Nekada je ideja da žena namjerno postane majka bez partnera zvučala kao scenarij iz distopijske budućnosti. 

No, život u 2025. godini čisti je dokaz da se žene diljem svijeta sve češće odlučuju na majčinstvo bez supruga, partnera ili čak ikakve iluzije o romantičnom suživotu. I tu više nije riječ o ženama koje su “ostale same” ili su “žrtve okolnosti”, već o onima koje svjesno biraju solo roditeljstvo. One nisu napuštene, nisu poražene – one su uzele sudbinu u svoje ruke i odlučile da žele dijete, ali ne i muškarca koji dolazi u paketu s tradicionalnim obiteljskim modelom.

Ali zašto? Zašto uspješne, ambiciozne, obrazovane žene, koje mogu imati “sve” – biraju upravo ovakav put?

Zašto žene biraju solo majčinstvo?

Za početak, statistika nije na strani tradicionalnog braka. Razvodi su i dalje u porastu, a broj žena koje kažu da su sretnije nakon braka zabrinjavajuće raste. Prema istraživanjima, broj žena koje se odlučuju na majčinstvo bez partnera raste diljem svijeta. 

U SAD-u, recimo, čak 40 % djece rađa se izvan tradicionalnog braka. 

U Velikoj Britaniji, podaci Nacionalne zdravstvene službe (NHS) pokazuju da se broj žena koje se obraćaju bankama sperme gotovo udvostručio u posljednjem desetljeću. 

U skandinavskim zemljama, gdje je društvena podrška samohranim roditeljima izuzetno jaka, solo majčinstvo više nije nikakav tabu, nego normalan, prihvaćen izbor. 

Prema podacima Eurostata, u nekim europskim zemljama više od 50 % djece rađa se izvan tradicionalnog braka, dok je samohrano roditeljstvo u stalnom porastu. Hrvatska, kao i većina jugoistočne Europe, još uvijek kaska za ovim trendovima, ali i ovdje su promjene sve vidljivije.

S druge strane, sve više njih se suočava s dilemom: čekati “pravog” i možda nikad ne dobiti dijete ili preuzeti stvar u svoje ruke. U tom kontekstu, važno je naglasiti kako plodnost ne mari za žensku karijeru, financijsku stabilnost ili to koliko smo emocionalno spremne. Biološki sat ne daje popust na ambicije i poslovne uspjehe. Zato sve više žena u tridesetima i ranim četrdesetima, umjesto da riskiraju čekanje savršenog partnera, radije biraju sigurnu opciju: same postaju majke putem medicinski potpomognute oplodnje, donacije sperme ili surogatstva. Dok su generacije prije nas živjele u uvjerenju da je brak preduvjet za dijete, današnje žene shvaćaju da im je fertilitet vremenski ograničen i da ljubav može čekati – ali jajnici ne mogu. 

Također, samohrano roditeljstvo više nije tabu. Samohrane mame po izboru ruše stereotipe i pokazuju da obitelj nije definira broj članova, nego ljubav i predanost. Ova generacija žena ne dopušta da ih zastarjela pravila ograničavaju, nego preuzimaju kontrolu, donose odluke i pokazuju da sreća ne ovisi o statusu veze, već o kvaliteti života koji grade za sebe i svoju djecu.

Ekonomija i feminizam igraju ključnu ulogu

Nekada je brak bio ekonomski ugovor. Žene su se udavale jer im je to pružalo sigurnost, financijsku podršku i stabilnost. Danas žene imaju karijere, nekretnine, vlastite ušteđevine i ne ovise o muževima. U mnogim slučajevima, imaju više novca i veći kapacitet za preživljavanje od muškaraca, što ih dovodi do jednostavne računice – ako mogu sve sama, zašto se dodatno opterećivati?

I tu dolazimo do ključnog momenta – muškarci su u toj priči prestali biti neophodni. Ne zato što su manje vrijedni, nego zato što sustav više nije postavljen tako da žene moraju biti u braku kako bi preživjele.

