Adaptacija zvuči uzbudljivo dok ne shvatiš da u stvarnom životu ne dolazi u before & after formatu od 30 sekundi. Umjesto brzog prijelaza u montaži dobiješ mjesece odluka, kompromisa i pitanja koja ti nitko nije postavio kad si kretao: Koja pločica će te još veseliti za X godina?

Trendovi su super kad ih gledaš izvana. Terrazzo izgleda sjajno na Pinterestu, neki novi uzorci parketa imaju svoj trenutak, a kuhinje u mat crnoj boji obećavaju eleganciju.

No, onda se sjetiš da je mat crna idealna za masne otiske prstiju, terrazzo te neće nužno usrećiti kad se zalomi masna mrlja od ručka, a opskurni uzorci – koliko god bili fotogenični – mogu izgledati kao arheološki nalaz već nakon par mjeseci.

Trend ima rok trajanja, ali odluke nemaju

Najveća frustracija kod odabira trajnih stvari je u tome što – zamislite samo - traju. Ono što je danas must-have – poput kuhinjskih fronti u toplim drvenim tonovima, keramičkih pločica s teksturom ili retro rasvjete – može pasti u zaborav prije nego što ti majstor uopće završi radove.

A kad nešto ugradiš, tu si – to je tvoje i gledaš to svaki dan. I tu mozak radi dvostruki salto: ako uzmeš ono što ti se sviđa sada, hoće li ti za pet godina izgledati kao podsjetnik na lošu odluku? Ako igraš na sigurno, hoćeš li svaki put kad prođeš kroz prostor misliti jesi li mogla biti malo hrabrija? Ako se odlučiš na najnoviji model pločica, što ćeš kad ga prestanu proizvoditi baš kad ti zatreba dodatna dva-tri komada jer nikad ne znaš? Ako odabereš nešto što se uklapa u stil danas, što će biti... i tako dalje.

To je onaj prostor između hrabrosti i razuma u kojem većina nas završi kad treba odabrati kuhinjsku radnu ploču.

Praktično vs. estetsko – nikad ravnopravna borba

Parket? Masivni hrast izgleda predivno, ali treba ga održavati, a prebrusiti ga možeš jednom u životu prije nego što postane tanji od papirnate maramice. Mozaik? Prekrasan kad ga zamisliš posloženog kako želiš, ali majstor te gleda kao da će sad napraviti harakiri. Kuhinja? Otok izgleda kao centar svijeta dok ne skužiš da nemaš gdje staviti stol ili da svi gosti završe u tvojoj radnoj zoni.

Sve to biraš dok ti se vrte lijepe slike u glavi, a razum vuče na drugu stranu. I negdje između “to će izgledati savršeno na fotki” i “to je jedino što ću moći održavati bez da poludim” donosiš odluku koja će živjeti puno dulje od trenutne inspiracije.

Kako preživjeti vlastite odluke

Ono što ti nitko ne kaže je da u jednom trenutku moraš prestati birati po tome što ti se sviđa sada i početi birati po tome što ti neće ići na živce svaki put kad se probudiš. Trendove vrijedi pogledati – za inspiraciju, ne za kopiranje.

Uređenje i adaptacija nije samo u promjeni prostora, nego u promjeni perspektive: od što će izgledati dobro na fotki prema što će mi se sviđati kad je ponedjeljak ujutro i nisam još popila kavu. Kad se uspiješ prebaciti na taj način razmišljanja, možda ćeš izbjeći onaj trenutak za pet godina kad pogledaš kuhinju i kažeš – “Što mi je ovo trebalo?”.

Zato na kraju, kad prođeš prednosti i mane, kad odslušaš mišljenja majstora, arhitekta, psihologa i slučajnog poznanika iz trgovine keramike, na kraju shvatiš da se najmirnije osjećaš kad se vratiš onome što ti je već poznato. Biraš isto ono, u sličnim tonovima, u čemu si uživao/la i do sada. 

Ono što te veseli i uz što se osjećaš sigurno. Jer kad neki trend prođe, kad boje iz kataloga promijene paletu i više nisu beige, ono što ostaje je prostor u kojem ti je dobro – a to se ne može ugraditi po tuđem ukusu.

Izvor naslovne fotografije: Historiska Hem