S omiljenim zagrebačkim DJ-em, Josipom Hubzinom, poznatijim pod imenom Pepi Jogarde, popričali smo o vinu i gitarama, o glazbi i svemu onome što ga pokreće. Saznali smo kakve bi sve savjete dao mlađem sebi i kakav je u tatager ulozi. Zavirite u intervju i uživajte u razgovoru.
Jedan od najboljih i najomiljenijih zagrebačkih DJ-eva, Josip Hubzin ili Pepi Jogarde sve je osim običnog DJ-a. On je, naime, glazbenik, umjetnik, vinar, uljar, kuhar, otac i najvažnije od svega, čovjek koji živi svoju strast kroz svaku sferu života. Jednom rječju - tatager!
Pepijev put pokazuje da biti kreativan znači tražiti inspiraciju u svakom kutku života te da je pravo umijeće spojiti toliko različitih strasti u jednu skladnu cjelinu. Ako ste se ikada pitali što se događa kad se svjetla u klubu ugase ili kako on doživljava ista, ovaj intervju donosi odgovore.
B: Nedavno si proslavio 350-tu epizodu Adriatic Coastinga. Što to znači za tebe?
J: Za mene je to milestone. To je 700 sati glazbe koja se ne ponavlja. Kad sam krenuo s emisijom, 50 epizoda mi je bilo već puno. Pa kak' ću, hoću li ispucati svu glazbu… Međutim, kad shvatiš da je taj nepresušni izvor glazbe uvijek tu i da te tjera svaki tjedan na kopanje, prestaješ stajati na mjestu i predaš se tom drive-u. To i je odlika svakog DJ-a, da sluša glazbu nekoliko sati svaki dan. Da budeš filter i da to nesebično dijeliš s drugima.
B: Nedjelje su nekako lakše uz Yammat s tobom, posebno kad te ulovi onaj “smonday” feeling. Što za tebe znači radio?
Za mene je radio jedan poseban format u kojem mogu dati do izražaja i ono što ne bih nužno puštao u klubu. Ja se nakon svake emisije osjećam bolje nego kad sam ušao. Diže mi životnu energiju, a posebno je gušt svirati u novo opremljenom studiju Yammata u Račkoga 10. Ljudi prolaze u izlogu, dižu palac gore, bodre, šalju poljupce. Motivira me radijski format, a imam slobodu izbora, što je najbitnije, te sam afirmirao jedan poseban zvuk kroz emisiju. Neki ga zovu kao ti “smonday”.
B: S obzirom da si i aktivni tatager, misliš li da su obiteljske nedjelje upropaštene radi emitiranja? Na koji način to kompenziraš kćerki Franki?
J: Sve podredim radijskom terminu jer mi je važan. Naravno, radije bih uživao s prijateljima na roštilju, izletu, chillao doma na kauču ili otišao s Frankom u kino, no znam da me tisuće gladnih ušiju čeka u zadani termin, a to su prihvatili obitelj i prijatelji kao moju strast. Ponekad me isti posjete dok sam u eteru, a to mi je posebno drago. I Franka je nekoliko puta došla sa mnom na radio.
B: Veseli li se tvoja kćer tvojim nastupima? Dolazi li na tvoje gigove uopće?
J: Franka je čitavu sezonu radila na recepciji u Garden Resortu u Tisnom. Prošla je sve međunarodne festivale i dolazi na dosta mojih gigova, što me jako veseli. Evo sad u subotu sviram u KC Gradu u Beogradu i ona ide sa mnom. Jako je zanima DJ-ing i mislim da ima dobre preduvjete da se počinje s time baviti. Svira klavir u školskom bendu, na tulumima često preuzima ulogu selektora, tako da - ima moje krvi.
B: Kako bi se nosio s time da ti se Franka javi s neke druge muzike koju ne podržavaš, recimo narodnjačke glazbe?
J: Današnja mladež je premazana svim žanrovskim mastima. Tako i ona. Selektira što joj odgovara i na taj način raste. Mislim da je tekstovi više privlače nekad nego sama glazba. Voli bass, voli groove, voli emocije, a one dolaze do izražaja od Travis Scotta, Chopina, Denis Cruza ili Prijovićke. Ja sam tu samo promatrač. Čim počinješ braniti, dovedeš se u još goru situaciju. Sloboda izbora je jedina sloboda koju ne možeš čovjeku oduzeti.