Mit o "savršenom partneru" vs. realnost muško-ženskih odnosa

Osim ekonomskih faktora, ne može se ignorirati ni promjena u muško-ženskim odnosima. Generacija milenijalaca i generacija Z više ne priželjkuju bajku o srodnoj duši. Tinder, ghosting, emocionalna nedostupnost i strah od povezivanja učinili su izlaske zamornima, a veze nestabilnima.

Žene su umorne od loših spojeva, neispunjenih obećanja i muškaraca koji bježe od odgovornosti. 

Umjesto da ulažu godine u odnose koji ne vode nikamo, radije biraju majčinstvo kao solo projekt u kojem se mogu osloniti samo na sebe.

Jesu li žene napokon slobodne ili samo preuzimaju sav teret na sebe?

I dok se ovaj fenomen može promatrati kao vrhunac ženske slobode, ostaje pitanje – nije li ovo zapravo dvostruki teret? Žene su se oslobodile tradicionalne uloge domaćice, ali su zauzvrat preuzele sve – financijsku stabilnost, emocionalni rad, brigu o djeci, kućanske obaveze i društvena očekivanja.

Mnoge samohrane majke otvoreno govore o izazovima – od iscrpljenosti do osjećaja usamljenosti i pritiska da moraju uvijek biti jake. Da su one i mame i tate. Da im je društvo s jedne strane dalo slobodu, ali s druge strane i dalje očekuje da budu savršene.

No, unatoč tome, trend samohranih majki neće nestati. Štoviše, s razvojem reproduktivnih tehnologija, pravne zaštite i sve većeg broja uspješnih žena, vjerojatno će postati još izraženiji. U svemu tome, pitanje nije hoće li društvo prihvatiti ovaj model jer on je već tu. Pravo pitanje je hoće li žene koje se odlučuju na ovaj korak stvarno imati sustav podrške ili ćemo nastaviti s očekivanjem da mogu (i moraju) sve same? 

Možda se redefinicija obitelji ne odnosi samo na to tko ju čini, nego i na to kako društvo podržava one koji odluče preuzeti svu odgovornost na sebe.

Redefinicija obitelji

Ova promjena ne događa se u vakuumu. Društvo se mijenja, znanost napreduje, a financijska neovisnost žena otvara vrata opcijama o kojima prethodne generacije nisu mogle ni sanjati. Nekoć je žena koja je odlučila sama podizati dijete bila osuđena na sažaljenje ili osudu, dok se danas ta priča mijenja u priču o snazi, samopouzdanju i samoodređenju.

I naravno, ova odluka nije bez izazova. Samostalno roditeljstvo donosi dvostruku odgovornost, dvostruki teret, ali i dvostruko ispunjenje. No, tko god je ikad bio u vezi s pogrešnom osobom zna da je ponekad lakše sve raditi sam, nego živjeti u konstantnom stresu pokušavajući podijeliti odgovornosti s nekim tko ih ne želi preuzeti. Da, društvo će se i dalje vjerojatno pitati: „Ali što s djetetom?“, no istraživanja jasno pokazuju da sreća djeteta ne ovisi o tome ima li majku i oca pod istim krovom, već o tome koliko je voljeno, podržano i odgajano u stabilnom okruženju. A samohrane majke po izboru često itekako imaju plan i podršku.

Možda je najveći dokaz snage ove promjene upravo u tome što žene više ne čekaju. Ne čekaju da im se „dogodi“ savršen partner, ne čekaju da društvo shvati da su sposobne, ne čekaju dozvolu da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima. One stvaraju vlastita pravila, biraju roditeljstvo bez kompromisa i grade budućnost po svojim uvjetima.

I dok će se tradicionalisti i dalje držati bajki o princu na bijelom konju, nova generacija žena pokazuje da je stvarni happily ever after – onaj koji same napišu.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash