Činjenica je da živimo u vrijeme u kojem se domaća zadaća više ne piše, već se generira, u kojem djeca razgovaraju s chatbotovima kao s učiteljima, a roditelji se pitaju tko tu zapravo koga uči. 

Isto tako, granica između pomaganja i varanja tanja je nego ikad, a pojmovi poput samostalnog rada i vlastitog znanja dobivaju sasvim novo značenje.

Pisali smo već o utjecaju umjetne inteligencije na majčinstvo i odgoj, a sada smo zagrebali dublje u temu učenja uz AI. U Hrvatskoj, kao i svuda u svijetu, učitelji i roditelji još uvijek pokušavaju shvatiti je li umjetna inteligencija dar koji će našoj djeci otvoriti svijet znanja ili Trojanski konj koji će im ubiti znatiželju prije nego što stignu do srednje škole? Jer, budimo iskreni, kad dijete shvati da mu AI može napisati esej o Andriću, riješiti jednadžbu i prevesti latinski, što ga motivira da uopće pokušava? A s druge strane, kad vidimo koliko su škole spore, zastarjele i preopterećene birokracijom, nije li AI upravo ono što obrazovanju treba?

Širom svijeta, od Francuske do Južne Koreje, škole već uvode AI kodekse ponašanja, neki čak zabranjuju generativne alate, dok drugi grade nove, hibridne modele nastave u kojima se AI ne skriva, nego koristi kao asistent, partner i digitalni pomagač u učenju.

Što AI stvarno radi?

Generativni AI modeli ne znaju, nego predviđaju i to na temelju ogromnih količina teksta i obrazaca u podacima prema kojima računalo sastavlja odgovor koji najvjerojatnije slijedi. Rezultat izgleda pametno, ponekad briljantno, ali može sadržavati netočnosti i pogrešne izvore. To znači: izgled kompetencije bez stvarne provjere. I da, može proći kao domaća zadaća, čak i kod iskusnog nastavnika. Studije su čak pokazale da su neki AI-generirani ispiti prošli kod ocjenjivača koji nisu uspjeli razlikovati rad studenta od rada modela.

No, istovremeno može biti i pomoć i opasnost. AI može djelovati kao instruktor i objašnjavati korak po korak, podijeliti primjer izračuna, dati dodatne izvore i pomoći učeniku da razumije kompleksan pojam. Neka istraživanja pokazuju da generativni alati mogu poboljšati efikasnost učenja i potaknuti kreativnost ako se koriste kao alat uz nadzor nastavnika.

S druge strane, pretjerana ovisnost može utjecati na vještine samostalnog mišljenja, istraživanja i kritičke procjene izvora. Istraživanja i ankete učenika pokazuju da mnogi osjećaju kako AI slabi proces učenja kad ga koriste bez vodstva.

Kako razgovarati s djetetom koje koristi AI

Pitajte, a ne optužujte. Postavljajte pitanja poput: „Vidim da si koristio AI, kako ti je to pomoglo?“ Otvorena pitanja omogućuju uvid u procese učenja, a ne samo kontrolu.

Učite zajedno. Pogledajte kako AI radi i pitajte dijete da pokaže korake kako je došlo do rješenja. Tražite izvore i provjerite činjenice zajedno.

Dogovorite pravila, baš kao i za tv ili mobilne telefone. Postavite jasna pravila kada i kako je AI dopušten za domaću zadaću..

Tražite dokaz učenja. Ako se učenik koristi AI-em, tražite dodatne dokaze da je razumio rješenje. Npr. napravite kratki usmeni ispit, demonstraciju postupka, refleksiju o tome što je naučio.

Razgovarajte o etici. Objasnite zašto je važno učiti i zašto preuzimanje tuđeg rada nije isto što i korištenje alata.

Poduzetnici i škole: gdje se nalazi prilika?

AI mijenja i promijenit će čak i poslovne zahtjeve za sljedeću generaciju. Poduzetnici i investitori imaju važnu ulogu u tome. Ono na što bi se trebali fokusirati je sljedeće:

Suradnja sa školama

Razvoj alata koji pomažu nastavnicima, a ne ih zamjenjuju (alati za automatsku procjenu oblikovani da otkrivaju proces učenja, rubrike koje traže metakognitivne odgovore).

Edu-startupi

Ulaganje u platforme koje osobno prate napredak učenika, pružaju individualizirane prijedloge i pomažu nastavnicima u skaliranju kvalitete.

Partnerstva s lokalnom zajednicom

Dovođenje realnih projekata u školu (case studies, mentori iz industrije) kako bi zadaci bili autentični i relevantni. OECD i UNESCO vide upravo u partnerstvu obrazovanja i tehnologije priliku za smanjenje nejednakosti, ali upozoravaju da bez prave politike postoji rizik povećanja jaza.

Ako bismo morali ponuditi neki konkretniji zaključak na ovu temu u jednoj rečenici, mislim da bi to bilo sljedeće: AI nije kraj domaćih zadaća, ali mijenja način i razlog zašto ih radimo.

AI dolazi kao katalizator. Nije samo alat koji olakšava posao, nego postavlja pitanja poput: zašto radimo određene zadatke, što želimo da učenik nauči i kako mjerimo učenje. No, ako su domaće zadaće do sada služile za vježbu temeljnog rada, rješavanje problema i razvoj samostalnog mišljenja, sada moramo prilagoditi i cilj i metodu. To znači manje zadataka koje „može odraditi bilo tko s internetskom vezom“ i više zadataka koji mjere proces, refleksiju i stvarnu primjenu znanja.

Na kraju dana, sve se svodi na jedno: Hoćemo li našu djecu učiti da razmišljaju ili da samo generiraju odgovore?

Izvor naslovne fotografije: Pexels