Za početak, važno je naglasiti kako prisutnost u očinstvu ne znači samo fizičku prisutnost, već emocionalnu i mentalnu angažiranost. Tata koji je uvijek "samo na minutu" na mobitelu ili koji se drži po strani tijekom važnih obiteljskih trenutaka, propušta priliku da stvori autentični odnos sa svojom djecom. Djeca osjećaju kada im je roditelj stvarno predan, a kada su na pauzi između poruka, poslovnih poziva, a u kontekstu današnjice - čak i društvenih mreža.
Prava prisutnost zahtijeva fokus, svijest o svakom trenutku i spremnost da zaista slušamo svoju djecu, čak i onda kada su teme razgovora jednostavne ili naizgled beznačajne. Prema istraživanju Američkog udruženja za psihologiju, kvaliteta interakcije između roditelja i djeteta ima izravan utjecaj na samopouzdanje i emocionalni razvoj djece, posebice u ranim godinama.
Što je to odgovorno očinstvo?
Iako se na prvu čini da je sasvim normalno imati odgovornost u roditeljstvu te da je ona sastavni dio odgoja djece, ponekad i one stvari koje se naizgled podrazumijevaju treba dodatno naglasiti i razjasniti.
U skladu s tim, treba spomenuti da odgovorno očinstvo uključuje preuzimanje aktivne uloge u svakodnevnim aspektima roditeljstva, od kućnih poslova i brige o djeci do razgovora o osjećajima i izazovima s kojima se suočavaju u školi i s prijateljima.
Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju angažirane očeve imaju bolji akademski uspjeh, manje problema u ponašanju i zdravije odnose s vršnjacima. Osim toga, takva djeca pokazuju veću otpornost prema stresu i višu razinu samostalnosti. Dakle, očinstvo je daleko više od muške pomoći u kući. Ono je trajno ulaganje u razvoj i dobrobit djeteta.
Razbijanje stereotipa u odgoju sinova i kćeri
U modernom društvu i dalje vlada uvjerenje da je očinska figura ključna za odgajanje sinova, dok su kćeri više vezane za majke. Međutim, istraživanja pokazuju upravo suprotno: aktivno uključeni očevi utječu na emocionalni razvoj djevojčica jednako kao i dječaka. Također, istraživanje Sveučilišta Newcastle pokazalo je da djevojčice koje su imale prisutnog oca, razvijaju jače samopouzdanje i nižu stopu depresije. Kroz svoju prisutnost, očevi kćerima mogu pružiti važan primjer zdrave emocionalne stabilnosti i samopouzdanja, a to su vrijednosti koje će ih voditi kroz cijeli život.
Ako imamo jednaki odgojni pristup kod oba spola, djevojčice će odrasti znajući da su njihova postignuća jednako važna kao i njihove veze, dok će dječaci shvatiti da su emocionalne veze jednako važne kao i uspjeh. U svijetu gdje su interpersonalne vještine sve traženije, zaista je vrijeme da se oprostimo s pretpostavkom da je empatija samo ženska osobina. Također, ako želimo da naša djeca budu sretnija, emocionalno snažnija i sigurnija u svoje izbore, trebamo im pružiti priliku da budu svoji, bez obzira na to jesu li oni sinovi ili kćeri.
Biti tata nije trend, već odgovornost
U posljednjih nekoliko godina, tata koji aktivno sudjeluje u životu svoje djece postao je gotovo trend. Na društvenim mrežama vidimo slike očeva koji vode kćeri na balet, kuhaju s djecom ili im pomažu s domaćim zadacima i to se slavi kao novi model u suvremenom očinstvu. Ali biti tata, pravi, prisutni tata, nije još jedan hashtag, nije nešto što možete staviti na pauzu kad kamera nije uključena ili kad dijete postane prezahtjevno. Biti tata znači preuzeti odgovornost koja nadilazi sve povremene trenutke i postaje svakodnevni odabir, način života koji zahtijeva vrijeme, energiju i posvećenost.
Biti prisutan tata ne znači jednostavno slijediti trend ili ispuniti očekivanja drugih. Radi se o stvarnom razumijevanju i želji da budemo podrška i primjer svojoj djeci. Biti prisutan tata u konačnici znači odgajati djecu koja će se osjećati sigurno, voljeno i sposobno suočiti se sa svijetom. Radi se o prepoznavanju važnosti malih trenutaka – jer na kraju dana, upravo su ti jednostavni trenuci oni koji oblikuju budućnost.
Prisutnost kao životna lekcija
Kada razmišljamo o životu i lekcijama koje ostavljamo svojoj djeci, prisutnost, podrška i emocionalna stabilnost neprocjenjive su vrijednosti. Djeca od nas ne nasljeđuju samo novac ili imovinu, već i vrijednosti, uspomene, životne lekcije i model ponašanja. Prisutan otac može djetetu ostaviti nasljeđe koje se ne mjeri brojkama, već time kako će se ono kao odrasla osoba suočavati sa životom, preprekama i emocijama.
Ovdje se ne radi o nekakvim pravilima, nego o svakodnevnom trudu, izborima i o kompromisima. Radi se o tome da se sa svojom djecom povezujemo na dubokoj razini, čak i onda kad smo iscrpljeni, kad je posao težak, kad smo preplavljeni obavezama. I upravo u tim trenucima postajemo inspirativni očevi – prisutni, odgovorni, emocionalno svjesni i spremni učiti, baš kao i naša djeca.
Ovakav model očinstva, koji se temelji na odgovornosti, podršci i ravnoteži, daleko je od jednostavnog i može biti iznimno zahtjevan. No, u konačnici, biti prisutni i odgovorni tata oblikuje ne samo živote djece, već i društvo u kojem će ta djeca odrastati. Ulaganje u odgovorno očinstvo znači ulaganje s dugoročnim utjecajem – onim koje ima potencijal stvoriti sigurnije, snažnije i sretnije generacije.
Izvor naslovne fotografije: Pexels