B: Na koji način te glazba obilježila? Jesi li doživio neki stereotip samo zato jer si DJ? Ili nešto slično?
J: Ja titram s glazbom, moje se duševno stanje mijenja s njom. Kad mi nije dobro, glazba me spasi. Kad mi je dobro, kroz glazbu se osjećam fenomenalno. Kad me baš takne, onda se mijenja vibracijsko stanje stanica - neki to zovu “ježenje”.
B: Osim dobrog ritma, prati te glas i dobrog kuhara, ali i sjajnog organizatora programa - što možemo očekivati od tebe? Koji projekti tek dolaze?
J: Možete očekivati butik daytime evente poput “hohcajta” gdje spajamo dotično, možete očekivati brodske evente, zbivanja na ekstra lokacijama s kapacitetom do 200 ljudi pod još nepoznatim nazivom.
B: Uz dobru hranu, dolazi i dobra kapljica. Možeš li mi opisati što te inspiriralo za Vino & Gitare i koja zapravo priča stoji iza toga?
J: Proizvodim pjenušac klasičnom “Champagne” metodom vrenja u boci koji odležavaju na vrhunskim kvascima od 2-3 godina. Kapacitet je 3500 boca godišnje. Inspiracija je zapravo postupak rješavanja problema mijenjanjem početnih parametara ili uvjeta kojim se nakon niza pokušaja dobiva zadovoljavajući rezultat, a to jesu pjenušci. Volim mjehuriće te smatram da ako isključivo piješ bubblese, čitavu noć možeš imati sjajan provod.
B: Otkud inspiracija za Molly & Dolly?
J: Kako sam sav u glazbi, onda i naziv proizvoda vuče korijene iz toga. Dolly je Blanc de Noirs a dobio je naziv po boji kose Dolly Parton. Molly je Rose te je dobio naziv po boji lijeka za spašavanje brakova te velikoj popularnosti u disco eri 70-tih.
B: Da možeš poslati poruku mlađem sebi - sto bi si poručio?
J: "Dragi mlađi ja,
Ne brini toliko oko stvari koje ne možeš kontrolirati. Mnoge brige koje te muče, pokazat će se nebitnima s vremenom.
Vjeruj više u sebe i svoje sposobnosti. Greške nisu promašaji - one su prilika za učenje i rast. Svaki “neuspjeh” te vodi korak bliže uspjehu.
Više slušaj, manje pričaj. U tuđim pričama i iskustvima kriju se vrijedne lekcije.
I najvažnije - uživaj u putovanju. Ne žuri toliko prema cilju da propustiš ljepotu trenutka. Svaki period života nosi svoje radosti i izazove koji te oblikuju.
Bit će turbulentno, ali izdržat ćeš i izrasti u osobu na koju ćeš biti ponosan."
B: Opiši jedan dan s Pepijem Jogarde.
J: Dižem se u 6 sati, napravim si čaj s đumbirom i limunom. Odem na praksu Ashtanga Yoge te se iscijedim. Ponavljam svojih devet manifestacija. Prošećem Rozu, ponekad odem u saunu. Odem u Peti Kupe, napravim ručak za staff, odradim administraciju i mailove. Oko 15/16 sati odem doma. Slušam mjuzu. Odem u vinograd kad stignem, legnem oko 21:30 sati. Onda dođe vikend te bude turbulentno i taj se ritam mijenja, što zbog gaža, što zbog čitanja publike i prilagođavanja glazbe njihovom raspoloženju, odnosno održanja energije na plesnom podiju.
Ajmo iskreno — kad si se zadnji put zapitao o školskom rasporedu svog djeteta ili pratio bilo što vezano uz školske obaveze? Ako ti je kalendar pun poslovnih sastanaka, ali ni jedan roditeljski nije upisan, možda je vrijeme da si priznaš kako su ti školske obveze rupa u roditeljskom CV-u. I bez brige, nisi jedini.
Eurovizija već odavno nije samo pitanje glazbe – ona je lifestyle, stav i prilika da (barem na trenutak) pobjegnemo u paralelni svijet u kojem su perje, konfeti i emocionalne power balade poželjni i zanimljivi.
Pripremi se na najbolje kulinarske hackove koje zna samo mama s diplomom iz preživljavanja radnog tjedna. Ove cake nećeš naći u kuharicama, ali ćeš ih s guštom podijeliti s frendicom na kavi.