Naša Margarita Tomić imala je priliku razgovarati sa Žarkom Knegom, direktorom obiteljske nautičke tvrtke Euromarine, vodeće hrvatske tvrtke u pomorskom sektoru koja se specijalizirala za prodaju jahti i pomorske usluge. 

U intervjuu Žarko, između ostaloga, otkriva kako je odrastanje u obiteljskom biznisu oblikovalo njegov poslovni pristup, zašto smatra da su timski duh i prilagodljivost ključni za uspjeh te kako balansira zahtjevan posao s obiteljskim životom. Osim toga, u intervjuu smo se dotaknuli i njegove strast prema natjecateljskom automobilizmu, koja na neki način dodaje novu dimenziju njegovom profesionalnom angažmanu i liderskim sposobnostima.

Njegova priča i same nas je inspirirala, a sigurno će i vas, da slijedite svoju strast, budete pošteni i posvetite se onim stvarima koje su vam važne. 

M: Kada bi se trebao u jednoj rečenici opisati ili predstaviti, a da ne kažeš čime se baviš, kako bi to zvučalo? 

Ž: Obožavatelj brzine i plovidbe. 

M: U jednom intervjuu si spomenuo da vam je u Euromarine važno zaposliti ljude koji se dobro uklapaju u tim. Možeš li nam reći zašto više cijeniš osobnost i kulturno uklapanje naspram kvalifikacije? Je li u pitanju specifičnost branše, ili je to nešto što smatraš da bi trebalo vrijediti za sve?

Ž:  Bitno je da svaki član donese određeni doprinos. Puno je ljudi koji imaju jako dobre kvalifikacije i odlični su individualci, ali se ne mogu dovoljno dobro uklopiti u okruženje u kojem trebaju djelovati. Tada njihova sposobnost ili znanje ne dolazi do izražaja, dapače postaje uteg cijelom timu u kojem rade. Ljudima koji su sposobni ili imaju više znanja od okruženja u kojem djeluju, vrlo je bitno naći ravnotežu kako bi učinili cijeli tim boljim. 

Ne smatram da se radi o specifičnosti branše jer posao koji ja radim ne zahtijeva neke pretjerane sposobnosti, ali je timski rad vrlo bitan. Isto tako, bitno je da članovi tog tima imaju svog vođu koji će svojim kvalitetnim primjerom i pristupom poslu pokazati smjer u kojem ostali moraju raditi. 

Više ljudi uvijek može obaviti veći obujam posla nego jedan čovjek, bez obzira koliko taj jedan čovjek bio sposoban. Stoga je vrlo bitno da se svi pojedinci dobro uklope kako bi posao bi kvalitetno obavljen. Rijetko koji posao ili neka druga aktivnost se može u potpunosti obaviti od strane jedne osobe.

 Smatram da je mogućnost prilagodbe drugima i izvlačenje onog najboljeg iz okruženja jedna od najboljih kvaliteta koje čovjek može imati u poslu. 

U našem poslu se sve potrebno može vrlo brzo naučiti i ako postoji kvalitetna osnova, kvalifikacije nisu presudne. Bitna je želja za radom, učenjem i uklapanjem u okolinu u kojoj djeluješ. 

M: U ovom poslu si od najranijeg doba, sigurno si imao prilike vidjeti ili iskusiti neke greške koje se događaju. Možeš li s nama podijeliti neka česta pogrešna razmišljanja ili greške koje si primijetio kod mladih poduzetnika? Koje su zamke koje možemo izbjeći?

Ž: Raditi u obiteljskoj firmi ima svoje prednosti i mane. Prednost je što sam imao prilike „besplatno“ učiti na svojim greškama koje bi napravio u poslu zbog neiskustva ili brzopletosti. Da nisam bio u firmi svog oca, vjerojatno bi dobio otkaz zbog nekih stvari koje sam radi pogrešno ili bi mi se to odrazilo na plaći. Ovako sam samo bio dobronamjerno upozoren da se nešto takvo ne bi ponovilo.  
Mana rada o obiteljskoj firmi je upravo ovo gore navedeno; djeca vlasnika firme nekada smatraju da su im pogreške dopuštene i da to mogu napraviti samo zašto što su im roditelji vlasnici firme u kojoj rade. To je velika greška. 

Smatrati da mogu griješiti ili još gore biti neodgovorni samo zato što su im roditelji vlasnici firme je siguran put u propast. 

Nestrpljivost i brzopletost kod mladih poduzetnika jedna je od najvećih grešaka. Postoji jedan period života, obično nakon završetka fakulteta, kada mladi smatraju da su najpametniji i da znaju sve. To je obično velika pogreška i vrlo je bitno znati pronaći pravu osobu koja će te dobronamjerno savjetovati, a pritom ne biti naivan i od svakoga primati savjete koji nekada nisu iz najbolje namjere.  Mladi trebaju znati da se tijekom cijelog svog radnog vijeka moraju educirati i biti u korak s vremenom jer u suprotnosti će ih konkurencija prestići i oni će nestati s tržišta. 
Bitno je znati da uspjeh ne dolazi preko noći, on je uvijek plod teškog i predanog rada. Uz pravi smjer poslovanja i nešto sreće, uspjeh će doći kad-tad. Uz sveprisutne društvene mreže, danas je vrlo lako zavarati se da je jednostavno doći do uspjeha, što nije istina. 

M: Završio si Pomorski fakultet, ljeti radio razne studentske poslove. Ima li specifičnih vještina ili lekcija iz tih iskustava koje ti i danas koriste? Da li bi li mladima preporučio da se što prije “bace u posao” ili da uživaju dok mogu?

Ž: Za vrijeme osnovne i srednje škole sam počeo ljeti raditi u firmi, u početku je to bilo pranje brodova, kasnije uključivanje u održavanje i primopredaju brodova u charteru i skiperiranje.  Rad na brodovima kao skiper mi je bio jedan od najboljih poslova jer sam ga radio u srednjoj školi i nešto malo za vrijeme fakulteta kada sam mogao spojiti nešto što volim i posao. 

Za sve one koji mogu tijekom školovanja imati takav posao, preporučujem da se odmah „bace u posao“ jer je onda to više zabava nego klasičan rad, a pritom se puno toga nauči. 

Sve što sam naučio radeći u početku koristim danas; radeći na pranju i održavanju brodova naučio sam koji je standard posla koji se treba obaviti, koliko vremena je potrebno i koje su realne zapreke u obavljanju tog posla. U nautici često ovisiš o stvarima na koje ne možeš utjecati, na primjer, vremenske (ne)prilike; dogodi se da se neki brod treba isporučiti, ti si poslao posadu (skipera) da dovede taj brod a dogodi se loša vremenska prognoza. S iskustvom rada kao skiper, moraš biti u mogućnosti iz „ureda“ procijeniti situaciju na terenu i dati skiperu naputak što da napravi: nastaviti s brodom ili tražiti zaklon i čekati smirivanje vremena. 

Uvijek je prioritet sigurnost osoba i imovine, ali s druge strane, često imate pritisak od strane klijenta koji čeka svoj brod da stigne što prije 

M: Euromarine je nautički leader već trideset godina, zastupnici ste za etablirane brendove Jeanneau, Prestige, Excess, Four Winns i Wellcraft. Koji trend promjena primjećuješ da se događa danas na tržištu plovila?

Ž: Naša firma Euromarine je u ovom poslu od samog početka pleasure boatinga na ovim prostorima, bilo da se radi o prodaji ili charteru plovila pa mogu reći da imamo pregled promjene trendova. Kao i kod svega, trendovi se vrlo brzo mijenjaju i teško je predvidjeti smjer kretanja tržišta u sljedećih 5 godina. 

Općenito, brodovi su „narasli“. Prije 20 godina brod od 50 stopa na našem tržištu je bio veliki brod, danas je to postala srednja veličina. To se može dobro vidjeti po marinama koje su građene u 80-im godinama za tada velike brodove od 40 stopa. Proizvodnja jedrilica je u padu, a motornih u porastu. To je zanimljiv trend jer se danas sve više korisnika i proizvođača pokušava okrenuti ekološkoj plovidbi i traženju alternativnih pogona. Jedrilica je ultimativni hibrid, nešto što je u takvom konceptu postojalo prije nego što je ta riječ uopće primijenjena u plovilima/vozilima. 

Jedan od razloga da je jedrilica sve manje, a motornih plovila sve više jest činjenica da ljudi imaju sve manje slobodnog vremena na raspolaganju i sporost jedrilice im ne daje mogućnost korištenja plovila na kraće periode. Plovidba s motornim brodom i jedrenje su potpuno različiti načini korištenja plovila.  Isto tako, puno je jednostavnije naučiti upravljati motornom brodom nego svladati vještinu jedrenja te novi korisnici zbog nedostatka vremena za učenje pribjegavaju lakšoj i bržoj opciji – motornom brodu. 

Kod većih brodova se pojavljuje trend zahtijeva i potražnje za „nekretninom na moru“, pritom ne misleći na kuće ili apartmane nego na plovila koja su svojim komforom i organizacijom prostora sve bliži pravoj nekretnini.

M: Kako je odrastanje u obiteljskom biznisu utjecalo na tvoju radnu etiku i poslovnu perspektivu?

Ž: Pozitivno, bar tako mislim. Naučio sam da je potrebno biti vrijedan, odgovoran i pošten kako bi zaradio dovoljno za sebe i svoju obitelj. Od malih nogu sam vidio da to nije posao od 9 do 5 i da sa završetkom radnog vremena ne prestaju problemi. 

Vlastiti posao živiš cijeli dan, svaki dan i teško postoji neki period kada se možeš potpuno isključiti. To nekad zna biti i nedostatak jer u principu uvijek na neki način radiš pa čak i kad misliš da si na odmoru. 

Naučio sam da tvoje odluke i rad izravno utječu na tvoju obitelj, zaposlenike i njihove obitelji te dobavljača stoga je potrebno donositi racionalne i dobre odluke koje neće nikoga ugroziti, odgovornost je dosta velika. Što je veća firma to je i odgovornost veća. 

