Bojkot trgovačkih lanaca nije nešto što je stvar prošlosti. Ta nas tema još uvijek progoni u stvarnosti, u borbi i dijeljenju frustracije na društvenim mrežama, ali istovremeno – meme o inflaciji dijelimo bez razumijevanja osnovnih pojmova. Inflacija nije zavjera. Poskupljenja nisu slučajna. A trgovine nisu zlikovci u bajci. I možda, samo možda – nije loša ideja da o ekonomiji znamo barem onoliko koliko znamo o reality showovima i nogometu.

U vremenima kad se svatko osjeća kao žrtva inflacijske zavjere, bojkot trgovačkih lanaca mnogima zvuči kao hrabra pobuna. Ali što ako vam kažem da je to više nalik na pucanj u vlastitu nogu? Što ako je naš bijes, koliko god opravdan, zapravo usmjeren na krive ljude – ili barem na pogrešan kat u ekonomskoj zgradi odgovornosti?

Kriza ne nastaje na blagajni

Kad nam cijena jaja skoči sa 2,50 na 3,99 €, refleksna reakcija je: “Lopovi.” I to je ljudski. Ali istina je da ono što mi plaćamo u dućanu, samo je završni čin financijske drame koja se počela pisati mjesecima ranije – u globalnim cijenama energenata, troškovima logistike, cijenama sirovina, geopolitičkim sukobima i klimatskim poremećajima. Da, i vremenska prognoza u Brazilu utječe na cijenu naše kave.

Tatjana Spajić, direktorica korporativnih komunikacija Studenca, s kojom sam razgovarala na ovu temu, naglasila je da smo svi krivi - od društvenog okruženja u kojem se nalazimo već godinama, krivo je to što ne znamo i ne razumijemo pozadinu određenih cijena, nismo educirani i ne znamo što je inflacija i što stoji iza nje. Istaknula je da je odgovornost i krivnja na skupu svih dionika u cijelom tom procesu koji je izostao s pravovremenom reakcijom.

Ekonomija nije neprijatelj, nego alat

Uvriježena je ideja da je ekonomija nešto dosadno. Neki su je učili pod prisilom u srednjoj školi, neki je preskakali na faksu, a većina je doživljava kao zamornu kombinaciju tablica i političkih fraza. Ali u stvarnosti, ekonomija je znanje koje ti doslovno može spasiti novčanik.

Zato smatram da danas više nego ikad treba reći: Znanje o ekonomiji postaje jednako važno kao znanje kuhanja ili roditeljstva.

Ne znaš razliku između monetarne i fiskalne politike? Ili misliš da “inflacija” dolazi jer “netko gore” želi da ti živiš lošije? Vjeruj mi, to neznanje košta. I to debelo.

Je li bojkot rješenje? Ukratko – ne

Bojkot, kao društveni alat, ima svoju snagu – kad je usmjeren pametno i kada postoji jasna strategija. Ali bojkot bez razumijevanja šire slike je samo frustracija prerušena u akciju. Trgovci će preživjeti. Mali proizvođači možda neće, a potrošači će se samo vrtjeti u krugu samonametnute nemoći.

Ne, ovo nije obrana trgovaca. Ovo je poziv na odrasli razgovor. Na razumijevanje složenosti tržišta, lanaca opskrbe, monetarne politike i svega što nam inflaciju servira brže nego konobar jutarnju kavu. Ako ćemo igrati igru traženja krivca, onda hajdemo bar znati pravila.

Jer istina je da su trgovci samo zadnji u redu. Oni su vrh ledenog brijega koji pluta oceanom cijena u kojem se već godinama guši zdrav razum potrošača. Prije nego što cijena čokolade dođe na policu, kroz nju su već prošli troškovi sirovine, energenata, logistike, rada, poreza, i da – često i nevidljive ruke geopolitičkih igara.

Moja sugovornica zaključila je naš razgovor s mišlju zašto bi nam svima bilo bolje da prije bojkota barem malo promislimo – tko, što i zašto te na koji način oni u Studencu pristupaju svojim kupcima: nisu fokusirani na cijene, nego na benefite koje kupcu nude. 

Izvor naslovne fotografije: Mamager