome da radimo sve na overreacted način kako bismo ulovili nečiju pažnju te kako bi netko mogao reći da zaista puno radimo, dok u stvarnosti jedva da uopće radimo.

Iako bi starijim generacijama moglo pasti na pamet da je u središtu svega najobičnija lijenost koja se često spočitava upravo generaciji Z, činjenica je da je task masking toliko uzeo maha da pomalo postaje umjetnička forma u uredima. Koga za to okriviti? Mikromenadžment nadređenih? Modernu radnu kulturu u kojoj je svaki potez zaposlenika pod povećalom? Nije teško za zaključiti - kad vas šef neprestano promatra, lakše je odglumiti zaposlenost nego riskirati da vas proglase neradnikom.

U svakom slučaju, rekli bismo kako je task masking taktika preživljavanja u radnom okruženju u kojem je pola bitke izgledati zaposleno.

Kako ovaj trend mijenja budućnost i samo tržište rada?

Dok tvrtke i dalje plaćaju wellbeing coacheve u nadi da će zaposlenicima objasniti kako se riješiti stresa, a nadređeni im istovremeno pune to-do liste bez imalo grižnje savjesti ili razmišljanja o tome stignu li oni zaista odraditi sve što se traži u roku, fenomeni poput task maskinga bit će sve prisutniji i popularniji. 

Činjenica je da plovimo prostranstvom moderne kulture poslovanja u kojoj je generacija Z ona koja počinje postavljati pravila i smjer kojim se treba ići te da u skladu s time treba razmisliti mogu li tradicionalni radni modeli opstati? Ili možda da se bolje pitamo - koliko vremena im je još uopće ostalo?

U cilju stvaranja sretnijih (a samim time i produktivnijih) zaposlenika, modeli poput RTO politike (return to office) kod mladih više ne pale. Baš naprotiv, oni će tada postati još kreativniji u pronalaženju načina kako zaobići pravila i preživjeti stvarnost koja im ne odgovara, ali će zasigurno natjerati vodu na svoj mlin. Jer to je ta fascinantna osobina generacije Z. 

Dakle, ako vam je želja potaknuti zaposlenike na veću produktivnost, obratite pozornost na hibridne i remote modele rada. Dobro ih proučite i razmislite kako ih implementirati u svoje poslovanje. Generacija Z učinit će sve samo da ne mora provoditi sate u prometnim gužvama kako bi morala 8 sati sjediti u dosadnom uredu.

To potvrđuju i istraživanja. Primjerice, prema istraživanju Bospara, 61 % zaposlenika tvrdi da su produktivniji kod kuće, dok samo trećina misli da istu razinu produktivnosti može postići u uredu.

Task masking vs. stvarna produktivnost

S druge strane, tvrtke koje se i dalje grčevito drže starog modela rada i ne namjeravaju ga se samo tako odreći, također postaju domišljatije pa tako osmišljavaju razne strukture radnih procesa koji vrednuju rezultate, a ne samo prisutnost. Na taj način lažna produktivnost će teško zasjati na biznis tronu, a zaposlenici neće imati dojam da ih tvrtke i nadređeni “iskorištavaju” i ne cijene njihove potrebe.

Poanta je u tome da se svi zajedno trebamo zapitati kako ćemo doista početi mjeriti produktivnost. Jer, baš kao što to task masking sugerira - ono što na prvi pogled izgleda kao posvećenost poslu, može biti itekako dobro odglumljeno.

Kako suzbiti task masking?

Iako je na prvu teško povjerovati da je sve to moguće držati pod kontrolom, moderni poslodavci koji su spremni učiti, mijenjati se i zaista raditi u cilju obostranog zadovoljstva na relaciji poslodavac-zaposlenik, imaju na raspolaganju razne pametne strategije za unaprjeđenje poslovanja, poslovnih procesa te u konačnici, i za suzbijanje task maskinga.

Ovo su neke od njih:

Povjerenje je istovremeno ključ za poticanje autonomije i produktivnosti kod zaposlenika, ali i za emotivniji, ljudskiji pristup koji će malo koga ostaviti ravnodušnim. Ako ste poslodavac, koliko god autoritativnost u vama vrištala “micromanaging”, zaboravite na to i vjerujte im.

Jasno, glasno i crno na bijelo definirajte svoja očekivanja prema zaposlenicima. Kada su stvari od samog početka precizno definirane, nema potrebe za glumatanjem zaposlenosti i praznim hodom koji nikome ne donosi korist.

Mnogi poslodavci glume da vole i poštuju fleksibilnost, a zapravo jasno pokazuju da broje koliko je tko puta otišao po kavu. Zaboravite na dvosmislena ponašanja i nepotrebni presing i fokusirajte se na ono što je doista bitno.

Mnogi poslodavci to zaboravljaju, ali zapravo sve kreće od toga koliko se tko osjeća bitno i cijenjeno. Da se razumijemo, naravno da CEO neće pitati osobu na recepciji što misli o važnom poslovnom projektu, ali osoba na recepciji time nije manje važna. Zapravo, iznenadili biste se koliko bi vam mudrosti podijelila. Ponekad od šume ne vidimo stablo, a od raznih titula i fokusa na “bitne osobe” promiču nam detalji i ljudi o čijoj produktivnosti ovisi važna administracija i operativni procesi. Dakle, kad god imate za to priliku, pitajte za mišljenje, posvetite im minutu iskrenog interesa, pokažite zahvalnost za posao koji rade bez obzira na hijerarhiju.

I ne zaboravite možda i ono najvažnije: ako već toliko promatrate svoje zaposlenike, poštujte kulturu psihološke sigurnosti koja im omogućuje da priznaju kada im je potreban odmor te da im se isti omogući bez rasprave. To je ključno za poticanje autentičnog angažmana i produktivnosti, umjesto uvođenja nepotrebnog task maskinga. 

Jer na kraju dana, najbolji radnici nisu oni koji izgledaju zauzeto, već oni koji stvarno postižu rezultate.

Dakle, krenimo u budućnost u kojoj task masking postaje jednako zastarjeli proces kao i dial-up internet.

Izvor naslovne fotografije: Pexels