U eri digitalne fleksibilnosti doživljavamo procvat rada od kuće i ljudi koji pomiču granice svojim primjerom upravljanja vlastitim vremenom i rasporedom.
To sve manje uključuje posao s radnim vremenom od 9 do 17 koji je odjednom postao nešto zastarjelo, neprivlačno i u konačnici – nepotrebno. Tradicionalni koncept posla u kojem je još nedavno ovo radno vrijeme predstavljalo stabilnost, danas postaje sinonim za gubljenje vremena.
Radno vrijeme u svijetu koji ne staje
Kako god plovimo iz dana u dan, imamo osjećaj da svijet sve više ubrzava, da vrijeme sve brže juri i da dan nema dovoljno sati za sve obaveze na našim to do listama, a još manje za sve ono što bismo htjeli raditi u slobodno vrijeme.
No, što je to uopće slobodno vrijeme? Sve te obaveze prešutno su počele prelaziti u prekovremene sate i vrijeme koje bi trebalo biti rezervirano za obitelj, prijatelje, druženja, sport i sve one aktivnosti koje nas opuštaju i čine život ljepšim. Granica između privatnog i poslovnost počela se sve više zamagljivati, a radno vrijeme od 9 do 17, kojeg mnoge tvrtke i dalje smatraju najpoželjnijim, počelo se smatrati nefleksibilnim. I to ne samo za majke koje teže balansiraju roditeljstvo i posao, nego za sve dobne skupine koje su upravo u fleksibilnosti pronašle spas za smanjenje stresa i bolju ravnotežu u životu.
Budući da nas tehnologija povezuje u svako doba dana (i noći), mnogi posao nose kući, čime se čini da radnog vremena više uopće niti nema, a da je 9-17 postala obična oznaka na poslovnom ugovoru ili vratima ureda. Pa - koje bi onda bilo najidealnije radno vrijeme u ovom svijetu koji ne staje?
Fleksibilnost kao ključ uspjeha moderne kulture
Upravo je fleksibilnost ta magična riječ koja danas otvara mnoga vrata i označava ključ uspjeha u modernom okruženju. Danas više ne želimo živjeti kao robovi korporacija, bez obzira na naše privatne uloge i obaveze, nego želimo i tražimo poslove koji se prilagođavaju našem načinu života, a ne obrnuto.
Stabilnost više ne leži u uredu od 9 do 17, nego u našim rukama, u našem mindsetu, u našim životnim stavovima i odlukama. Danas sve više zaposlenika bira poslodavca, a ne poslodavac zaposlenike. Zbog toga sve više želimo doseći taj personalizirani radni ritam, nešto o čemu su mnogi godinama mogi samo sanjati, a što su imali isključivo i samo poduzetnici.
To potvrđuje i istraživanje PwC-a iz 2022. koje donosi podatak kako 72 % zaposlenika tvrdi da im fleksibilno radno vrijeme povećava produktivnost i smanjuje stres.
Produktivnost i koncept „od 9 do 17“
Radno vrijeme od 9 do 17 dakle postaje sinonim za nefleksibilnost i donosi kavez monotonije te smanjenu priliku za kreativnost i produktivnost. Ono nije samo pitanje zastarjelosti i pojave novih trendova na tržištu rada, nego predstavlja i činjenicu kako smo različiti i u skladu s time, produktivnost i zadovoljstvo pojedinca može doći samo onda kada sami to odredimo, a ne kad sustav to čini umjesto nas.
Druga strana medalje
Iako na radno vrijeme od 9 do 17 svi bacaju drvlje i kamenje, treba imati na umu i drugu stranu medalje.
Kako je sve veći broj ljudi zaposlen u poslovima koji se mogu obavljati od kuće, tako se povećava i pritisak da se stalno bude dostupan. Također, gubi se socijalna komponenta jer često ne radimo u timovima, nego smo skriveni u svojoj privatnosti, svojim vlastitim rutinama koje vrlo brzo mogu postati zamorne. Žene se isto tako teško mogu koncentrirati između svih uloga koje su se našle u njihovom vlastitom domu. Sve to baca jednu veliku sjenu na sve one dobre strane „slobode“.
Važno je spomenuti i kako današnji zaposlenici žele posao koji nije samo sredstvo za plaćanje računa, već i mjesto inspiracije, razvoja i slobode. Problem sa standardnim radnim vremenom od 9 do 17 nije samo u tome što zauzima točno određeni dio dana, već u mentalitetu koji nosi – načinu na koji obuhvaća i ograničava našu svakodnevnicu.
No, što god bio trend i ritual moderne svakodnevice, činjenica je da svatko mora slijediti svoj unutarnji kompas i vlastite želje kako bi bio sretan, ispunjen, produktivan te u konačnici - uspješan.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