M: Što želiš da tvoj sin nauči promatrajući vas u poslu ili životu? Postoje li neke posebne vrijednosti ili lekcije koje smatraš važnima za buduće generacije?

Ž: Što se tiče posla, volio bi da moj sin nauči da je bitno raditi što želiš i što te veseli. Jedan od preduvjeta za to je obrazovanje. Obrazovanjem dajemo sebi mogućnost izbora posla kojeg želimo raditi i nije nužno da netko tko je završio pravo mora raditi kao odvjetnik ili sudac, ali mu to obrazovanje daje širinu razmišljanja i mogućnost odabira posla.  

Obrazovanje nije garancija uspjeha – vidio sam puno ljudi koju su bez ikakvog formalnog obrazovanja postigli veće uspjehe i vrijednosti od nekoga tko je završio fakultet

Jedna od najbitnijih lekcija je da je za uspjeh potrebno marljivo, odgovorno i predano raditi, biti pošten pa makar to značilo kratkoročnu financijsku štetu za tebe i tvoju firmu, ali dugoročno će se uvijek isplatiti. 

Bitno je i stajati iza dogovora i svoje riječi, to je nešto što se ne smije pogaziti ni pod koju cijenu. Kada si se jednom na nešto obavezao i „dao ruku“, nema više nazad. 

M: Tvoj radni tempo je zbilja nenadmašan. Jedan tren si u Dubrovniku, pa u Zagrebu, izlažete na nekoliko hrvatskih sajmova, prisutan si i na inozemnim predstavljanjima I premijerama. Nemojmo zaboraviti I auto utrke koje se odvijaju po čitavoj Europi. Kako usklađujete ovako zahtjevan posao s privatnim životom, posebno jer je i  tvoja supruga u poduzetničkim vodama?

Ž: Da, tempo je dosta zahtjevan, ali potrebno je izdvojiti vremena za obitelj i prijatelje. Što vrijedi sav uspjeh na poslu i utrkama ako to nemaš s kim podijeliti i uživati plodove rada? U prosjeku napravim 50 000 km autom i 50-60 letova godišnje što znači da sam puno više od 180 dana izvan grada u kojem živim. Supruga je radila u jednom hotelu, što joj je uzimalo puno vremena jer je bila na manager poziciji pa smo se dogovorili da napusti taj posao i posveti većinu svog vremena našem sinu, ali i da otvori svoj posao u kojem može odrediti koliko će raditi. Mislim da je važno da žena radi i da ima neku okupaciju osim djeteta koje će u jednom trenutku odrasti i neće zahtijevati toliki angažman kao danas. 

Iskreno, nije lako uskladiti sve te obaveze, dogodi se da 7, 8 dana ne spavam na istom mjestu, jer sam svaki dan na drugoj lokaciji i nekad se trebam sjetiti gdje sutra trebam biti ili gdje sam bio prije par dana. Ali na kraju je ipak sve je to moj izbor, nitko me ne tjera. 

M: Što misliš da je važno kako bi obitelj ostala bliska i povezana unatoč poslovnim obvezama?

Ž: Mislim da je važno da obitelj provodi što više slobodnog vremena skupa. Nekada su to zajednička obiteljska putovanja, a nekada je to samo zajedničko druženje doma ili u parku. treba kvalitetno provoditi vrijeme. Dosta ljudi provode vrijeme samo da ispune formu i da mogu reći sami sebi “danas sam bio sa svojom obitelji”. Nije bitna količina vremena, bitna je kvaliteta tog zajedničkog vremena. Materijalne stvari nisu važne, dosta roditelja svojoj djeci kupuje stvari u zamjenu za njihovo odsustvo, ali djeca imaju više koristi od vremena provedenog sa svojim roditeljima. Zato sam ja uvijek za neko zajedničko putovanje nego kupovinu nečeg čega se ionako svi brzo zasite. 

M: Da moraš birati, što bi pobijedilo - nautika ili auto utrke? Je li ti jedno strogo posao, a drugo strast, ili se to sve nekako isprepliće?

Ž: I jedno i drugo, nema potrebe birati. Tko želi, može uspjeti i u jednom i drugom. Nautiku volim, ali od nje i živim. Auto utrke su nešto drugo, to jako volim, ali od toga ne živim. Jedno i drugo se jako isprepliće, puno više nego što to sa strane izgleda. 

Onome tko ne vozi utrke i kome to nije važno kao meni, teško je objasniti zašto se time baviš. Često me pitaju „što imaš od utrka?“ – tu sam jednostavno prestao objašnjavat jer onaj koji me to pita, ne može ni shvatiti, zato se i ne trudim ući u neku raspravu oko toga

M: Da se možeš vratiti u jedan određeni trenutak u prošlost I ponovno ga proživjeti, koji bi to bio, I zašto?

Ž: Svako vrijeme nosi svoje određene „trenutke“ kojih se rado sjećaš i volio bih proživjeti ponovo. Teško mi je izdvojit jedan posebni. Definitivno mi je najdraže vrijeme kada sam dobio sina s tim da to nije taj jedan trenutak nego cijelo vrijeme do sada, ali i u budućnosti.